Ako kod kuće imate jedan od onih jednokratnih plastičnih mlinaca za krupnu sol, velika je šansa da si u hranu meljete plastiku, piše Jutarnji list. 

I to ne samo ako ste kupili isključivo neki od konkretnih primjeraka za koje je Državni inspektorat naredio povlačenje iz prodaje, nego praktički za sve vrste jednokratnih plastičnih mlinaca za krupnu sol koji su trenutno u prodaji. 

Jednokratni mlinci s plastičnim mehanizmima su općenito neprikladni za krupnu morsku sol, koja je jako tvrda, pa su lomljenja mehanizama česta. 

Prva obavijest Državnog inspektorata datira u 1. ožujka, kad je iz prodaje povučen Nadalinin mlinac morske soli od 100 grama, s datumom do listopada 2026. godine, a zbog prisutnosti stranog tijela, odnosno komada plastike. 

Potom 29. ožujka idu dvije nove obavijesti o povlačenju mlinaca krupne morske soli tvrtke Kotany te Podravke, također zbog prisutnosti plastike, a potom ide još jedna obavijest za Nadalinin mlinac, 8. travnja. 

Nakon toga novih službenih obavijesti u vezi s mlincima više nema sve do 30. travnja, kad će tvrtka Kaufland sama i dobrovoljno iz prodaje povući svoj mlinac za krupnu sol od 110 grama zbog moguće prisutnosti mikroplastike, a istog dana svoj će mlinac dobrovoljno opozvati i Konzum, zbog prisutnosti plastike. 

Dodatno, a možda i najzanimljivije – samo se u prvoj obavijesti koju je objavio DIRH navodi ime proizvođača mlinca, tvrtke JOMA Kunststofftechnik Gmbh iz Austrije, dok u svim ostalim obavijestima informacija o proizvođaču mlinca nedostaje. 

Dodatno, javno je dostupan jako velik broj znanstvenih studija koje dokazuju da krupna morska sol nije prikladna za plastične, jednokratne mlince. Ne samo da ovdje dolazi do mogućnosti kidanja samog mehanizma, zbog čega plastika može završiti u hrani, nego je dokazano da korištenje plastičnih mlinaca rezultira i pojavom mikroplastike u hrani, čiji učinci na zdravlje još nisu u cijelosti poznati. 

Izvanredni profesor s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Zvonimir Katančić kazao je da kod mlinaca napravljenih isključivo od plastike lako može doći do trganja sitnih komadića plastike prilikom mljevenja, čak i u slučajevima kad je ta plastika čvršća od zrna soli. 

– Plastika i mikroplastika svugdje su oko nas, ima ih u vodi koju pijemo i zraku koji udišemo. Izvori nisu samo plastična ambalaža nego i, primjerice, sitne čestice koje nastaju trošenjem automobilskih guma ili sintetska vlakna odjeće. Mikroplastika sama po sebi nije štetna jer se ne razgrađuje u tijelu, pa se većinom kroz probavni sustav izbacuje iz tijela – kaže Katančić, ali dodaje da je problem što plastika uobičajeno ima neke aditive koji se mogu izlučivati u tijelu, a neki od njih mogu imati određenu dozu toksičnosti. 

– A najsitnije čestice, odnosno nanoplastika, mogu prolaziti kroz crijevnu stijenku i ulaziti u krv. Stvarni utjecaj na ljudsko tijelo se još dugo neće znati. To je problem koji je prepoznat tek prije nekoliko godina, pa je teško dati neke jednoznačne odgovore. Do akumulacije u tijelu zasigurno dolazi, ali efekte toga je teško razlučiti od akumulacije drugih potencijalno štetnih tvari kojima smo okruženi – kazao je ovaj profesor.