˝V jutro dišeće gda bregi su spali / A mesec jos zajti ni štel / Potiho sem otprl rasklimanu lesu / I pinklec na pleća sem del˝
‘Kaj’
Slobodno i bez zadrške možemo reći kako je Krapinsko – zagorska županija najprepoznatljivija po riječima koje imaju moć slikovitog prikaza cijelog svog bogatstva koju oplemenjuje tradicijska kultura, umjetnička baština i stvaralaštvo, a napose prirodna ljepota i pejzaži od kojih mnogima zastaje dah. ‘Najljepši frtalj svijeta’, čiji su mještani svjesni svoje nematerijalne baštine, duboko je uronio u 57. Tjedan kajkavske kulture koji savršeno prikazuje unikatan spoj tradicije i suvremenosti. Iako definiran kao da je to njen važan dio, u ponajvećem dijelu, ova je manifestacija ujedno i Festival kajkavskih popevki, čije melodije svake godine iznova ulaze pod kožu, čije se riječi urezuju u pamćenje, stvaraju poseban emotivan naboj, ali i sjećanja koja ne blijede.
Oplemenjujući čovjekovu ćud i budeći ljepotu oku nevidljivu, kajkavske popevke karakteriziraju nas kao narod, a ovaj je festival prilika za ogromno ulaganje u očuvanje baštine koja je dio našeg identiteta. Poseban je to tjedan u srcu Zagorja, kažu neki ˝prazničan tjedan˝. Ulice su preplavljene, grad odiše atmosferom koja se uvelike razlikuje od one svakodnevne, a Krapinčanima u goste stižu i posebni gosti. Jedan od njih je i Joško Čagalj Jole, glazbenik koji svojim karakterom i glazbenim umijećem na svoje koncerte privlači publiku u ‘divovskim’ brojkama što je dokazala i interpretacija legendarne zagorske pjesme ˝Suze za zagorske brege˝, ali i koncert u srcu Zagorja. Nije nam preostalo ništa drugo već iskoristiti ovu jedinstvenu priliku i ovom, na najbolji mogući način osebujnom glazbeniku, postaviti nekoliko pitanja.
Glazba kroz život
Za početak ćemo vam ispričati kako je počela Joleova glazbena karijera. Vjerovali ili ne, glazbenu je školu počeo pohađati već s pet godina. Kako nam je ispričao, roditelji su ga od malena navodili, da uz bagere i autiće odabire i poneki instrument. Iako je prvih desetak godina živio u Njemačkoj, gdje je ranije spomenutu školu i pohađao, s obitelji seli u Zagvozd. U tom mjestašcu, glazbene škole nije bilo, no to ga nije spriječilo da nastavi svoje muzičko obrazovanje.
– Glazba se uvijek prožimala kroz moj život, iako sam završio elektrotehniku. Sviranje i pjevanje bio je neizostavan dio svakog druženja. Društven sam čovjek, volim biti među ljudima i zabavljati ih. Jednom sam prilikom, spletom okolnosti, počeo svirati kod jednog mog prijatelja. Bilo je to krajem 1995., i to s dva zvučnika i jednom miksetom. Sjećam se, rekao mi je ˝Mo’š kod mene u kafiću svirati˝ i mi smo napravili tulum za nas ekipu. Napravili smo ga i idući petak, pa opet idući. Opet, spletom okolnosti, slušao me jedan čovjek i pitao mogu li svirati kod njega u četvrtak u centru Splita, drugi me pitao da sviram kod njega subotom u Solinu i eto. Tako je krenulo. Nakon tri, četiri godine, došao sam i do Tončija Huljića, upoznala nas je Doris Dragović. On je mene tražio da svira u jednom njegovom lokalu koji je tada imao, a ja sam i, iskreno govoreći, htio doći do njega. On je odličan skladatelj, voli raditi i istraživati – ispričao nam je Jole koji je srednju školu završio u Splitu gdje je ostao i živjeti, a od 1988. godine nastupa po splitskim klubovima, ponekad i kao prateći vokal pjevačima poput Tedija Spalata, Vinka Coce i Dražena Zečića.
Najdraži koncert, odnosno neki koji mu je ostao u posebnom sjećanju, kaže, teško je izdvojiti, ali…
– Prije par godina obilježio sam 20 godina karijere u Ciboni s velikim orkestrom. Pa to je bilo ludilo, ja ne znam kada je takva produkcija bila u Ciboni, ali svejedno mi je teško reći da bih taj koncert izdvojio. To je kao da me netko pita koja ti je najdraža pjesma. U 25 godina se puno toga izdogađalo. Svaki je koncert poseban, ja to zovem Božjim blagoslovom – pričao nam je, a nas je zanimalo da li je jednom Splićaninu od prije poznato kajkavsko narječje, budući da je Jole sinoć na retrospektivnom koncertu ˝Popevke zanavek˝ otpjevao ˝Suze za zagorske brege˝.
