Radnici Inkopa iz Poznanovca danas su odlučili da im je dosta i obustavili su rad. Mi smo ih zatekli u tvorničkom krugu, iz kojeg ne smiju izaći prije isteka radnog vremena, kako prosvjeduju jer, kažu, plaće nisu dobili već nekoliko mjeseci. Tu je tvornicu kože i obuće, koja radi i čizme za vojsku, u prosincu 2014. godine tijekom svoje kampanje obišla i predsjednica RH Kolinda Grabar – Kitarović te se pohvalila da je upravo u vojničkim čizmama iz Poznanovca hodala kada je bila u Afganistanu.

Rade za minimalac

– To je katastrofa, za drugi mjesec još nismo dobili kompletnu plaću! I to minimalac za koji radimo! I samo nas varaju, odugovlače, prisiljavaju ljude da to rade iz očaja – rekao nam je radnik Krešo Trčak, koji u Inkopu radi posljednjih deset godina.
Ubrzo su nam se, kada su vidjeli novinare, na ogradi kod porte pridružile i sve ostale radnice i radnici.
– Za veljaču su nam dužni još 500 kuna i otada nismo dobili niti lipe! Danas smo odlučili prestati raditi jer smo tako dali rok upravi da nam nešto plate. Obećanja, ludom radovanja. Mi smo svi ljudi u kreditima, a ne dobivamo poštenu plaću, nego minimalac. Probajte živjet s kreditom, a na minimalcu. A ima mnogo bračnih parova koji ovdje rade. I što sada? Opomene nam dolaze, režije nam dolaze, prijete nam blokade na računima. Prije nego što nam isplate barem dvije plaće, mi nećemo raditi! Dosta je bilo iskorištavanja – vikale su očajne radnice.
Kažu nam da se poslovi samo ugovaraju, da posla ima napretek, ali plaće ne stižu.
– Što je najgore, ovdje su mnogi ljudi s 30 do 40 godina radnog staža. I mi nemamo izbora, prisiljeni smo se pokoriti – rekla nam je Ljubica Cavor iz Bedekovčine, koja sam ima 39 godina staža, a kaže da je ovo prvi puta da tako dugo radi, a da ne dobije ni lipe.
– Ovako kritično nikada nije bilo. Radimo tolike godine za minimalac i nitko se nije bunio, svašta smo proživljavali i nekako preživljavali. A sada je došlo do toga – očajavaju radnici.
Direktor Inkopa Zlatko Novosel pozvao nas je potom u svoj ured i objasnio da im trenutno jednostavno ne može isplatiti plaću jer – novca nema.
– Znam da je ljudima teško i razumijem ih. Imamo tri neisplaćene plaće, za ožujak, travanj i svibanj. Bili smo danas na FINA-i da priložimo liste o neisplaćenim plaćama, da se zaštite radnici. Kada dobijem povrat od FINA-e dat će mi potvrdu da smo nesolventni, a onda s tim mogu ići na Trgovački sud da pokrenemo ili predstečajnu ili stečajnu nagodbu, vidjet ćemo što ćemo dalje – rekao nam je direktor Novosel te dodao:

Novca nema

– Radnici ne računaju da su sada praktički sedam mjeseci bili bez posla. Do rujna smo imali velikog kupca koji je otišao. Radili su 20-30 posto norme. Dva ugovor su nam srušena žalbama – među njima su i Hrvatske šume. A mi imamo tu sad posao. I da se to odradi, iz toga bi mogli dobiti plaću – no bez novca oni neće raditi. A ja novca sada nemam. Ne vidim odakle, pa ja za dvije plaće moram imati dva milijuna kuna, tu radi 220-ak radnika. Znam da se boje da će ostati bez posla, ali ako odemo u stečaj to više nije u mojoj kontroli. No, ne mogu ih natjerati da rade bez da im se plate, oni to ni neće. Zato smo danas na FINA-i blokirali račun Inkopa, kako bi svi prihodi koji od sada dolaze, idu radnicima za plaće. No, ako se ne radi, neće doći dodatni prihodi. A imamo dogovoreno poslove za srpanj i kolovoz. Gledajte, ja sam direktor od ožujka ove godine također nisu bile isplaćene plaće za prosinac, siječanj i veljaču, Već su bili tri mjeseca bez plaće i onda se nitko nije bunio, svi su govorili “ajmo probati to izvući” i onda smo to nekako uspjeli platiti, ali već su došla nova tri mjeseca. Ja sam tu već isto 33. godinu u firmi i to u proizvodnji. Trebalo mi je malo vremena za prilagodbu, ali sigurno da sam radio u najboljem interesu za Inkop. Dalje jednostavno ne mogu. Ne vidim mogućnost da im se isplati plaća bez da nastave raditi. Ja ih potpuno razumijem, znam da imaju svakodnevne troškove, ali što će se desiti dalje ne znam. Obaveze koje nas prate iz prijašnjih godina su prevelika. Ja bih najviše volio da ovo ostane raditi. Tražio sam pomoć i od države, da nekako uspijemo poslovati, ali vidite u kojem nam je stanju sada država. Ja bih mogao sada s njima ispred stajati, osjećam se kao dio radnika, ali evo, zasad stvarno ne znam kako dalje – zaključio je direktor Novosel.