Prof. dr. sc. Slavko Sakoman, dr. med., neuropsihijatar, za Ordinaciju Večernjeg lista otkrio je koliko alkohola u danu smijemo popiti, a da nismo alkoholičari i naravno da ne ugrožavamo naše zdravlje. Prof. Sakoman je objasnio i zašto ustvari pijemo alkohol:

Loša kvaliteta života

– U Hrvatskoj, u većoj mjeri no što je slučaj u većini EU država, narušena je kvaliteta života ljudi i povećan intenzitet frustracija radi neispunjenih očekivanja i nepravde i s time u vezi pogoršano je mentalno zdravlje ljudi. Najbrži, najjednostavniji i “naoko” najefikasniji način da se promijeni “na bolje” psihofiziološki status i doživljavanje realnosti, jest “moram nešto uzeti”. Izbor je velik, od sveprisutnog i najlakše dostupnog alkohola, do analgetika, trave, kokaina… – započinje objašnjenje profesor, dodajući da alkohol najlakše prevari ljude, jer je stav prema pijenju pozitivan, a kultura pijenja kao društveno prihvatljivo ponašanje za popravljanje raspoloženja, ugrađena u gotovo sve pore života ljudi. Hrvatska ima oko 200.000 alkoholičara i po prilici još toliko osoba koje piju prekomjerno i radi toga oni sami ili osobe u okruženju trpe štetne posljedice.

Gledajući čovjeka i potrošnju alkohola, liječnik navodi kako se ljude može razvrstati i nekoliko kategorija – apstinenti (oduvijek), zatim povremeni, umjereni, prigodni konzumenti, prekomjerni potrošači (od kojih jedan dio ima vidljive štetne posljedice, ali još uvijek nisu ovisnici) i konačno alkoholičari, osobe koje boluju od te kronične, progresivne recidivirajuće bolesti ovisnosti mozga.

– Alkohol je “legalna droga” i osoba koja putuje prema najtežoj kliničkoj slici alkoholizma prolazi kroz tri faze (tzv. Jelinekova krivulja); porast tolerancije, faza baždara, pad tolerancije  pojašnjava prof. Sakoman te dodaje kako maloljetne osobe tako uopće ne bi smjele piti i zadaća je obitelji, škole i države, da svojim mehanizmima zaštite djecu i mlade od ugroza zdravlja, zdravog odrastanja i svih rizika povezanih s poremećenom samokontrolom ponašanja radi utjecaja alkohola. Na žalost, većina i vrlo mladih hrvatskih tinejdžera ima iskustvo s pijenjem, a mnogi i s opijanjem alkoholom.

Postajete gluplji

– Odrasle zdrave osobe (ako nema posebnih kontraindikacija) mogle bi dnevno bez štete popiti količinu alkohola koje sadrži npr. 2 dcl vina (muškarci) i 1 dcl vina žene i ako je tako, govorimo o društveno odgovornoj i kontroliranoj potrošnji. Nije ovdje riječ o diskriminaciji žena, već o činjenici da je organizam muškarca genetski otporniji na alkohol i “treba” mu oko 10, a ženama pet godina kontinuiranog prekomjernog pijenja, da bi se razvio  alkoholizam. Osobe koje konzumiraju alkohol, da bi smanjile rizik po zdravlje, moraju voditi računa i o distribuciji potrošnje. Popiti kroz tjedan po bocu piva uz ručak ili u subotu na večer sedam boca, nije isto. Nakon svakog teškog pijanstva, otrovanja tijela, često praćeno alkoholnom amnezijom, čovjek jednostavno rečeno postaje gluplji, jer visoka koncentracija alkohola nepovratno ubije na milijune najpametnijih stanica mozga i uništi nebrojene međuneuronske konekcije. “Glupost” doduše ne boli, ali osjećaju se teškoće pamćenja, prisjećanja. U pijanstvu se unište i nebrojene stanice jetre ili gušterače koje se do neke granice mogu obnavljati, a kada to prestane, počinju se očitovati simptomi ciroze jetara, pankreatitis, miokardiopatija, polineuropatije – nabraja profesor Sakoman i zaključuje: “Bolje je biti nego piti!”.