Možete li zamisliti da jednog dana saznate da neka nekretnina koju posjedujete ili ste naslijedili prije mnogo godina, ima novog vlasnika, a da vi o tome niste imali pojma? Upravo se to dogodilo našoj sugovornici, fizioterapeutkinji Jasenki Beblje iz Zlatar Bistrice, koja je prije otprilike dvije godine shvatila da je stan kojeg je naslijedila od pokojnog djeda, u vlasništvu jedne druge obitelji.

I kao da to samo po sebi nije bio dovoljan šok za nju, ostala je jednako zapanjena načinom na kojeg si je ta obitelj prisvojila njen stan u zagrebačkom naselju Trnje, na adresi Ukrinska 12. Naime, prema raznim dokumentima koje je Beblje do sada prikupila kao dokaze, obitelj je sklopila kupoprodajni ugovor s preminulom osobom i tako došla u posjed stana. Krenimo od početka.  

Beblje je sporni stan naslijedila od pokojnog djeda Ivana Škeca, koji je stan kupio od čovjeka čije je ime poznato redakciji, s pravom korištenja istoga dok god zgrada u kojoj se stan nalazi stoji na istom zemljištu. Takav tip ugovora, kaže nam sugovornica, nije bio čest u bivšoj državi, a davao je pravo vlasništva, ali i sprječavao mogućnost da se nekretnina proda.

– Djed je umro još 1966. godine i ja sam tada bila maloljetna, imala sam sedam godina. O stanu se brinula moja majka, koja je unutra imala podstanare. Međutim, kada je majka umrla, odmah iza toga su oni prestali plaćati stanarinu. U trenutku kada sam ja to shvatila i pitala njih što je sa stanarinom, njihov je odgovor bio “Pa mi smo vlasnici stana“ – započinje priču o svojoj agoniji Jasenka Beblje.

Podstanari koji su prestali plaćati najamninu i koji su u stanu bili još za vrijeme dok je njena majka bila živa, isti su ti ljudi koji su bespravno, tvrdi Beblje, prisvojili njen stan. U razgovoru kojeg je s njima vodila o stanarini, oni su je uvjeravali da je njima stan prodao bivši vlasnik koji, slučajno ili ne, ima isto ime i prezime kao i čovjek koji je stan prodao djedu Jasenke Beblje, a postoje i kupoprodajni ugovori koji to dokazuju. Međutim, govori Beblje, u tim ugovorima ima mnogo nejasnoća i tvrdi da su spomenuti ugovori krivotvoreni.

Mnogo nelogičnosti

– Ja sam bila zapanjena jer kako im je prodao stan ako je umro 1963. godine, a ti su kupoprodajni ugovori potpisani 1982. godine. To je nemoguće jer je on tada bio u grobu već 19 godina. On nije Isus da uskrsne, pa se potpiše i onda vrati u grob. Sigurna sam da ga je netko drugi potpisao jer mrtvaci ne mogu pisati. Osim toga, kupoprodajni ugovor nije potpisan kod javnog bilježnika. Isto tako, podstanari, to su inače majka i sin, su kupili taj stan od iste osobe u razmaku od samo dva mjeseca. Dakle, postoje dva kupoprodajna ugovora, s time da je na jednom osoba od koje su navodno kupili stan potpisana inicijalnom, a na drugom nije uopće potpisana – govori Beblje i pokazuje nam sporne ugovore.

Na ugovorima koje nam je dala na uvid, vidljivo je da je na jednom navedena prodajna cijena 300 tisuća, a na drugom 600 tisuća dinara. Zašto bi uopće majka i sin, jedan za drugim, u razmaku od dva mjeseca, kupovali isti stan, pita se naša sugovornica. Također, u međuvremenu je došla u posjed još jednog dokumenta, prema kojem je ista ta obitelj stan kupila i 1940. godine po cijeni od 300 tisuća dinara. Gospođa koja je tada navedena kao kupac, je ista ona koja u stanu sa sinom živi i danas, a 1940. je imala tek 16 godina. Spomenuti je dokument potpisan 1982. godine, a na njemu stoji potpis čovjeka koji je stan prodao djedu Jasenke Beblje. Dakle, isti onaj čovjek koji je preminuo 1963. godine, ponovno je potpisivao dokumente 1982. 

