Iako su inspektori hrane neizostavni u održavanju sigurnosti prehrambenih proizvoda, često se suočavaju s mnogim izazovima u svom radu. Njihova uloga obuhvaća provjeru različitih aspekata lanca opskrbe hranom, od proizvodnje do prodaje, kako bi se osiguralo da hrana koja dolazi do potrošača ispunjava najviše standarde kvalitete i sigurnosti, prenosi Dnevno.
Sigurnost hrane
Jedan od glavnih izazova s kojima se inspektori susreću je identifikacija potencijalnih rizika i prijetnji po sigurnost hrane. To može uključivati različite čimbenike poput nepravilnog skladištenja hrane, nepoštivanja higijenskih standarda ili nedostatka odgovarajuće manipulacije hranom.
Stoga je njihov posao ne samo reaktivno reagiranje na pritužbe ili incidente, već i proaktivno identificiranje potencijalnih problema kako bi se spriječile buduće prijetnje sigurnosti hrane.
Jedan od takvih proizvoda je nepasterizirano mlijeko, poznato i kao sirovo mlijeko. Iako neki ljudi tvrde da sirovo mlijeko ima zdravstvene prednosti, inspektori hrane upozoravaju na inherentne rizike povezane s tim proizvodom. Nepasterizirano mlijeko može sadržavati štetne bakterije poput salmonela, E. coli i drugih, što predstavlja ozbiljan rizik za potrošače.
Drugi proizvodi koje inspektori hrane izbjegavaju uključuju sirove klice, poput klica rotkvice, lucerne i djeteline. Iako se često smatraju zdravim dodatkom jelima, sirove klice mogu sadržavati štetne bakterije koje mogu uzrokovati bolesti koje se prenose hranom, poput E. coli i salmonele.
Narezani proizvodi
Također, inspektori hrane su oprezni kada je u pitanju kupnja prethodno narezanih proizvoda. Postoje određeni rizici povezani s tim proizvodima, posebno ako se ne zna kako su pravilno pripremljeni i pohranjeni. Nepravilna manipulacija prethodno narezanih proizvoda može rezultirati rizikom od kontaminacije hranom.
– Ako jedete prethodno narezane proizvode sirove, izlažete se istom riziku od mikroba kao i kod klica. Razlog tome je što nismo sigurni kakve su mjere higijene primijenjene prilikom rezanja tih proizvoda te kakvi su postupci bili korišteni. Prema zakonu, preradom obrađena hrana mora proći stroge procedure kako bi se osigurala sigurnost, dok hrana koja se nareže na licu mjesta nije nužno podvrgnuta takvim strogim kontrolama – rekao je prehrambeni kemičar i industrijski konzultant dr. Bryan Quoc Le.
Kada se radi o postajama s vrućom hranom gdje su izloženi proizvodi spremni za konzumaciju, održavanje odgovarajuće temperature je ključno kako bi se spriječio rast bakterija. Propisi o sigurnosti hrane zahtijevaju da se topla hrana čuva na temperaturi od 57 stupnja Celzija ili višoj, dok se hladna hrana mora čuvati ispod pet stupnja.