Stalno slušamo da djeca danas nemaju ‘pravo djetinjstvo’. Okruženi su ekranima, druže se isključivo ‘preko žice’, umjesto zvečke u ruke odmah dobiju mobitel, prisiljeni su prebrzo odrasti i slično. Tih nekoliko godina dok djeca imaju prilike biti djeca, prođe u trenu. 

Mnogi, ponajprije stariji, strahuju da današnja djeca nikada neće iskusiti prave čari djetinjstva – igre s prijateljima u prirodi, pravljenje kolača od blata, igre u kojima je običan drveni štap glumio i vitezov mač i čarobni štapić dobre vile.

E pa, takvih strahova nemaju roditelji mališana koji pohađaju obrt za čuvanje djece ‘Mali žir’ u Zaboku. Iznad samog centra grada, skriven uz rub šume, prostire se pravi mali raj – svjež zrak, mir i tišina. Jedino što se može čuti, uz zvukove prirode, je dječji smijeh. 

Danski koncept

U ‘Malom žiru’ su nas ugostile dadilje Ana i Petra te veseli mališani. Kao obrt za čuvanje djece, ‘Mali žir – šumski vrtić’ postoji tek nešto više od godinu dana, a većina je polaznika s njima od samog početka. Što se tiče dobne granice, svi su dobrodošli, pa tako najmlađi polaznik ima tek dvije godine, a najstariji će uskoro šest. Ima ih ukupno 12. Toliko je, kažu dadilje, zakonom dozvoljeno jer su one samo dvije. A lista čekanja je dugačka i mnogi bi svoju djecu htjeli upisati u ‘šumski vrtić’. 

A što je to zapravo? Koncept ‘šumskog vrtića’ pojavio se u Danskoj gdje je izuzetno popularan, a za djecu donosi brojne benefite.

-‘Šumski vrtić’ je vrtić u prirodnom okruženju, a ono što nas razlikuje od klasičnih vrtića je to što smo mi s djecom gotovo cijelo vrijeme vani, u prirodi. Iako priroda ponekad može biti gruba, zna biti hladno, vruće, mokro, prljavo i slično, i mi djecu ovdje učimo kako si u tom slučaju pomoći, kako se možemo zagrijati, ohladiti… Učimo ih razna praktična znanja koja će im u životu itekako biti korisna. Također, nemamo nikakve ekrane, nemamo komercijalne igračke već koristimo sve ono što pronađemo u prirodi i maštu koja onda tim stvarima daje neku novu ulogu. Želimo da djeca budu djeca – pojašnjava Ana Mrčela, osnivačica obrta. 

Ideja za otvaranjem došla je spontano, ali ipak na temelju nekih životnih navika. 

– Kada sam rodila kćer, jako smo puno vremena provodile u prirodi. Nismo hodale gradom kao većina, nego smo pet od sedam dana u tjednu bile u šumi sa psima. Znala sam da će jednog dana i ona morati u vrtić, to je neizbježno, no nisam znala u koji vrtić bi je upisala. U to je vrijeme na televiziji išao prilog o vrtićima u Danskoj i pomislila sam ‘To je zapravo jako slično ovome kako ja sa svojom kćeri provodim vrijeme’. Tu se rodila ideja da i ja otvorim nešto slično čega ovdje u Zagorju nema, a koncept je odličan. Benefite boravka u prirodi sam vidjela na svojoj kćeri, pa sam pomislila zašto ne bi isto ponudila i drugima – govori Mrčela i dodaje da je od ideje do realizacije proteklo oko godinu dana. 

Sve što imaju, njihovih je ruku djelo. Kako kažu dadilje, ‘Mi smo DIY vrtić’ (Do It Yourself). Sami su čak i prilagođavali teren kako bi mogli postaviti veliki šator, napraviti mjesto gdje se loži vatra, brojna mjesta za igru i zabavu… Također, iako tamo imaju ljuljačke, pored grančica koje djeca obožavaju sakupljati i njima se igrati, rijetko tko se ljulja. Imaju i trampolin, no pored blata koje im je posebno zabavno, rijetko tko po njemu skače. Njima je glavni izvor sreće i zabave svuda oko njih – u prirodi.  

