U Pili je u nedjelju, uz nazočnost obitelji vukovarskog branitelja Borisa Markusa, a uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja, Krapinsko – zagorske županije i Općine Stubičke Toplice, održan peti Memorijal “Boris Markus”.
Prije početka memorijalnog turnira u beli, koji je inače trebao biti održan još u prosincu, ali je odgođen zbog loše epidemiološke situacije, obitelj pokojnog Borisa Markusa, delegacija Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Krapinsko – zagorske županije i općine Stubičkih Toplica na mjesnom groblju u Kraljevom Vrhu položili su vijenac i zapalili svijeće.
Medalje za sve
Načelnik Stubičkih Toplica Josip Beljak pozdravio je obitelj pokojnog Borisa Markusa, sve prisutne hrvatske branitelje i poznanike, zahvalio braniteljskoj udruzi i svim hrvatskim braniteljima na njihovom doprinosu u Domovinskom ratu te obećao i daljnju potporu u ovakvim i sličnim aktivnostima, a potom je otvorio turnir u beli, na kojemu je uz suborce, obitelj i prijatelje, uz pozivnicu, nastupilo osam natjecateljskih parova.
Prvo mjesto i zlatne medalje osvojila ekipa UDVDR-a Donja Stubica (Kišur – Pilski), drugo mjesto osvojila je ekipa UDiVDR Bedekovčina (Jaković – Jurec), a treće i četvrto mjesto te brončane medalje osvojile su ekipe UDVDR-a Krapinsko – zagorske županije. Svi ostali natjecatelji u znak sjećanja na iznimno teško razdoblje uzrokovano teškom epidemiološkom situacijom u spomen na učešće na turniru nagrađeni su brončanim medaljama, a za sve natjecatelje i goste organizatori memorijala, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Krapinsko – zagorske županije osigurala je majice s logom Memorijala i domjenak.
Dragovoljac
Inače, Boris Markus rođen je 1965. godine u Stubičkom Strmcu. Osnovnu i srednju školu završio je u Oroslavju. Dragovoljno je u srpnju 1991. godine krenuo u nastavnu bazu Rakitje na obuku u 204. brigadu Hrvatske vojske. Nakon kraće obuke, otišao je s postrojbom u obranu Vukovara, gdje je kao dragovoljac borbeno djelovao sve do pada grada. Prilikom izvlačenja iz grada, stradao je tijekom požrtvovnog spašavanja djeteta, nakon čega je odveden u bolnicu u Novi Sad, a potom u logor u Sremsku Mitrovicu. 1992. godine je razmijenjen i vraćen kući.
Poginuo je u prometnoj nesreći 20. prosinca iste godine u Stubičkoj Slatini. Za sudjelovanje u Domovinskom ratu posmrtno je unaprijeđen u čin časničkog namjesnika HV-a, odlikovan je Redom Zrinskog i Frankopana, Medaljom Vukovar.