– To je toliko zavrzlama da običan čovjek brzim pogledom odmah vidi da nešto ne valja – kaže Beblje.

A prave zavrzlame tek kreću. Beblje nam je ispričala da su se u cijelu priču upleli i lažni nasljednici stana, koji su navodno svjedočili kako su majka i sin doista kupili stan od osobe koja ima isto ime i prezime kao i osoba koja je stan prodala njenom djedu.

– Što se tiče imena i prezimena oca, ono je isto, ali osobe koje se predstavljaju kao nasljednici, imaju majku Mariju, a pravi nasljednici, dakle, potomci osobe koja je stan prodala mome djedu, trebaju imati majku Anu. Ti lažni nasljednici navodno žive u Njemačkoj da bi se teže moglo doći do njih, ali sama spoznaja da su lažni otac i majka, je dovoljna – smatra Beblje.

Osoba koja je njenom djedu prodala stan zvala se Ivan u Hrvatskoj, odnosno Janez u Sloveniji, a Ivan se ujedno zove i osoba od koje su spomenuti lažni nasljednici navodno dobili stan. Prezime je isto. Međutim, ističe Beblje, stvar je jasna jer je majka stvarnih nasljednika Ana, a majka lažnih nasljednika zove se Marija. Isto tako, govori Beblje, u gruntovnici stoji kako je nasljednik stana Ivan Škec, njen djed.

– Oporuka kojom sam ja naslijedila stan je bila posljednja oporuka, ali oporuka meni niti ne treba jer u gruntovnici stoji da je nasljednik stana Ivan Škec. Ako u gruntovnici nešto piše, ne morate vi svakih šest mjeseci ići provjeravati jeste li vlasnik ili ne. Sablažnjava činjenica da vi tek nakon nekoliko godina vidite da je netko ušao u vaše vlasništvo. U gruntovnici, smatram, oni isto imaju svojeg čovjeka koji to zataškava jer se inače ne bi taj prijepis mogao dogoditi – kaže naša sugovornica.

Beblje je ovaj slučaj, po službenoj dužnosti, predala Državnom odvjetništvu, ali obratila nam se jer cijeli spor traje već neko vrijeme, a ne događa se ništa. Isto tako, želi upozoriti javnost i dati svima do znanja kakvih sve slučajeva ima oko nas, a da za njih ni ne znamo.

– Općinskom državnom odvjetništvu je predana prijava protiv te obitelji još 16. travnja 2019. godine i do sada to nije riješeno. Na Općinsko državno odvjetništvo me uputila služba MUP-a, odnosno, Policijska postaja Sesvete. Zašto se nešto već nije ovdje riješilo? Ako malo pogledate, kada Državno odvjetništvo zaprimi kupoprodajni ugovor na kojem je potpis preminule osobe, smatram da takav slučaj treba biti riješen u vrlo kratkom roku jer svi znamo da mrtvac ne može ništa potpisati i to istog časa govori da nešto nije u redu – ogorčena je Beblje.

– Sutkinja Dubravka Filipović je dala rješenje u ovom slučaju po kojem je ta obitelj “prema propisu“ doista kupila stan, a ona je presudila tako kako je, iako u njenom rješenju stoji datum smrti prodavatelja, ali ne stoji datum njegova rođenja. Na smrtnom listu mora pisati datum rođenja i datum smrti. Zar ne? Dakle, lažirali su to. Kao što sam već spomenula, postoji više osoba s istim imenom i prezimenom, nije samo jedna jedina i to mogu razumjeti. Međutim, oni su uzeli nekog drugog s tim imenom i prezimenom, ali taj kojeg su oni uzeli, nikada nije stanovao na adresi na kojoj se nalazi sporni stan, niti je ikada stanovao u Sloveniji, na adresi gdje je stanovao taj gospodin koji je stan prodao mome djedu. O tome imam i potvrdu Ministarstva vanjskih poslova. Dakle, krivotvorili su nekog drugog s istim imenom i prezimenom tko je njima prodao taj stan, ali nisu znali da sam ja ostala u kontaktu s tom pravom obitelji i sve saznala na vrijeme. Da nisam, došlo bi do zastare – kaže Beblje.

