Ovo ne pišem kao poduzetnica, što sam rođenjem, a ni kao pobornik ove ili one političke stranke. Ove ne pišem da bih nekome naudila ili nekoga omalovažila. Ovo pišem na prvom mjestu kao čovjek, zatim kao građanin grada Krapine, treće kao majka dvoje djece, četvrto kao žena. Ovo se tiče svakoga ili nikoga. Kako god vam se sviđa. Ovisno što ćete pročitati između ovih redova.
Često mi kažu da sam utopista i da previše sanjarim ili da govorim o iluzionističkim stvarima. Pustiti ću da sami prosudite jesam li ja stvarno jedna od vrlo, vrlo rijetkih koje stvari gledaju, a time i vide na drugačiji način. Ili među vama možda ima još onih koji vjeruju. Da! V-J-E-R-U-J-U!
U budućnost, u ljude, u svoju obitelj, u svoje prijatelje, svoje susjede, u svoje mjesto, u dobrotu, u ljubav. Koliko vas je?
Ušavši u izgradnju jednog za mene skoro pa potpuno nepoznatog posla, nastavlja se niz događaja, koji meni osobno svjedoče da nemoguće ne postoji.
SVE JE MOGUĆE!!
Ja vjerujem i znam da će se čuda i dalje događati.
Došla sam živjeti u Krapinu kao tinejdžer i vrlo brzo sam zavoljela Hrvatsko zagorje. Rođena i odrasla na izvoru rijeke Neckar u rubnom dijelu Schwarzwalda dobro su mi bile poznate crnogorične šume, gorostasna brda i pomalo divlji usjeci, klanci i doline. Pitomost Zagorja, sa pregrštom listopadnih šuma brzo me je osvojilo. Nakon svakog putovanja uvijek se rado vraćam.
I Krapina. Već sam jednom pisala u toj staroj prekrasnoj dami.
Kada ste zadnji puta prolazeći Krapinom digli pogled sa pločnika da vidite kako lijepe fasade stare krapinske kuće imaju? Jeste li uspjeli zadnjih mjeseci kada je bila cijela razrovana uhvatiti djeličak onog prošlog odavno završenog vremena? Kada asfalta nije bilo, već samo široki put. Bez rubnika i bez pločnika. Prekrasno. Kuće su željne ispričati priče koje čuvaju.
TO TI JE KRAPINA!
Ako ste od onih sretnika, kao ja, pa se svakoga dana spuštate sa brega u Krapinu, onda imate u svakom trenu obilje prekrasnih slika i trenutaka za doživjeti. Neovisno o vremenskim prilikama. Neovisno o vašem osobnom raspoloženju. Samo trebate baciti pogled na drugi breg.
TO TI JE KRAPINA!
Kada ste se zadnji puta divili Starome gradu? Jeste li svojoj djeci, unucima, nećacima, kolegama na poslu, u školi, poznanicima iz drugih mjesta ispričali legendu o Čehu, Lehu i Mehu? Znate li gdje je točno postojao kožni most?
Znate li koja je najstarija građevina u Krapini? Čime su se Krapinci nekada bavili?
Jeste li znali da su mnogi pjesnici, književnici i političari na krapinskim bregima tražili inspiraciju za svoj daljnji rad?
TO TI JE KRAPINA!
Znate li da Krapinu posjećuju ljudi iz cijelog svijeta? Pod time mislim doslovce iz cijeloga svijeta! Ne iz EU ili iz Europe samo, već iz Mexica, Canade, USA, Trinidada i Tobaga, Indije, Japana, Kine. Svih boja kože i svih vjeroispovijesti.
Zasada dolaze SAMO u muzej krapinskih neandertalaca. Zasada i samo. Dođu, ostanu zapanjeni ljepotom i odu.
Ovo ne pišem radi vlastite promocije. Ovo pišem jer imam potrebu reći. Imam potrebu svratiti pozornost na karavane koje prolaze. A građani Krapine laju.
TO TI JE KRAPINA je fraza koju smo zadnjih mjeseci čuli nebrojeno puta. Krapina je dobila etiketu jednog vrlo osebujnog mjesta – ali ne po dobrome. Krapina gazi u vlastitoj kaljuži, a neće priznati da je tako.
