Simbol stradanja, mučeništva, ali i nepokolebljivosti totalitarnim režimima, Blaženi Alojzije Stepinac umro je na današnji dan prije 63 godine u rodnom Kašiću. Zagrebački nadbiskup i kardinal, zasigurno je jedan od najpoznatiji i najštovaniji velikan Crkve u Hrvata, a zbog njegove iznimne pobožnosti, zauzimanja za dobrobit čovjeka, pravednost i istinu te patnje koju je podnio za katoličku vjeru i odanost Katoličkoj crkvi, papa Ivan Pavao II. osobno ga je proglasio blaženim 1998. u Mariji Bistrici, pred mnoštvom od pola milijuna vjernika.
Postao je zagrebački nadbiskup koadjutor 1934., nakon samo četiri godine svećenstva. Imao je tada samo 36 godina i bio je najmlađi biskup na svijetu. Nakon smrti nadbiskupa Antuna Bauera, tri godine kasnije preuzima upravu nad Zagrebačkom nadbiskupijom, a uskoro i predsjedništvo Biskupske konferencije Jugoslavije. Isticao se predanošću i uspjehom u promicanju Božje riječi i pobožnosti među pukom te pomaganju ljudima. Utemeljio je mnogobrojne nove župe, promicao Caritas.
Pomaganje ljudima bila je glavna odlika kardinala Stepinca, no kako je djelovao, prije Drugog svjetskog rata, za vrijeme i poslije rata, dolaskom nove vlasti nije prihvatio prijedlog Josipa Broza Tita o odvajanju Katoličke crkve u Hrvatskoj od Vatikana i zbog toga je bio žrtva ogorčenih polemika te su se njegova dobra djela zatirala. Posljednjih desetljeća, zahvaljujući istraživanjima znanstvenika i dostupnim arhivima, postalo je jasno, da je tijekom Drugog svjetskog rata osuđivao postupke vlade NDH i rasističku ideologiju te kako se zauzimao za spašavanje Srba, Židova i pripadnika drugih progonjenih naroda od nacizma i fašizma. Zbrinuo je tisuće bolesne i gladne djece, prosvjedovao je protiv progona Židova i provedbe nacističkih zakona. Zauzimao se za progonjene kod vlasti i omogućavao njihovo skrivanje u crkvenim prostorima.
U montiranom procesu koji je vodila nova komunistička vlast, na temelju lažnih svjedočanstava i krivotvorenih dokumenata, nevin je osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Iako su njemu u prilog htjele svjedočiti mnogobrojne osobe srpske nacionalnosti, tužitelji to nisu dopustili. Pet godina proveo je u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. do svoje smrti 10. veljače 1960. u kućnom pritvoru u Krašiću. U zatočeništvu, koje je bilo obilježeno psihičkim torturama i bolešću, papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom, međutim, nije mogao u Rim po kardinalski grimiz, a nakon papine smrti ni na konklavu.
Umro je na glasu svetosti. Prema tvrdnjama, komunističke vlasti su ga u pritvoru godinama postupno trovale, što je navodno utvrđeno obdukcijom provedenom u samostalnoj Hrvatskoj, piše Večernji list.
Zanimljivo je da su tadašnje vlasti ipak dopustile da Stepinac bude pokopan u zagrebačkoj katedrali iza glavnog oltara, pokraj lijesa biskupa Maksimilijana Vrhovca, Petra Zrinskog, Frana Krste Frankopana te Eugena Kvaternika.
Njegov spomendan, Stepinčevo, slavi se 10. veljače, a njemu su posvećene i njegovim imenom nazvane mnogobrojne crkve, domovi, škole i institucije među Hrvatima diljem svijeta.