Ukrajinski novinar Dmitro Banenko mjesecima je snimao kako izgleda život pod ruskom okupacijom. Od 1. ožujka, nakon što su okupirali Herson počeo je tajno bilježiti kako izgleda tijek invazije na njegov rodni grad.
– Danas sam vidjela robota. Letio je… htio me ubiti – govori njegova 5-godišnja kći Ksuša na snimci.
Banenko navodi da je prvih nekoliko dana nakon dolaska ruskih trupa Herson izgledao napušteno – škole su bile prazne, kao i vladine zgrade te uredi i tvornice. Ljudi su se skrivali, piše BBC.
Nakon okupacije su krenuli mirni prosvjedi. Na početku vojska nije reagirala, ali se ubrzo situacija promijenila. 21. ožujka je na prosvjednike počela bacati suzavac, a kasnije su aktivisti i novinari počeli nestajati. Neke su priveli na prosvjedima, a neke u njihovim domovima, neki su pušteni, a neki se nikada nisu vratili.
Banenko se počeo bojati za svoju sigurnost, plašio se da će doći po njega zbog poruka koje je slao nekima od uhićenih. Što ako mu pretraže kuću i pronađu videomaterijal koji je snimao?
Sredinom proljeća su ruske snage uklonile sve ukrajinske zastave i simbole, uništile spomenike ukrajinskih heroja. 6. svibnja je Herson posjetio ruski političar Andrej Turčak i poručio:
– Rusija je ovdje zauvijek. U to nema sumnje. Neće biti povratka.
Uskoro je porastao pritisak unutar njegove obitelji. Banenkovog rođaka Vitalija posjetila je ruska Federalna služba sigurnosti (FSB). Tada mu je jedan od muškaraca dodao ručnu bombu, izvukao iglu i otišao. Kada se vratio, nasmijao se i rekao da se šalio.
Drugi službenik FSB-a je Vitaliju kazao da dođe u ured s dokumentima kako bi njega i njegovu suprugu Marinu preselili na Krim. Oni, naravno, nisu htjeli ići tamo jer je Krim pod ruskom okupacijom.
Marina i Vitalij su se spakirali i odlučili sljedećeg dana napustiti Herson, a Banenko i njegova supruga shvatili da je najbolje ići s njima. Mahnito su uzeli sve nužne stvari, zapisali podatke o Ksuši, uključujući i to tko će biti njezini skrbnici ako ne prežive, na komad papira koji su sakrili u njenu iskaznicu za knjižnicu. Iskaznicu su joj objesili oko vrata.
Išli su u konvoj nervozno prolazeći jednu kontrolnu točku za drugom, a onda su, nakon 34 kontrolne točke, ugledali ukrajinsku zastavu čije su ih boje podsjećale na slobodu.