Siniša Jenkač bio je zvijezda prošlih parlamentarnih izbora u III. izbornoj jedinici, osobito u Varaždinskoj županiji. Naime, 42-godišnji gradonačelnik Novog Marofa nikad dosad nije bio na listi i startao je s posljednjeg, 14. mjesta s kojeg obično nastupaju veterani. Tada totalni autsajder Jenkač, međutim, pomeo je unutarstranačku “konkurenciju”. Uspjeh je tim veći jer Jenkač nije bio u milosti svog županijskog stranačkog predsjednika Anđelka Stričaka pa se njegovo ime nije ni našlo na popisu onih koji bi trebali zauzeti mjesto na izbornoj listi HDZ-a u III. izbornoj jedinici. Jenkač je, naime, nagovijestio kandidaturu za županijskog šefa na unutarstranačkim izborima i to Stričak nije najbolje prihvatio.

No središnjica stranke je mislila drugačije pa je Andrej Plenković pružio Jenkaču priliku da u bitku za Sabor krene s posljednjeg mjesta na listi. No, osim u HDZ-u, Jenkač je uvjerljivo osvojio i najveći broj preferencijalnih glasova u Varaždinskoj županiji uopće. Jenkača je zaokružilo 5275 birača. Istisnuo je time iz saborskih klupa krapinskog gradonačelnika Zorana Gregurovića, koji je bio peti na listi HDZ-a, a petorica su kandidata s te liste ušla u Sabor.

I, kako je biti saborski zastupnik? Je li to za vas potpuna novost?

Fizički možda da, ali operativno nije. U potpunosti mi je poznata funkcija saborskih zastupnika i koje su njihove uloge. Naravno, čim se baviš politikom, moraš poznavati i političke strukture i njihovo funkcioniranje. To je sasvim drugačija funkcija od one gradonačelnika, dobiva se jedna poluga u odlučivanju, jer je svaka od naših 76 ruku ona koja drži Vladu te je činjenica da ti se, od trenutka kada postaneš saborski zastupnik, kolege, ministri i državni tajnici, puno brže javljaju na telefon i imaju više vremena za tebe. To je nama, koji smo načelnici i gradonačelnici vrlo bitno, budući da operativno rješavamo masu problema na svom području.

Kako izgleda jedan vaš radni dan?

S obzirom na koronu, sve je malo drugačije. Neki su raspoređeni u sabornici, neki po galerijama, i nije baš nešto sjajno za rad. Iz stranke nas istovremeno može biti 16, a ukupno 60-ak u sabornici, pa se mijenjamo i prema temama za koje smo zainteresirani se unaprijed prijavljujemo i potom ulazimo u sabornicu. Ono što možda građanima možda nije tako blisko, jest da se odbori nalaze kada su u tijeku plenarne sjednice. Primjerice, prošlog smo tjedna imali dva odbora, jedan za drugim, svaki je trajao po dva i pol sta, tako da provedeš pet sati ovdje, a nisi u sabornici, što ne znači da ne radiš, ili kako to ljudi često vide na TV-u, da je u saboru jako malo zastupnika. U sabornici možda u nekom trenutku da, ali u Saboru nas ima mnogo svakog dana. Podržavam stoga ideju da se organiziramo kao Sabor te da rasprave po odborima imaju veću težinu i da većina tih rasprava bude provedena na odborima, gdje su ljudi i stručniji i zainteresiraniji za problematiku, a ne u sabornici.

Koja vam se rasprava u protekla dva mjeseca baš urezala u pamćenje?

Sudjelovao sam dosad u tri ozbiljnije rasprave – jedna je bila o stanju oružanih snaga, druga o potpisivanju Konvencije o sportu i sportskim terenima te ujednačavanju odnosa u čitavoj Europi, a treća ja bila o šumama, s obzirom da sam bio i tajnik Udruge privatnih šumoposjednika. Pokušavam se uglavnom javljati i raspravljati o temama koje i inače pratim i znam dosta o njima.

Kako doživljavate aktualni sat s premijerom i ministrima?

Pa aktualni sat trebao bi biti što operativniji, kako bi se potaknule neke teme prema premijeru i ministrima koje na neki način “žuljaju” građane. Ako se to vrijeme iskoristi za čisto politiziranje, onda je to možda interesantno za javnost i pogotovo za medije, ali je operativno vrlo neučinkovito. Po meni, to bi prvenstveno trebalo biti operativno, gdje se izravno aktualizira neki problem.

Bili ste najveći pojedinačni pobjednik parlamentarnih izbora u Varaždinskoj županiji. Zapravo ste od osobe koja nije ni trebala biti na listi, postali kandidat s najviše osvojenih preferencijalnih glasova. Što je, po vašem mišljenju, doprinijelo tome?

Puno je tu razloga koje bi trebalo dugo elaborirati, ali ono što je meni ovdje bila satisfakcija je da sam se nakon razgovora, pregovora i dogovora, kao i lobiranja ipak našao na listi. Ipak su postojali dobri razlozi zašto sam se ja kao jedini gradonačelnik iz Varaždinske županije trebao naći na listi, stranački kolege složili su se da bih ja mogao biti taj koji će dosta doprinijeti HDZ-u ukupno, da ostvari određen broj glasova. I ono što je najbitnije, što smo govorili, to smo i pokazali kroz rezultat. To mi je osobna satisfakcija i dokaz koliko vrijedim kao pojedinac, ali i stranci. Imali smo slogan “Ste čuli za Jenkača?”, koji je izazvao veliku pažnju, sada su uistinu mnogi čuli za tog Jenkača. Prije svega, ljudi su me prepoznali i kao gradonačelnika i kao političara koji može iskočiti iz samih lokalnih okvira. Htjeli smo to dokazati vrhu stranke, kako na županijskoj razini, tako i na nacionalnoj. U velikom dijelu smo u tome već uspjeli, a u narednom periodu to planiram i dodatno potvrditi. 

Kako vidite grad Novi Marof u buućnosti, odnosno, u kojem biste ga smjeru dalje voljeli razvijati?

Trenutno puno ulažemo da sam centar grada, a onda i okolicu pretvorimo u pravi mali gradić koji bi privlačio, ne samo žitelje okolnih općina i gradova koji prema Novom Marofu gravitiraju, već i da izađemo iz tih okvira nešto šire. Tu nam mnogo znači naša obilaznica kojom izmještamo teretni promet iz samog centra grada, nakon toga možemo nastaviti dalje s formiranjem gradskog središta. To ne radimo samo prometnom intervencijom, već i izmjenom plana, kojom pripremamo uvjete za gradnju zgrada, poslovnih centara. Time bi Novi Marof postao malo urbano središte koje će svima biti ugodno za život. (Alen Brodar)