Muzej seljačkih buna, koji djeluje u sklopu Muzeja Hrvatskog zagorja, i ove godine provodi istraživanja na dvije najznačajnije utvrde stubičkog dijela susedgradsko – stubičkog vlastelinstva – utvrdi Stari grad u Donjoj Stubici i utvrdi Samci u Gornjoj Stubici. Istraživanja vodi Ivana Škiljan, kustosica arheologinja Muzeja, s kojom smo razgovarali o dvama važnim novim arheološkim otkrićima na tom području.

Plemićki dvor

– Istraživanja su započela iskopavanjima na lokalitetu Samci, a manje je poznat podatak da je barokni plemićki dvorac obitelji Oršić, u kojem je danas smješten Muzej seljačkih buna, sagrađen na mjestu nekadašnje kasnosrednjovjekovne utvrde zabilježene u povijesnim izvorima kao castrum Samci – ističe Ivana.
Utvrda se spominje u 15. stoljeću kao vlasništvo Doroteje i njezina sina Ivana Hennyngha od Susedgrada. Kasnije se Samci nazivaju plemićkim dvorom i u vlasništvu su plemićke obitelji Petričević, a od 17. stoljeća prelaze u ruke plemićke obitelji Oršić. Čini se da graditelj novoga dvorca, grof Krsto Oršić, nije u potpunosti razrušio starije zdanje, već je građevina na neki način stopljena s ranijom kurijom.
– Dio kamenih ostataka nekadašnjeg zdanja, koji su donedavno bili prekriveni zemljom, iskopani su do temelja. Tom prilikom otkriveni su nalazi iz vremena kada su lokalitetom gospodarili Oršići. Međutim, pronađen je i nevjerojatan broj u potpunosti sačuvanih vrčeva, keramičkih lonaca, tanjura, staklenog posuđa i brojnih drugih nalaza, poput novaca, datiranih u 16. i 17. stoljeću, u vrijeme prije izgradnje dvorca Oršić. Rezultati provedenih istraživanja dokazuju slojevitost života na ovom zanimljivom lokalitetu i upotpunjuju sliku o životu u Hrvatskom zagroju u kasnom srednjem i ranom novom vijeku – otkriva Ivana.

Drvene grede

Istraživanja su se nastavila na lokalitetu Stari grad u Donjoj Stubici, na kojem Muzej, u suradnji s Gradom Donja Stubica, već niz godina provodi istraživanja. Iskopavanja na tzv. Tahyjevom gradu, koja su i dalje u tijeku, dovela su do neočekivanog otkrića sačuvanih drvenih greda ulazne konstrukcije, vjerojatno mosta.
– Drvena građa ostala je sačuvana stoljećima, zahvaljujući vodi koja je ispunjavala nekadašnji obrambeni jarak, a i danas je prisutna na njegovom dnu. Jedna od greda dužine četiri metra, uz veliki napor izvađena je iz duboke sonde, kako bi se u Hrvatskom restauratorskom zavodu mogao provesti konzervatorski postupak. Na gredi će se također izvršiti dendrokronološka analiza – odnosno pokušat će se utvrditi njezina starost mjerenjem broja godova na drvetu. Oba lokaliteta detaljno su snimljena iz zraka uz pomoć drona – ističe Ivana, te dodaje kako istraživanja financira Ministarstvo kulture RH.