Među petnaestero dobitnika nagrade Ponos Hrvatske za humanost, hrabrost, poštenje i dobrotu, koju dodjeljuje istoimena udruga u suradnji s “24 sata”, ove se godine našla i jedna Zagorka. Valentina Koprivnjak (33) iz Krapinskih Toplica počela je pomagati kada je prije četiri godine vidjela članak o obitelji kojoj je trebala pomoć. Od tada ima samo jedan cilj – siromašne obitelji opet postaviti na noge.
– Ovo nije rat jedne osobe, ovo je rat nas tisuću. Meni nikad nije cilj odnijeti im hranu, nego postaviti obitelj na noge – kaže Valentina, koja je posljednje četiri godine posvetila pomaganju potrebitim obiteljima u Krapinskim Toplicama i okolici. Inače već deset godina radi kao teta u vrtiću, a posljednje dvije u Dječjem vrtiću “Maslačak”.
– Osoba koja radi ovaj posao mora biti empatična. Ona je pravi primjer takve osobe – kaže o Valentini ravnateljica vrtića Katica Cerovec.

Rasplakala se

Sve je, dakle, počelo prije četiri godine, kada je Valentina vidjela članak o obitelji kojoj je trebala pomoć. Otac je nekome potpisao kredit i ostali su bez svega.
– Nikad neću zaboraviti taj prvi put. Kad je majka otvorila vrata i iza nje se pojavilo još četvero djece. Vidjelo se na njihovim licima kako su željni svega i gladni. Rasplakala sam se i osjetila knedlu u grlu, ali odmah sam pomislila kako se moram vratiti – prisjeća se Valentina svojeg iskustva i dodaje kako tu obitelj i danas posjećuje.
Uz njih, pomogla je još četirima obiteljima da stanu na noge.
– Moja filozofija je da im pomognem da se sami snađu. Prošle godine sam vidjela jednu obitelj. Kad sam došla tamo, uhvatili su me za ruku i rekli: “Molim vas, pomozite nam”. Kako nisam imala vremena, rekla sam da ću pokušati. Tu večer nisam mogla zaspati. Cijelo vrijeme mi se po glavi motalo kako je meni toplo, a oni se smrzavaju. Istu večer počela sam računati koliko novca treba da im se poprave prozori – priča ova humanitarka.
Naposlijetku je i pronašla način.

Ne skuplja novac

– Nikad ne skupljam novac. Jedan dečko je donio cement, drugi pločice i skupi se. Zato uvijek kažem da je to rat nas tisuću – govori Valentina.
Kada pronađe nekoga kome treba pomoć, odmah to objavi na svojoj Facebook stranici. Najviše joj pomažu kolegice na poslu, ali i roditelji te ostali koji se žele uključiti. Godišnje organizira tri velike humanitarne akcije, a još posebno tijekom godine nosi jednokratne dostave obiteljima.
Kolegice koje joj pomažu, za svoju humanitarku imaju samo riječi hvale.
– Valentina se nikad nema potrebu hvaliti. Ona nama omogućuju da budemo barem malo dobri. Puno puta bi pomogao, ali uvijek iz nekog razloga ne možeš, a Valentina je ta koja riješi sve prepreke – kaže njezina kolegica Branka Aničić.
A Valentina otkriva kako nema namjeru stati. Ništa joj na svijetu ne bi bilo draže, ističe, nego da može proširiti svoj projekt, a nagrada Ponos Hrvatske, koja joj je uručena na večerašnjoj svečanosti u Zagrebu, bez sumnje je dobar vjetar u leđa.