Beblje kaže da je sa sutkinjom Filipović i osobno razgovarala, ali nije uspjela postići ništa.

– Išla sam i kod nje prije dvije godine, misleći da je možda ona pogriješila. Mislila sam, možda je krivo shvatila, možda su joj oni predočili krive dokumente, a žena nije znala činjenice. Na kraju krajeva, ona je ta koja je donijela krivu odluku i dopustila da se ti kupoprodajni ugovori proglase važećima. Međutim, moj odlazak do nje nije ništa popravio. Nije pokazala volju i rekla je da je imala određene dokumente na osnovu kojih je to zaključila. To ne može biti istina jer kada je vidjela prave dokumente koji pobijaju sve njene tvrdnje, ona je morala odmah ići na brisanje vlasništva, ali nije to napravila. Ja sam iz njenog razgovora vidjela da je ona svjesna da je učinila krivo – uvjerena je naša sugovornica i dodaje kako je čudno i to da je stan u kvartu Trnje, a slučaj je došao na sud u Sesvetama.

Ona smatra da je to zbog toga što je druga strana tražila suca kojeg mogu nagovoriti da te krivotvorene ugovore proglasi važećima.

Nazvali smo i sutkinju Dubravku Filipović, s kojom smo popričali o cijelom slučaju na temelju dokumenta kojeg nam je ustupila Jasenka Beblje. Radi se o presudi na temelju priznanja, a vezana je uz vlasništvo nad spornim stanom. Tužiteljica je u ovom slučaju bila gospođa koja trenutno živi u stanu i njegova je vlasnica, a tuženi su bili upravo ti lažni nasljednici iz Njemačke, koje je spomenula Beblje. Dubravka Filipović je bila sudac.

– Ja se stranaka koje ste mi naveli uopće ne sjećam, a može se čak dogoditi da spis, s obzirom na to da smo mi postali sesvetski sud, više niti nije kod mene, nego na zagrebačkom sudu, ako nije bio riješen, jer se nadležnost promijenila – rekla je Filipović.

Ušli smo s njom malo dublje u priču i detaljnije joj pojasnili o čemu se radi, međutim, rekla je da nam o konkretnom slučaju ne može ništa detaljnije reći jer pred sobom nema spise.

‘Manipulacije su moguće’

– Ako je netko manipulirao pred sudom predstavljajući se da je netko drugi, stranke formalno mogu napraviti tužbu i priznati. Ova presuda koju vi imate, je na temelju priznanja, znači da se postupak dalje nije niti vodio jer je stranka priznala tužbeni zahtjev. Tužba koju imate je išla na utvrđenje. U tom smislu je ta stranka kojoj je slana ta tužba na odgovor, priznala tužbeni zahtjev i sud može i bez rasprave na pripravnom ročištu donijeti odluku na temelju priznanja. U odnosu na treće osobe, dakle, ako gospođa Beblje nije stranka, a ovdje nije bila, ona uvijek ima pravo zatražiti, kad bude imala dokaz da je ona vlasnica, poništenje te presude. Ne znam zašto se nije umiješala u parnicu, odnosno, išla na utvrđenje tih stvari koje ona traži. Ona može pokrenuti postupak kod tužilaštva ili tužiti sama pa utvrđivati činjenice. Dakle, ono što piše u zemljišnim knjigama ne mora biti točno ako ona ima dokaze koji su drugačiji. Onaj tko smatra da su neke stranke izmanipulirale situaciju ili iskrivile činjenice, a to je stvar tužilaštva, može tužiti onoga tko je upisan kao vlasnik jer taj koji je upisan kao vlasnik u knjigama, smatra se vlasnikom dok se u nekom postupku dokaže da nije – pojašnjava sutkinja. 

Također, dodala je da su takve manipulacije moguće.

