MLADI ZAGORSKI FARMER ŽIVI SVOJ SAN: Mario Krog (31) iz G. Pačetine, inače menadžer tržišnih komunikacija, pokrenuo je uspješnu proizvodnju proizvoda od kravljeg mlijeka, a nedavno je nastupio i u "Večeri za 5", zbog čega su svi još više poludjeli za njegovim jogurtima i kefirom

“LJUDI SU ME DOČEKIVALI U PIDŽAMAMA”: Prije korone, jedva sam spajao kraj s krajem, a za vrijeme lockdowna, kad gotovo nitko nije radio, ja sam imao najviše posla

Objavljeno: 02.05.2021. Valentina Cigula

Uska cesta u malom mjestu Gornja Pačetina vodi do njegove oaze mira. Radi se o farmi “Milk bar“, čiji je vlasnik 31-godišnji Mario Krog, po struci menadžer tržišnih komunikacija, no, kako kaže, stresan je to posao, a stres ne želi u životu, a ljubav prema životinjama toliko je snažna, da ga je nagnala da svoj život ne tako davne 2013. godine, odluči promijeniti iz temelja.
Na svojoj prostranoj farmi dočekao nas je, a kako drugačije, nego u društvu svojih životinja, čak 16 mačaka za koje, priznaje, nije uspio osmisliti posebno i originalno ime jer ih je malo previše, te dvije krave, dvije junice, dva teleta, dvije koze i ponija.


Prilaze nam životinje bez bojazni jer, kaže nam Mario, navikle su na ljude – obilaze ih često, a kupci koji dolaze na farmu, uvijek ih požele vidjeti.
Svoju priču o pokretanju farme, Mario počinje ističući koliko je to bilo financijski iznimno teško.
– Bilo je zahtjevno i još uvijek je, zato što uvijek treba u nešto investirati. Nešto se pokvari, pa treba nabaviti novo ili nešto nedostaje, pa treba kupiti. Postoje predviđeni i nepredviđeni troškovi. Srećom, imao sam pomoć roditelja jer samostalno ne bih mogao krenuti u sve ovo. Mogao sam podići kredit, ali u samom startu to je riskantno. Ne samo meni, svima je tako. Tko god odluči pokrenuti nešto svoje, rizik od neuspjeha uvijek postoji jer nitko ne zna za tebe i ono čime se baviš, a oglašavanje je skupo, dodatan trošak koji si u početku nikako ne možete priuštiti. Prije dvije godine, skoro 80 – 90 posto proizvoda nije se uspjelo prodati i izgledalo je da farma neće uspjeti – ističe Mario.
Otkriva nam kako se prije krava i koza, pokušao baviti uzgojem patki. Mislio je, naime, da će uzgoj patki privući ljude zbog imena mjesta iz kojeg dolazi i da će im to na neki način biti zanimljivo, no, sve što je dobio, bili su problemi.

– Meso patki ljudi kupuju uglavnom samo za Božić i blagdane. Znači, potražnja u ostatku godine je slaba. Stoga sam odlučio krenuti s uzgojem koza. Nabavio sam prvu, kako bih jedan dio sezone imao kozje mlijeko, a onda u drugom patke, no to se ubrzo pokazalo kao neučinkovito i iskazalo potrebu za orijentacijom na samo jedno. Tako da sam se odlučio u potpunosti prestati baviti uzgojem patki i orijentirati na uzgoj koza. Od jedne koze koju sam imao, s vremenom se broj povećao na njih desetak – petnaestak i tu se počela polako stvarati moja farma koza – kaže mladi farmer.