Prijateljstva
– Ja sam glazbenik, zabavljač, sviram i privatne domjenke, svadbe, evente i slično. I ja i moji momci, koji su sa mnom 22 godine, volimo raditi ovaj posao, volimo svirati i dosta smo široki u svom repertoaru. Davno sam skinuo neke pjesme pa i pjesmu ˝Suze za zagorske brege˝, ˝Pod brajde˝ i slično. Imam i puno prijatelja po Zagorju, oni često dolaze u Zagvozd. Vedran Mlikota, Adam Končić, Drele, svi se mi skupa družimo, izlazimo vanka. Htio ne htio, morao sam naučiti kajkavski – ispričao nam je uz smijeh.
Joletova sinoćnja izvedba u krapinskoj Festivalskoj dvorani mnoge je natjerala na muk, a oduševljenje je potkrijepio gromoglasan pljesak. Njegov obol jednoj od najspontanijih i najiskrenijih pjesama Hrvatskog zagorja izmamio je i pokoju suzu u oku. Tijekom razgovora istaknuo je kako mu je bila izuzetna čast otpjevati ovu pjesmu koju je svojevremeno otpjevao i maestralni Vice Vukov (1952. – 2012.), čiji je ‘belkanto’ u njegovo doba plijenio publiku. Iako je nekima možda draža i bliža šansonijerska izvedba Zvonka Špišića, nekima pak tamburaška u izvedbi ˝Tamburaša za dušu˝ ili izvedba naših poznatih glazbenika Jacquesa Houdeka ili Tomislava Golubana, koji ju je plasirao u suradnji s rock grupom ˝Country Strike˝ sigurni smo kako ju je ipak najljepše čuti u ‘kaj’ izvedbi.
Narativ i aktualnost
Podsjetimo, autorica ove pjesme je Ana Bešenić (1952. – 2012.) koja je sa samo 15 godina napisala ˝Suzu za zagorske brege˝, baš za ovaj Festival u Krapini. Stihovi su to koji više nego ikad oslikavaju današnjicu, koji odišu nježnošću, ‘brutalnom’ iskrenošću i narativom koji vam pred očima ilustrira slike siromašnog mladića koji u velikoj boli napušta svoj zavičaj i obitelj. Gorke trenutke, bol, tugu i jad savršeno je interpretirao Jole u, sinoć punoj, krapinskoj dvorani. Iako u takvim trenucima, kako ističe, riječi zapravo i nema ova je pjesma aktualnija nego ikad. Ispričao nam je kako njene stihove poznaje već dvadesetak godina.
– Moj otac i majka imali su sličnu priču. Meni je to sigurno jedna od deset najupečatljivijih pjesama, tekstualno i tematski. Ideš trbuhom za kruhom, mama ostaje plačući na vratima… Imam četvero djece, što ja znam gdje će ‘ko završiti. Tema je odlična, odlična je melodijska linija i glazba. Nemam što drugo reći nego antologijska pjesma. Izazov mi je bio to donijeti na svoj način uz sve velike pjevače koji su je pjevali. Pjesma je aktualnija nego ikad, pa u zadnjih desetak godina iselilo je milijun Hrvata. I sigurno da nije lako roditelju koji odgaja svoju djecu, odriče se svega da bi ih školovao, a onda kada ovdje za njega ‘nema mjesta’ ili ne može naći posao ide u Njemačku, Irsku, Ameriku… Mislim da je pjesma stvarno ‘na mjestu’ – kazao je Jole kojeg je uistinu bilo gušt slušati uz orkestar i stvarati nove slike koje stihovi ˝Suza˝ nude.
– Zagorci i ja se dobro poznajemo, znao sam da će na i festivalu i na koncertu biti dobra zabava i pozitiva, pogotovo u ova luda vremena. Nakon dvije godine konačno možemo raditi, putovati i svirati i mislim da ljudima nedostaje pozitive i veselja. Zagorci su predivni ljudi, moji prijatelji – rekao je za kraj Jole, a mi se nadamo ponovnom susretu!
˝A ja nis ni jemput pogledal za sobom / Od tuge nis mogel pozdraviti kraj / Samo sem bregima dragim obećal / Da vrnul se bum nazaj˝