Svaki dan drugačiji

– Još jedna bitna stavka koja nas razlikuje od klasičnih vrtića je to da je nama svaki dan drugačiji jer je priroda svaki dan drugačija, ali se i interesi djece svaki dan mijenjaju. Jedan dan ih zanima jedno, drugi dan ih zanima drugo, pa onda radimo nešto prema tome što su tog dana posebno istaknuli i tako nastojimo produbiti njihove interese za određene stvari. Okvirno, skupljanje je od 6.30 do 9 sati, popijemo čaj, pojedemo doručak i onda kreće akcija. Oni biraju što se radi – kažu Ana i Petra i dodaju da su trenutno jako popularni dinosauri i gusari. 

– Jako vole naše avanture i stvarno im nikada nije dosadno. A ni nama. Pronašli smo jednom rog od srndaća u šumi, lisičje rupe, razne životinje i to onda njih zainteresira, pa analiziramo, razgovaramo o tome gdje te životinje žive, čime se hrane i slično. Oni vode svoju igru, mi pokušavamo pohvatati sve njihove interese i idemo gdje nas noge odvedu. Nekad sa sobom u šumu ponesemo i instrumente pa bude i pjevanja – pričaju nam dadilje.  

Uz to što se djeca uče snalaženju, upoznaju prirodu, borave na svježem zraku i što je najvažnije – druže se, mnogo je tu dodatnih benefita. Naše sugovornice ističu da su u malo više od godinu dana na brojnoj djeci primijetile velike pomake na poljima verbalnog izražavanja, motorike i međusobne socijalizacije i slično. 

– Velika je prednost i to što su djeca cijelo vrijeme vani, imaju divan okoliš za igru i zabavu gdje mogu potrošiti svoju energiju, nauče cijeniti prirodu, upoznaju sva godišnja doba i već sada se znaju jako dobro kretati po različitim vrstama terena. Roditelji su nas posebno nahvalili što se tiče motorike i hoda jer najmlađi su došli k nama sa samo godinom dana i ovdje su praktički prohodali. Znali su nam govoriti ‘Ne samo da je moje dijete prohodalo, nego je praktički odmah protrčalo’. Ovdje je doslovno svaki korak na neravnom terenu i tu se uključuju neke mišićne skupine koje pri hodanju po asfaltu jednostavno ne rade jer nisu potrebne. Isto tako, djeca ovdje uče kako svoje tijelo smjestiti u prostor po ovakvom terenu, na koji način trebaju gaziti po terenu dok šećemo nizbrdo, kako koračati dok idemo uzbrdo… – dodaju. 

Ipak, s obzirom na to da djeca ovdje borave u prirodi, na neke ih je stvari trebalo upozoriti. 

– Šuma je sama po sebi divna i krasna, ali može biti opasna. Vatra je sama po sebi divna, krasna i jako korisna, ali može biti opasna. Na taj način smo i mi njima pristupili. Od prvog dana ih učimo kako se ponašati u šumi, kako se ponašati pored vatre, na koje opasnosti možemo naići i stvarno vidimo da shvaćaju i da im je to već ‘zapisano’ u koracima – pojašnjava dadilja Ana.  

Kod boravka u prirodi postoje i određeni rizici. Toga su svjesne i dadilje, ali i roditelji. 

– Primjerice, imamo tu jednu rupu po čijem rubu djeca stalo hodaju i ja već znam reakcije roditelja, primanja za glavu i slično. Međutim, oni tu prolaze svakodnevno, po 500 puta, njima je ovaj teren već kao ‘dobar dan’. Upuštaju se u rizičnu igru, rizika ima, ali oni su učeni da procijene situaciju, procijene opasnosti i svoje sposobnosti, što je odlično. Ponekad se precijene, ali nauče na greškama i to se doista vidi. Kada idu na ona mjesta gdje su pali, drugi puta idu opreznije. Isprobavaju je li grana trula, je li dovoljno čvrsta jer je prošli puta pukla, pa su sada na oprezni. Puno je takvih situacija, nikada se ništa nije dogodilo, ali uče oprezu – složne su dadilje.