30 vrsta jogurta

Sve je bilo dobro do trenutka kad se potražnja povećala i njegove koze nisu mogle dati količine mlijeka koje su bile potrebne.
– Trebalo je napraviti nešto kako bi se povećala proizvodnja mlijeka i tu sam se odlučio na uzgoj krava. Danas sam zbog toga u potpunosti fokusiran na uzgoj krava i proizvodnju proizvoda od kravljeg mlijeka. Jednostavnije je za uzgoj, daju puno više mlijeka i veliki broj ljudi želi takve proizvode. Budući da na farmi radim sve sam, teško bi bilo proizvoditi i kravlje i kozje mlijeko, previše je zahtjevno za jednu osobu jer ne bi se stizalo. Kad sam imao kombiniranu proizvodnju, dakle kozje i kravlje mlijeko, ljudi su htjeli kupovati kozje mlijeko, no na tome nema zarade jer i kravljeg mlijeka prodamo za 0,1 posto, a sve ostalo ide u preradu, u proizvode kao što su voćni jogurt i kefir. Prodaja mlijeka kao sirovine je neisplativa, a i generalno je manje kupaca zainteresirano za kozje mlijeko nego kravlje. Trenutno imam dvije koze, ali od kozjeg mlijeka ne radim nikakve proizvode, njega koristim samo za osobne potrebe – ističe Mario, pa nastavlja priču o svojim proizvodima, dok ga njegove životinje slijede u stopu.
– U ponudi imam 30 vrsta voćnih jogurta, radim sir, kefir, puding i najnoviji proizvod je sladoled. Od kad je došla korona, sve radimo po narudžbama Naime, za vrijeme lockdowna, kada skoro ništa nije bilo otvoreno, odlučio sam krenuo s online prodajom i dostavom. Ljudi naručuju od ponedjeljka do petka, tako da kroz cijeli tjedan nemam kontakt s kupcima, ne moram imati prodajno mjesto niti zaposlenu osobu koja bi radila u prodaji. U petak u podne, kada se zatvara online prodaja, pregledavam narudžbe i krećem s proizvodnjom. Tijekom tjedna radim neke proizvode na temelju predviđanja, primjerice, kefir se najduže radi jer treba fermentirati, pa se on radi početkom tjedna, odnosno, utorkom te se u srijedu počinje pakirati. Ako se u petak, nakon što su sve narudžbe za sljedeći tjedan preuzete, pokaže da ga je napravljeno premalo, onda se rade dodatne količine. U četvrtak se kuha jogurt, kako bi u petak bio gotov, i tada se prema željama kupaca dovršava. Netko želi okus jagode, netko borovnice, pa se okusi prilagođavaju njihovim željama. Subota je ključna za proizvodnju jer treba kuhati čokoladno mlijeko i puding, napraviti sir, pakirati proizvode i još sto stvari za obaviti – kaže Mario, koji sve poslove uglavnom obavlja sam, jedino kod pakiranja i dostave, ako nastane velika gužva, pripomognu prijatelj i susjeda.


Epidemija koronavirusa, kaže Mario, povećala je potražnju njegovih proizvoda.
– Prije korone, nije bilo toliko kupaca i uglavnom sam poslovao s trgovinama s kojima surađujem i sad, ali sada su u fokusu kupci koji svoje naručene proizvode plaćaju unaprijed. Dakle, prije nego što im proizvod isporučim, oni već plate za njega, zato ne smiju biti nikad uskraćeni za proizvod koji žele i zato su uvijek na prvom mjestu. Trgovinama isporučim ono što mi ostane kao višak, ako netko slučajno odustane od narudžbe i ono što uspijem proizvesti za njih. Prije korone, spajao se kraj s krajem. Korona je povećala potražnju, pogotovo u prvom valu, kad je skoro sve bilo zatvoreno i tu su se ljudi orijentirali na domaće. Svi su bili kod kuće, dočekivali me u pidžamama, imali usporeni tempo, radili su od kuće ili nisu radili, a ja sam imao najviše posla. Tada nije bilo problema ni oko dostave jer svi su uvijek bili kod kuće, a sad je već i tu malo problem jer su ljudi počeli raditi, pa je teško uskladiti vrijeme kad im mogu dostaviti jer imam veliki broj narudžbi za podijeliti i vrijeme kad su oni kod kuće – ističe Mario.

