U Svetom Križu Začretju, na nogometnom igralištu NK Jedinstva, u utorak, 1. listopada, s početkom u 17.30 sati igrat će se humanitarna nogometna utakmica između nogometnih klubova Jedinstvo i Trešnjevka, koja će biti namijenjena prikupljanju novčanih sredstava za pomoć Valentinu Družincu i njegovoj obitelji.

Veliki izdaci

Valentino je 15–godišnji dječak koji je u srpnju 2018. godine obolio od akutne limfatične leukemije. Nakon nedavno obavljene transplantacije koštane srži, Valentino je napokon pušten kući iz bolnice kao zdrav dječak, nadajući se normalnom životu i povratku na voljeni nogometni teren. Nažalost, bolest se vratila i Valentino je ponovno u bolnici, a nova transplantacija koštane srži je neizbježna, uz prethodnih nekoliko ciklusa kemoterapije.
Kako bi svakodnevno mogla boraviti uz Valentina, njegova je majka morala iznajmiti stan u Zagrebu, kojeg samo djelomično subvencionira Udruga oboljelih od malignih bolesti, dok otac kombinira bolovanje i godišnji odmor kako bi mogao biti uz njih. Troškovi stanovanja u Zagrebu te svakodnevnog putovanja oca u bolnicu i nazad, osobne djetetove potrepštine, dodaci prehrani te razni vitamini kako bi se Valentinu podigao imunitet, stvaraju velike izdatke za ovu skromnu obitelj, koja uz Valentina, ima i kćer.
Budući da je Valentino započeo svoje prve nogometne korake igrajući za NK Jedinstvo, a u Svetom Križu Začretju je i njegov dom, Uprava kluba uz podršku svih članova, roditelja omladinskog pogona, seniorske momčadi te svih prijatelja obitelji, odlučila je pokrenuti humanitarnu akciju, kako bi se pomoglo obitelji Družinec u ovim teškim trenucima. Novčana sredstva za Valentina prikupljat će se i putem računa otvorenog za humanitarnu akciju “S Valentinom do pobjede – zajedno smo jači!” – HR2123600001502621851, otvorenog u Zagrebačkoj banci.

Životna utakmica

Valentinova prijateljica Elma Tomić, koju je upoznao na onkološkom odjelu dok je vodila jednaku bitku kao i on, za svojeg je prijatelja napisala dirljivu poruku koju prenosimo u cijelosti, ne bismo li i sve naše čitatelje potaknuli da pomognu ovom mladiću u najvećoj i najtežoj utakmici – onoj životnoj.
“Upoznali smo se na onkološkom odjelu. Žao mi je što vam ovu priču ne započinjem sa: ‘Upoznali smo se na hodniku devete gimnazije…’ Ali ovako je moralo biti, no ono što želim ispričati je priča o Valentinu. Dečku koji je s nogometnog terena i nogometnih utakmica, sa svojih 14 godina, prešao na onkološki odjel i životne utakmice. Trenera je zamijenio doktor. Ekipu iz kluba zamijenile su ostale ćelave glavice. Osjećaj zabijanja pobjedničkog gola počeo se mjeriti sa srećom kad stignu dobri nalazi. A faul i ostale prekršaje zamijenile su nuspojave prouzrokovane protivničkim timom – leukemijom i kemoterapijama. A Valentino vam je čisti dokaz one rečenice da postaješ šampion onda kada je najteže, a ti izađeš na teren i pobijediš. Tako je on svoju prvu životnu utakmicu dobio. Valentino 1: 0 Rak. Tijekom utakmice, umjesto odmora na klupi, on bi se iskradao iz sobe po noći i meni ostavljao čokolade i porukice pored kreveta dok sam spavala, jer je znao da sam jako loše i bez obzira na njegove muke – meni je htio izmamiti osmijeh. I uspio je. Uvijek uspije. Svoj 15. rođendan dočekao je na odjelu za transplantaciju, a dva mjeseca nakon otišao je doma – ZDRAV. Plakala sam od sreće i zagrljaj koji se dogodio kada sam i ja izašla zdrava – riječima se opisati ne može. No, sad dok ovo pišem, on opet vodi istu tu životnu utakmicu. Leukemija je pokucala na vrata ponovno, a on je, kao pravi šampion, pustio da uđe, znajući da će joj ovoga puta, čim ode, vrata zauvijek biti zatvorena. Bila sam s njim dan prije odlaska u bolnicu. Ubrao mi je suncokret, zamolio me da ga ošišam jer nije htio opet gledati kako kosa otpada. Ošišala sam ga. Bilo je teško… A onda je on rekao: ‘Ne brini, seko, ja vjerujem u sebe.’ A ja se kladim da će rezultat ove utakmice biti – Valentino 2:0 Rak. Jer i ja vjerujem u njega.” (jm, jj)