Ne pišem ovo da bih bilo koga optužila ili uvrijedila ili umanjila bilo čije uspjehe. Pišem ovo da bih ukazala na to da nas Krapina treba. Jer Krapinu ne tvore kuće ni zgrade ni tvornice ni centri za socijalnu skrb ni banke ni raznorazna poglavarstva. Krapina su njeni građani. Krapina je točno takva kakvi su njeni mještani. Mi tvorimo to što se u Krapini događa. Ili ne događa.
Krapina je guska koja može nositi zlatna jaja. Svakome i svima koji u njoj žive. Kada mještani počnu raditi za dobrobit svog mjesta. Svog grada. I ako hoćete i svoje rodne grude.
Ne svatko sam za sebe, već svi zajedno. Ne morate se zato pomiriti i početi spominati sa susedom. Brinite za Krapinu na svoj način, a susjed neka brine na svoj. Počnite uređivati svoje okućnice. Učinite ih takvima da vam se sviđaju više od onih u Sloveniji. Uređujte svoje izloge, svoje prozore, svoje balkone. Podržite obitelj i prijatelje koji skrbe za izgled svoje Krapine. Počnite hvalite krapinsko novo ruho. Govorite o Krapini u pozitivnom kontekstu.
Prošećite Krapinom i pročitajte sve ploče postavljene na brojnim pročeljima zgrada i kuća. Zavirite u koji haustor ili još bolje, prošećite takozvanim školskim putićem pa nadalje uz Krampušnicu do Sučića. I pogledajte koliko lijepih i živopisnih vrtova Krapina ima. Jeste da su to većinom privatni vrtovi, ali se nalaze u NAŠOJ Krapini i time su to NAŠI vrtovi.
Prošećite parkom i proučite koliko raznog drveća je tamo posađeno zahvaljujući jednom bivšem zaljubljeniku u Krapinu, Vilibaldu Slugi. Nemojte misli zadržavati na činjenici da je mnogo rijetkog drveća posječeno protupravno ili kako drugačije. Prošlost je takva kakva je i ne može se ispraviti.
Ali zato se budućnost može urediti i uređivati. Ali ne sutra, već SADA. Odmah i iz ovih stopa!
Guska koja nese zlatna jajca….zapamtite.
Ako nećemo mi sami nešto poduzeti po pitanju napretka i boljitka našeg grada doći će netko izvana. Ili će to biti netko od hrvatskih “velikana” ili neki potpuni stranac. Jer stranci prepoznaju čari i blaga i obilje ljepote naše Krapine i cijelog Zagorja.
Sve te promjene će se dogoditi. S nama ili bez nas. Ali će se odigrati. Odvijati će se. A sve njih možemo i sami pokrenuti – zajedno. Razgovarajući. Razvijajući. A ne samo odrađujući svoj posao i govoreći
TO TI JE KRAPINA.
Krapinci nisu nesposobni niti manje vrijedni od bilo kog drugog građanina Hrvatske i vrijeme je da to pokažu. Svojom ljubavlju prema Krapini. Prema svom bližnjemu. Prema sebi.
Ne osuđujem nikoga. Volim svakoga čovjeka i vjerujem u vas. Vjerujem i u čuda. Svih veličina. Ona mala koja me svakodnevno ostavljaju bez daha, do toga da će se Krapina moći podičiti svojim građanima i da će postati pravi vođa u kontinentalnom turizmu. Vjerujem….. Svako putovanje počinje prvim korakom, svaka slagalica se slaže dio po dio…..
Postanimo promjena koju želimo vidjeti rekao je Mahatma Gandhi, a ja ću dodati – koju želimo vidjeti u Krapini.
Ako mislite da ste premali da učinite promjenu, pokušajte ostati sami u prostoriji s komarcem!
Govorim o tome da pustimo politiku, prestanimo se praviti važni ili grbavi i počnimo ZAJEDNO, mic po mic, stvarati Krapinu kakva ona zaslužuje biti.
Neka se TO-TI-JE-KRAPINA pretvori u TO-TI-JE-MOJA-KRAPINA.