Sastavni dio svakog vrtića, pa tako i ovog, je dnevni odmor. Ipak, za razliku od ostalih vrtića, u ovom se spava na otvorenom, u vrećama. Ako pak vremenski uvjeti to ne dozvole, tu je veliki grijani šator koji lako primi cijelu ekipu. Isto tako, ako vrijeme to nikako ne dopušta, u šumu se toga dana ne ide, no nema veze. Dovoljno je zanimljivih stvari i u ‘bazi’.

– Ako baš bude jako ružno vrijeme, pada jaka kiša, puše snažan vjetar, normalno da nećemo ići gore jer je ipak sigurnost najvažnija. Može se dogoditi da se odlomi grana ili nešto slično. U tom slučaju smo ovdje u ‘bazi’, ali se trudimo da smo opet što više vani na otvorenom. Treba iskusiti sve vremenske uvjete, a ako zatreba, imamo veliki šator u kojeg se uvijek možemo skloniti – kažu Ana i Petra. 

Zdrava prehrana 

Što se prehrane tiče, jede se prvenstveno hrana biljnog porijekla – svježa, lokalna, sezonska. Ana i Petra svakodnevno pripremaju razna zdrava jela, a kako drugačije, nego nad otvorenom vatrom. Pravi doživljaj. 

– U pravilu kuhamo ovdje u kotliću nad otvorenom vatrom, a ako nam vrijeme baš ne dozvoli, onda kuhamo u našem velikom šatoru. Djeci uvijek pokažemo i pojasnimo što ćemo im kuhati, a inače smo vrtić u kojem je prehrana bazirana na hrani biljnog porijekla, tako da se djeca kod nas stvarno zdravo hrane. Nutricionisti su nam složili jelovnike, imamo i normative, tako da je sve po pravilima struke i sve su energetske i nutritivne potrebe djece zadovoljene. Također, imamo i nekoliko vrtova, beremo i samoniklo bilje, tako da pokušavamo što manje namirnica kupovati – kažu naše sugovornice. 

Roditelji su, kažu nam Ana i Petra, jako zadovoljni.

– Od početka su znali kakvi uvjeti ovdje vladaju, znali su da će klinci biti mokri, bit će i hladno i vruće, ali bitna je dobra oprema i to smo s njima iskomunicirali. Također, jako su zadovoljni prehranom. Mnogima čak nije prevagnulo ni to što je ovo koncept ‘šumskog vrtića’, već prehrana koja je kvalitetna i zdrava. Jako puno njih je ovdje neke stvari probalo po prvi puta i sve je bilo super. Također, neki su roditelji bili iznenađeni što njihovo dijete ovdje jede sve, a doma znaju imati problema s hranjenjem – pričaju nam Ana i Petra. 

Zadovoljni roditelji 

A da je stvarno tako, provjerili smo i kod njih samih. Majka Danijela u obrt za čuvanje djece ‘Mali žir’ svoju je djevojčicu Lenu upisala prije godinu dana kada je navršila tri godine.

– Za ‘Mali žir’ smo saznali preko poznanika i Facebooka i jako nas je privukla njihova ideja da će djeca biti puno vani, kao i zdrava prehrana, čime se nažalost klasični vrtići i škole ne mogu pohvaliti – kaže mama Danijela i dodaje: 

– Također, mislim da su ovdje djeca samostalnija u kreiranju igre i provođenju svog vremena vani, naravno vođena i pod nazorom, ali definitivno poticana u svojoj mašti. Upravo to i jesu glavni benefiti ovakvog tipa čuvanja djece. Mislim da je Lena definitivno samostalnija, naspram svog brata koji je pohađao klasičan vrtić – kaže ova mama i dodaje kako smatra da su ovakvi vrtići i obrti za čuvanje djece daleko bolji za djecu i sa zdravstvene strane, ali i za razvijanje raznih vještina, igre, samostalnosti i slično.

– I još da napomenem da naša djevojčica kasni u razvijanju jezično komunikacijskih vještina, pa nam je prilagodba bila znatno duža i teža od prosjeka, i tu bi stvarno pohvalila njihov trud i angažman jer se naša djevojčica lijepo uklopila u kolektiv i dobro napreduje – kaže Lenina mama Danijela. 

Svjesni benefita koje boravak na otvorenom ima za razvoj kognitivnih i motoričkih sposobnosti kod djece su i roditelji Valerija i Filip. Vrtić pohađaju njihovi sinovi, Ian i Pale, a kako kažu, o upisu nisu dvojili ni trenutka. 