Novo iskustvo

Ista pravila kao i za online kupce, vrijede i za lokalno stanovništvo – nema preko reda niti bez prethodne narudžbe.
– Oni to ponekad ne žele shvatiti jer misle “mi smo tu blizu, usput nam je, navratit ćemo i pokupiti narudžbu, primjerice u srijedu, a predbilježili su se u ponedjeljak“. Dakle, za sve vrijedi isto, ne može se doći kao u trgovinu i kupiti bilo kada jer moram proizvode pripremiti. Ne stignem svaki dan pripremiti toliko da bi se moglo doći svaki dan i uvijek pronaći sve proizvode, primjerice, jogurte svih okusa, bilo bi to prezahtjevno. Ne mogu unaprijed znati tko što želi kako bih to napravio, a ako netko taj dan to ne kupi, ostane stajati ili mogu baciti zato što proizvodi nemaju dugi rok trajanja i ne mogu dugo stajati na polici. Poanta je da im proizvode napravim po željama i da oni budu svježi. Svaki tjedan imam isti raspored proizvodnje, ali lokalni stanovnici ne shvaćaju da ne mogu danas naručiti i sutra imati gotov proizvod. Možda bi se još oko nekih proizvoda moglo, no tu se ponovno javlja problem. Kupci dođu u vrijeme kada, primjerice, kuham pekmez, a ja ih moram dočekati, isporučiti proizvode, uvijek žele i malo porazgovarati, zanimaju ih detalji o farmi, razgledali bi malo i tu nastane problem jer sam u utrci s vremenom – ističe Mario, pa nam otkriva i da se potražnja za njegovim proizvodima dodatno povećala nakon sudjelovanja u showu “Večera za pet”.
– Odlučio sam se prijaviti zbog stjecanja novog iskustva, upoznavanja ljudi, a volim i kuhati. Zanimljiva mi je emisija zato što se promovira kulinarstvo i bilo mi je drago ugostiti ljude iz okolice. Da je koncept emisije zamišljen drugačije, ne bih mogao zato što ne mogu otići s farme na duži period, primjerice, da sam trebao ići u Split, ne bih mogao sudjelovati. Bio sam prvi na redu pa je to bilo malo problematično jer nisam znao što kandidati vole niti kakvi su, tako da sam na svojoj večeri imao laganu tremu i od uzbuđenja čak nisam skoro ništa ni pojeo, a na ostalim večerama bilo mi je super. Sve u svemu, jedno lijepo iskustvo. Snima se od 8 sati ujutro do 22 sata navečer pa je malo naporan tempo. Najviše se vremena potroši na snimanje priloga o meni i onoga čime se bavim, a u cijelom procesu kuhanje najkraće traje i nema mjesta za pogrešku. Primjerice, kad je bilo vrijeme pauze od snimanja, obavljao sam poslove oko životinja. Nitko me nije mijenjao, svaku slobodnu minutu od snimanja, koristio sam za rad na farmi i obavljanje svega onoga što svakodnevno obavljam – ispričao nam je Mario, pa otkrio još jednu zanimljivost sa snimanja.
– Jedna mala tajna je da sam desert koji sam poslužio, pripremio dan ranije zato što sam odabrao raditi tiramisu koji ne bi ispao dobro kada bih ga poslužio gostima, a pripremao samo nekoliko sati ranije. Onaj koji sam primio taj dan, nije bio vizualno tako lijep jer se nije stigao ohladiti, ali ponudio sam kandidatima i njega, tako da su ga imali prilike kušati – otkrio nam je Mario.

Ambiciozni planovi

Dok nastavljamo obilazak farme, naš nam sugovornik s radošću otkriva svoje planove.
– Planiram proširiti farmu s većim brojem krava, ali to bi moglo biti tek za godinu dana. Što se tiče novih proizvoda, sada u ponudi imam sladoled kao smrznuti jogurt, a za jesen se planira riža na mlijeku te usavršavanje proizvoda koje imam u ponudi, primjerice, puding. Krećem i u jedan vrlo zanimljiv projekt, a to je proizvodnja biljnog mlijeka. Ne želim iskorištavati životinje kako bi se proizvodilo više nego što se može. Velik broj ljudi kupuje moje proizvode zato što znaju koliko se brige posvećuje životinjama, farmi i održivom razvoju.  Proizvodit će se veće količine mlijeka. Moguće da ću krenuti i u uzgoj biljaka poput badema, od kojeg će se raditi mlijeko, te indijskog oraščića. Puno je ljudi zainteresirano za takve proizvode. Želim da proizvodi budu direktno iz prirode jer naše mlijeko ne dobiva nikakve aditive ili sastojke koji nisu na prirodnoj bazi. Ništa se iz mlijeka ne prerađuje, samo lagano pasterizira – ističe Mario.
Za kraj, pitamo ga i što voli raditi u slobodno vrijeme, a on nam odgovara kako toga baš i nema, zato što se uvijek nešto treba odraditi – oko životinja, u proizvodnji ili kod narudžbi.
– Kad se ulovi nešto slobodnog vremena, volim ga provesti ponovno okružen životinjama, odmarajući i spavajući zato što se u nekim danima znam raditi do kasno u noć, a sljedeće jutro počinje vrlo rano. Neki dani budu teški, no i dalje ne bih mijenjao ovakav način života zato što me usrećuje bez obzira na sve probleme na koje sam nailazio. Vjerujem da će se oni pojaviti i u budućnosti, no isto tako znam da ljubav prema životinjama i ovom poslu, mogu nadići svaku poteškoću – zaključuje Mario s osmijehom.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba

Prijavite se na naš newsletter