Najveći poluotok koji ostavlja bez teksta zbog svoje ljepote prošlog je vikenda bio dom za više od 2000 trkača iz cijelog svijeta koji su pohrlili na 10. izdanje Istria 100 by UTMB. Među njima našlo se i nekoliko zagorskih trkača, članova Zagorje adventure teama koji pak inače broji stotinjak zaljubljenika u sport i rekreaciju. Dubravko Huić, Stjepan Barić, Tomislav Vuzem, Željko Bulek, Mario Očić i Renata Hršak skupili su hrabrost, volju i entuzijazam kako bi otrčali čak 168 kilometara dugu stazu. Iako je zalazak sunca iza planina s vizurom na Jadransko more melem za oči, noćno trčanje nije bilo baš toliko ugodno. Nisu zasigurno ugodni ni žuljevi, ni natečeni gležnjevi nakon gotovo 40 sati trčanja, no kako ističu iz Zagorje adventure teama, vrijedilo je. Srca su puna, uspomene će ostati za zauvijek, a tu su i nova poznanstva.

Pripreme

– S pripremama smo počeli krajem prosinca prošle godine, iako je to malo prekasno. Vikendom smo imali dulje treninge, između 50 i 80 kilometara, a kroz tjedan tri treninga između 12 i 15 kilometara. Vikende smo većinom, kako su nam prilike dopuštale, bili negdje u planini ili na Medvednici ili Ivanščici – ispričao nam je Mario Očić pa opisao kako je izgledala Istria 100 i na kojim su sve mjestima bili, ali i kakav je osjećaj trčeći noću.

Start i cilj

– Startali smo u petak u 17 sati u Labinu nakon čega je prva kontrolna točka bila Plomin, zatim smo išli u Mošćeničku Dragu pa po Učkoj do njenog vrha, zatim do Poklona gdje smo ponovno imali kontrolnu točku, onda je uslijedio put po Ćićariji kroz mjesta Brgudac i Trstenik, zatim planina Žbevnica, onda Buzet. Na Buzetu je bilo 100 kilometara gdje smo imali najveću okrjepu, klopu i tuševe pa smo se tu najduže i zadržali. Iz Buzeta smo onda krenuli na jezero Butoniga, onda tamo kroz Vrhe, Motovun i Livade gdje smo ponovno imali okrjepu. Iz Livada smo išli u Grožnjan, Buje i Umag. U Umagu je bila završnica – 168 kilometara, uz koje smo imali 6700 uspona. Dakle od petka do nedjelje nismo spavali, a trčanje noću… Ništa ne vidiš, vidiš kvadrat, dva pred sobom, ne vidiš ništa okolo, ne možeš uživati u prirodi. To je težak dio trke, dvije noći smo trčali. Iako su gležnjevi natečeni, nema stajanja, spremni za za Jurjevec trail, a onda i za Zagorje trekk – ispričao nam je Očić.

Rezultat
Na kraju, valja izdvojiti rezultate 100 ‘majl-erice’ naših Zagoraca. Huić, Barić, Vuzem, Bulek i Očić utrku od 168 kilometara i 6700 uspona završili su u roku od 36 sati, osam minuta i 35 sekundi, dok je Hršak utrku završila nakon 39 sati i 55 minuta. Osim ove utrke, bile su tu i one manje – od 110 kilometara, od 69, 40 i 20 kilometara u kojima su također sudjelovali trkači Zagorje adventure teama i postigli vrlo dobre rezultate. Ne preostaje nam ništa drugo nego im čestitati na ovolikoj hrabrosti i izdržljivosti. Želimo im još puno prijeđenih kilometara i dobrih rezultata!