– ‘Šumski vrtići’ su me oduvijek fascinirali i povezujem ih s danskom pedagogijom o kojoj sam puno čitala i istraživala te se i sami u odgoju djece trudimo što više voditi njezinim principima, a za ovaj vrtić smo saznali preko društvenih mreža – kažu. 

Glavni benefiti ovog vrtića su za njih su to što njeguje slične kvalitete i principe rada s djecom koje oni nastoje njegovati kod kuće.

– Ipak, uz naš tempo života i radno vrijeme koje imamo, uglavnom u tjednu ne uspijevamo provoditi više od sat-dva dnevno na otvorenom. Naša djeca zato u ‘Malom žiru’ imaju mogućnost gotovo cjelodnevnog boravka vani bez obzira na vremenske prilike, te mogućnost slobodne i spontane igre koja im omogućuje da razviju svoje tjelesne vještine, osjete prirodu, povežu se s prirodom, razvijaju samostalnost i samopouzdanje, ali i uživaju u blagodatima prirode. Još jedan izuzetno veliki benefit je prehrana koja je izuzetno kvalitetna i raznolika, prezentacija hrane i otvorenost u smislu upoznavanja djece s namirnicama te mogućnost sudjelovanja djece u pripremi obroka. Iz vlastitog iskustva mogu reći kako u ‘Malom žiru’ i najveći ‘nejedači’ krenu jesti i zavole hranu – kažu.

Njihovo starije dijete je ranije pohađalo klasični vrtić i razlike se primijete. 

– Mlađe dijete koje svakodnevno boravi u ‘šumskom vrtiću’ od navršene prve godine je puno spretnije i samostalnije u odnosu na starije dijete u toj dobi, a istovremeno i izuzetno svjesno svojih mogućnosti što povezujemo upravo s tim boravkom u prirodi koji je često vrlo izazovan, pa čak i rizičan. Ali dijete u takvom okruženju, a opet sigurnom i usmjerenom od strane dadilja, nauči savladavati prepreke. Također, starije dijete koje je u ‘šumskom vrtiću’ tek par mjeseci, je postalo puno opuštenije u boravku na otvorenom, slobodnije je, kreativnije, otvorenije i koncentriranije na aktivnosti. Također, boravak na otvorenom pozitivno djeluje na imunološki sustav djece i zajedno u prošloj godini nisu izostali ukupno niti 10 dana – govore nam roditelji dvojice dječaka. 

‘Bljakao’

Preporuku su, kažu, već proslijedili prijateljima, a neki od njih su već svojoj djeci osigurali mjesto u ‘Malom žiru’. 

– To je mjesto boravka na svježem zraku, blatu, lokvama, mjesto gdje se radi ‘bljakao’ o kojem nam priča naš Ian, mjesto gdje djeca ubiru biljke i plodove koje koriste za pripremu jela, gdje upoznaju i uče o šumskim životinjama i njihovim staništima. Ian (4) puno priča o vrtiću “Mama, nećeš nikada vjerovati što smo danas pronašli – lisičju jazbinu!“ te nastavi pričati o tome što su lisice i čemu služe jazbine. Vjerovali ili ne, ‘Mali žir’ je i mjesto gdje postoje gusarski brodovi na kojima djeca plove i gusarsko blago za kojim tragaju – kažu mama Valerija i tata Filip i drugim roditeljima poručuju da ‘Ne postoji loše vrijeme, već samo loša odjeća’. 

Mama Maristela u vrtić je upisala svoju kćer Elizabetu. Kako kaže, obje su oduševljene.

– Taj način rada, to da su oni stalno u blatu, to mi uopće ne smeta, to nije kraj svijeta. Ja sam s tim bila upoznata na početku. Djecu ne treba držati pod staklenim zvonom jer to nikome ne ide u prilog. Dapače, te igre u blatu, u snijegu, njima predstavljaju sreću. Što god oni tamo rade, ja to obožavam jer me to vraća u moje djetinjstvo, a to sam htjela i za svoju kćer – da nauči biti u prirodi, da nauči padati, savladati prepreke i sve što je zapravo normalno i što bi djeca trebala učiti u toj dobi – rekla nam je mama Maristela i dodala da je posebno zadovoljna što se djeca tamo povezuju s prirodom i što uviđaju i njene prednosti, ali i mane. 

