Autorica: Ana Grah, 4. razred medijskih tehničara

Mentorica: Marina Buhin, prof.

Moderna tehnologija uništava mozgove najmlađih, a sami roditelji se zbog brige o financijama, vlastitoj karijeri i drugim problemima, nemaju vremena brinuti za svoju djecu pa im u ruke stavljaju ekrane.  

Poznato je da su djeca danas potpuno različita od njihovih roditelja, proživljavaju sasvim drugačije djetinjstvo i susreću se s mnogo drugačijim izazovima, ali se i njihovi roditelji susreću s raznim preprekama koje donosi odgajanje današnje mladeži. Od teške financijske situacije u svijetu, pa sve do ovisnosti o ekranima i društvenim mrežama, roditeljima današnjice je teško pronaći pravi način za odgajanje svoje djece u svijetu punom opasnosti.

Najmlađi obožavaju ekrane

Jedan od glavnih problema s kojima se današnji roditelji susreću u odgoju su mobiteli, praktični uređaji kojima su djeca okružena u svakom trenutku. Bez dovoljno kontrole nad dječjim korištenjem tih istih mobitela, vrlo brzo može doći do ovisnosti. Bez obzira na njihove godine, većina današnje djece pati od nomofobije, svima dobro poznate ovisnosti o mobitelima. Svaki mladi roditelj barem je jednom svojem djetetu u ruke stavio mobitel ili ga stavio pred bilo koju drugu vrstu ekrana kako bi se njegovo dijete smirilo, u miru pojelo ručak ili da ga zabavi. A glavni problem nastaje kad najmlađi svaki trenutak svoga dana žele provesti uz ekrane. 

– Sve kreće nekako postepeno, jedan crtić tu i tamo, pa malo dok beba pojede jer tako će više ili lakše pojesti, pa onda malo da izdrži dužu vožnju. I onda dođemo do toga da je teško uopće proći obrok, vožnju, popodne, bez rasprave o ekranima. A što su više na ekranima, to su intenzivniji u otporu kada im ih branimo, uskraćujemo. I to je začaran krug – saznajemo od kliničke psihologinje Kristine Jelić iz Centra JUJU.

Uz porast popularnosti i dostupnosti interneta, najmlađi su sve više izloženi neprimjerenim sadržajima. Njihov način komunikacije, zabave i svakodnevnog ponašanja i nošenja s izazovima znatno se razlikuje od načina na koji su se njihovi roditelji zabavljali i nosili se sa svakodnevnim izazovima. Možemo primijetiti da se kod osnovnoškolaca i djece u vrtićima vidi znatan porast u korištenju neprimjerenih riječi, odnosno psovki u komunikaciji s drugima. 

– Današnja djeca su više izloženija medijima nego prije. Neprimjereni sadržaji, neprimjeren način izražavanja i ophođenja prema drugome, sve češće postaje sastavni dio djetetove igre, a da dijete naravno nije svjesno toga – rekla nam je Karmela Herčko, odgajateljica u Dječjem vrtiću ‘Zipkica’. 

Zbog pretjeranog korištenja tehnologije, najmlađi se teže nose sa zabranama i oduzimanjem ekrana iz njihovih ruku te su sve manje zainteresirani za igru u prirodi i općenito igru sa svojim vršnjacima, a zbog toga se razvijaju sve sporije. 

– Imamo sve više djece s poteškoćama vida, govora, razumijevanja, motorike – zabrinuta je Herčko.

Manjak kvalitetnog druženja

Moderni roditelji svoj život posvećuju karijeri kako bi mogli svojoj djeci osigurati najbolji mogući život i status u društvu, no često zaboravljaju da djeci treba roditeljska pažnja, da je odnos djeteta i roditelja najvažniji odnos u njegovom danjem odrastanju i razvoju. Mnogi zaboravljaju da bi sa svojim najmlađima trebali provoditi kvalitetno vrijeme koje uključuje druženje s djecom.

– Što znači kvalitetno vrijeme? Kvalitetno vrijeme je vrijeme provedeno s djetetom u kojem će se roditelj posvetiti svom djetetu u igri, nekoj aktivnosti s djetetom, širiti spoznaje, uključivati dijete u svakodnevne kućne aktivnosti i slično, a ne samo pasivno boraviti s njim u istom prostoru – dodaje Jelić.

Karijera je još jedna velika prepreka s kojom se današnji roditelji moraju nositi, svatko za svoju obitelj želi najviše i najbolje, a to sa sobom donosi duge radne sate, umor pri dolasku kući i neželjeno i nenamjerno zanemarivanje najmlađih. 

– Ono što u praksi vidim je i suprotno, porastom prihoda kod dobrostojećih obitelji, raste i standard koji roditelji moraju održavati bivanjem na dobro plaćenim, ali često stresnijim radnim funkcijama s više odgovornosti, odrađivanjem više sati rada i posljedično opet manje vremena s djetetom. Čak to nekad ne znači nužno ni manje vremena, ali je način provođenja i razina emocionalne nabijenosti u kućanstvu opet bitno drugačija. Koliko puta sam od roditelja čula “toliko radimo da zaradimo i onda odemo negdje na skijanje, u hotel na ljetovanje ili negdje drugdje, a ja jedva čekam da se vratim na posao”. Ne zato jer ne vole biti sa svojom obitelji, nego jer se akumulirani stres kreće otpuštati kada adrenalin popusti. Jednako tako, brojni roditelji se osjećaju zarobljenima jer ukoliko nisu dostupni za poslodavca, netko drugi će ih zamijeniti. Pa zbog istog razloga se uspješne majke nerijetko žale kako su primorane vratiti se brzo s porodiljnog dopusta na posao, ne zato jer će financijski biti u gubitku, nego zato jer se boje za vlastitu poziciju – istaknula je Jelić.

Valja zaključiti da su današnja djeca drugačija, pa im tako treba i pristupiti. Potrebno je educirati se o odgoju i načinu funkcioniranja onih najmlađih koji su se rodili u svijet tehnologije te pronaći balans između poslovne karijere, implementacije tehnologije u njihov život te vremena koje sami roditelji provode s najmlađima.