– Ako je točno da je u vrijeme kada je ugovor sklopljen, ta osoba koja je potpisala ugovor bila preminula, može se ići na tužbu da se to prizna, a onda ako ova druga strana to priznaje, to se može osporavati u svakom slučaju. Ako se nešto prizna, sud niti ne utvrđuje činjenice, već gleda samo da nije povrijeđen ustav ili zakon. Ako se radi o privatnim ispravama, može se dogoditi, pogotovo kada stranka koja je tužena to ne spori, nego priznaje. Može biti da su stranke, i jedna i druga, pokušale tim svojim raspolaganjima zloupotrijebiti instituciju. Takva se presuda može poništiti i ta gospođa ima pravo to raditi. Ona ovdje ima pravni interes i uvijek može tražiti poništenje i ići na utvrđenje, ali morala bi imati neke dokaze za pokretanje, primjerice, da je vlasnica ili nešto drugo. Tada bi mogla tužiti onu osobu koja je stekla to na temelju te presude. Ima li ta gospođa neke dokaze, može tvrditi da ona ima jače pravo i onda se može ići utvrđivati sve ono što ona misli da može dokazati. Ona bi morala biti tužiteljica protiv onoga tko je u stan upisan i utvrđivati da je vlasnica stana upravo ona i da je taj ugovor onda ništavan iz razloga jer je ta osoba koja u ugovoru navedena, preminula u vrijeme kada je ugovor sastavljen. Ne može se ništa reći crno na bijelo, mora se doista utvrđivati što se desilo. Ona je u redu napravila ako je išla na to jer, tužilaštva su i nadležna da postupaju u takvim slučajevima i da poništavaju takve presude ako je došlo do neke manipulacije. U svakom slučaju, može doći do manipulacije – kazala je Filipović.

Beblje je slučaj, kao što smo već spomenuli, predala Državnom odvjetništvu po službenoj dužnosti, a ono što traži, jest brisanje vlasništva, odnosno, želi da se poništi ova odluka sutkinje kojom je ta obitelj došla u posjed stana.

Kontaktirali smo i odvjetnički ured Vladimira Terešaka, po čijem je savjetu ovaj slučaj Beblje predala Državom odvjetništvu, no iz odvjetničkog ureda su nam samo mogli dati informaciju da je preko Ministarstva vanjskih poslova zatražena dopuna pojedinih podataka od Slovenije vezano uz navedeni predmet, ali nam detaljnije informacije o slučaju nisu u mogućnosti pružiti. 

Jasenka Beblje nas je potom uputila i na svog odvjetnika Bojana Šupukovića.

– Moja stranka ima sumnju u počinjenje kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. Kaznenog zakona. Je li kazneno djelo počinjeno, može utvrditi jedino sud u kaznenom postupku. Kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave dokazuje se provođenjem grafološkog vještačenja isprava ili, ukoliko se radi o unošenju neistinitih podataka u ispravu, personalnim dokazima – rekao nam je odvjetnik Šupuković i dodao da se u konkretnom slučaju može podnijeti kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu.

Beblje je prijavu već odavno podnijela, a prikupila je i dokaze u vidu spornih kupoprodajnih ugovora i raznih drugih dokumenata, a za koje smatra da su čvrsti dokaz u ovom slučaju.

– Želim da se ovo završi što prije jer je to agonija. Netko je u vašem stanu i predstavlja se kao lažni vlasnik. To ne smije tako biti i ova država to ne bi smjela dozvoliti. Oni dan danas žive u tom stanu i tako koriste tuđu nekretninu, moju nekretninu koju su bespravno stekli. Pravosuđu je u ovom slučaju, smatram, trebao samo kratki pogled na sporne dokumente koje smatram nevažećima da bi vidjeli da tu nešto ne štima. Ako je na ugovoru potpisan netko tko je umro prije 19 godina, ne razumijem kako je netko to mogao proglasiti važećim – zaključuje naša sugovornica.

U cijelom je slučaju ironično i to što se sporni stan nalazi svega nekoliko ulica dalje od Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poznatog i pod imenom “Palača pravde“. Pravde koju Jasenka Beblje čeka već više od dvije godine.