Još jedna velika prednost ovog vrtića, navodi mama Maristela, je boravak na zraku zbog čega njena kći koja u vrtić hoda već šest mjeseci, dosad još nije bila bolesna.

– Posebno to ističem baš zbog toga što su stalno u blatu, izloženi raznim vremenskim uvjetima, i stvarno nismo imali nikakvih problema. Oni su tamo toliko slobodni, povezani s prirodom, na svježem su zraku i malo tko nudi tako nešto. Stvarno ih se treba pohvaliti – rekla nam je mama Maristela i za kraj dodala:

– Sve to djeci definitivno koristi jer sam na svojoj kćeri primijetila da je snalažljivija, spretnija te da ne postoji prepreka koju ne može savladati – dodala je. 

Zabrinuti roditelji

Međutim, na našu redakciju je stigao anonimni mail jednog roditelja kojem uvjeti boravka djece nisu baš najbolje legli. 

– Poštovani, javljam Vam se kao zabrinuti roditelj čija djeca pohađaju navedeni vrtić ‘Mali žir’, a u nadi da se barem dio problema riješi od strane odgovornih/tj. strane koja je navedenom vrtiću dala dozvolu za rad te obavila nadzor nad istim. Uopće se ne bi htjeli referirati na ugovore koje smo kao roditelji potpisali, a kod kojih se krše gotovo sve točke jer to moramo trpjeti iz razloga što nemamo kuda s djecom dok mi radimo. Molio bih objašnjenje je li u redu da djeca obavljaju nuždu u šumi na otvorenom na plastičnoj kahlici ili u prirodi na temperaturama koje su ovih dana, je li u redu da ne peru ruke i održavaju higijenu jer nemaju gdje, je li u redu da cijeli dan provode na istom minusu, a spavaju u poljskom šatoru u vrećama koja moraju zadovoljiti norme do – 20 stupnjeva? Je li u redu da se u strmoj šumi igraju pored dva metra visokih ‘rupa’ koje nisu ničim zaštićene kod kojih bi eventualnim padom bilo smrtnih posljedica – naveo je anonimni roditelj.

Mail smo predočili i dadiljama koje su nam odgovorile:

– Pri upisu su svi roditelji znali kakav smo mi vrtić i u što se djeca upuštaju. Mi smo roditeljima rekli da ćemo u početku svakom djetetu, s obzirom da još ne znamo njihove mogućnosti, provoditi vrijeme na našoj livadi, a iza toga je naš cilj raditi po principu danskih vrtića gdje djeca spavaju vani u vrećama, gdje borave u šumi i slično. Navodi iz maila kojeg ste zaprimili nisu točni. Mi imamo vodu, imamo sapun, vlažne maramice, maramice za dezinfekciju, kahlice gdje djeca obavljaju nuždu su u našem velikom grijanom šatoru… Kada su vremenski uvjeti stvarno loši, već smo naveli da ne hodamo okolo jer je sigurnost na prvom mjestu, pa boravimo ovdje ili u šatoru. Ako ima zabrinutih roditelja, stvarno želimo da se obrate nama jer smo dosad sa svima stvarno imali i više nego korektnu komunikaciju i vjerujemo da svaki problem možemo riješiti – poručuju dadilje Ana i Petra. 

Najvažnije od svega u cijeloj ovoj priči je ipak da su zadovoljna djeca, a to smo i provjerili.

– Ja se volim igrati u blatu, volim ići na blatni tobogan i volim kada idemo po snijegu u avanture – rekla je Marlena, a Elizabeta i Ian su dodali da je blatni tobogan i njima omiljena zanimacija.

Franka također najviše voli igre u blatu, a Noa je rekao da je njemu omiljena zanimacija penjanje na drveće. 

Iako svi oni imaju različite interese, netko voli blatni tobogan, netko se voli penjati na drveće, netko voli dinosaure, netko pak vile, svima im je zajedničko da pohađaju jedan od najoriginalnijih vrtića kojeg smo dosad imali prilike vidjeti. I ono najvažnije, svi imaju prljavu odjeću, ali i osmijeh razvučen od uha do uha.