Na ovogodišnjoj dodjeli Oscara imali smo priliku svjedočiti malo viđenom fenomenu u svijetu filma kad su dva totalno nespojiva – ‘Barbie’ i ‘Oppenheimer’ – nominirana za glavnu nagradu. Ujedno, u kina su privukli mase. S obzirom na to kako je ‘Oppenheimer’ izašao kao pobjednik, možemo ustanoviti kako je interes za fizikom ponovno oživljen.    

Štoviše, ni mi u Zagorju se ne moramo sramiti jer u ‘bojnom polju’ koje je danas očito fizika, imamo svojeg predstavnika, doktora znanosti Juricu Jureca iz Zlatar Bistrice. Radi na Institutu Ruđer Bošković gdje se bavi fizikom krutog stanja. Ako tome pridodamo njegovu pobjedu u popularnom kvizu Nove TV, ‘Jokeru’ u petak, možemo stvarno govoriti o renesansnom čovjeku koji spaja to ‘uzaludno’ znanje s onim konkretnim koje će koristiti svima nama.  

Sve ovo bila je prilika za sjesti na kavu s mladim znanstvenikom Jurecom još prije nekoliko tjedana kad smo saznali za pobjedu u kvizu, ali zbog fairplaya prema Novoj TV, dosad smo strogo čuvali tu tajnu. A kad smo već kod tajni, iskoristili smo Juricu kako bi nam otkrio sve tajne svog, laicima mističnog, polja fizike i kvizova.  

– Moja priča s kvizovima zapravo počinje s kvizom ‘Potjera’ na koji sam se brzo navukao jer je svaki puta drugačije iskustvo, iako prosjek odgovora u minuti je poprilično identičan. Pitanje te nekad pogodi, nekad ne – objašnjava Jurica koji je dio dobro poznatog kviz dua sa svojom sestrom Zrinkom o kojoj smo već pisali, a na zagorskoj sceni nastupaju i obiteljski s majkom Draženkom Jurec i prijateljima.  

Za nas se Jurica prisjetio snimanja ‘Jokera’ koje se zbog određenih peripetija moralo održati u Beogradu te nam je otkrio kako do trenutka snimanja showa nije bio upoznat s formatom jer se tad još nije počeo prikazivati u Hrvatskoj.  

Solidna četvorka

– Premda sam osvojio 5000 eura, što je možda manje od nekih drugih Zagoraca, moram biti zadovoljan jer je moja igra bila neka solidna četvorka. Na par pitanja sam se i poskliznuo, no utjeha mi je za konkretno pitanje o ruskom novcu da kolege iz Dresdena, Rusi rodom, također nisu znali što se nalazi na rublju. A pravila koja smo dobili napismeno su malo drugačija od stvari ‘uživo’ jer to je kao da učite voziti iz priručnika bez da ste sjeli za volan – prisjetio se Jurec iskustva snimanja kviza te nam je kazao kako se za njih prijavljuje gotovo svakodnevno, na početku radnog dana, prije odlaska u labos.  

Premda danas postoji određena inflacija titula u visokom školstvu pojavom brojnih privatnih fakulteta, i dalje je rijetkost razgovarati s nekim tko je završio piramidu znanja do zadnjeg stupnja. Pa nas je zanimalo kako je na akademski put krenuo iz malene Zlatar Bistrice, i došao do svjetskih instituta.  

– Od uvijek sam bio štreber tako reći, išao u školicu i doma rješavao sve što sam mogao. No, još iz te đačke dobi me mučila disleksija koju sam nekako zaobišao stripovima, umjesto lektirama. Tako da, puno sadašnjeg znanja dolazi upravo iz Alana Forda koji je obrađivao iste te teme, samo na meni prihvatljiv način – kazao nam je Jurica dodavši kako je obrazovanje u Zlatar Bistrici bilo na visokom nivou jer od 15 učenika iz generacije, Gimnaziju završilo uz njega još petero.   

Upravo ta Gimnazija, točnije ona u Zlataru, bila je presudna za njegov daljnji akademski put. Priznaje nam kako se ljubav prema fizici rodila iz svojevrsnog prkosa prema zahtjevnom.  

– Kod profesorice Mare Bago sam ponekad znao ‘pobrati’ i trojku i četvorku, ali nisam išao linijom manjeg otpora. Iako nešto teško izaziva animozitet kod većine, ja sam išao probati i vidjeti mogu li. Moglo bi se reći, ne ljubav nego inat. A kad su bili upisi, u to vrijeme su izlazili filmovi temeljeni na stripovima, pa odluka nije bila teška – kazao nam je Jurec.

Ipak, doktorat je stepenica iznad, a situacija u Hrvatskoj sve je samo ne poželjna za ljude koji imaju aspiracije za akademskom karijerom. Stoga se dosta ljudi odlučuje za nastavnički smjer jer s fizikom si ili doktor ili ništa. Situacija je to u kojoj se našao i Jurica Jurec te je i sam bio profesor u Belcu i Novom Golubovcu dok se nije otvorila prilika za upisati doktorat.  

– Stvar je takva da nam van odlaze mladi ljudi koji upišu doktorat i prije nego ga završe, pa se te titule nikad ni ne ostvare. No, ipak neke stvari su se morale posložiti jer sad sam ipak, slikovito rečeno, bliže Leonardu iz serije ‘Teorija velikog praska’ gdje proučavamo konkretne stvari koje su od koristi prehrambenoj industriji, nego Sheldon koji je čisti Oppenheimer, odnosno teoretičar – rekao nam je Jurec dodavši kako je baka bila malo razočarana kad je doktorirao jer je to značilo da u tom trenutku više nema posla jer Hrvatska zaklada za znanost financira doktorate.  

Kad smo kod financiranja znanosti, treba skrenuti pozornost kako naši znanstvenici, a što nam potvrđuje i sam Jurec, rade na tehnologiji staroj i po nekoliko desetljeća. No, otkrio nam je kako to danas i nije presudno jer više nema takozvanih ‘Rockstarova’ fizičara kao Einsteina ili spomenutog Oppenheimera, već sve počiva na međunarodnoj suradnji.  

Fizika i glazba

– Mi konkretno imamo dva spektrometra od kojih je jedan iz 2001. godine, a jednog iz 1977. smo tek lani izbacili. Lakše je ako napišeš jednadžbu, pa izmjeriš u podrumu i vratiš se, no danas nije iznimka vidjeti CERN-ov članak sa 100 supotpisnika. Nekad su fizičari bili jedan pjevač na pozornici, a danas su zborovi – objasnio je Jurec koji je vrlo aktivan na popularizaciji znanosti kao što je to ‘Znanstveni piknik’ u Gornjoj Stubici, ali upozorio je kako su djeci magneti interesantni, no fizika je ipak hrpa suza nad jednadžbama za koju treba puno truda.  

– Još kao student sam pokušao izračunati kad će sunce pod gravitacijom eksplodirati, odnosno potrošiti sav svoj vodik koji će se pretvoriti u helij. Računicom sam dobio 1000 sekundni što mi nije bilo dovoljno niti za doči do vlaka. No, ipak se radilo o grešci tako da sunce i dalje sja, a stigao sam i na vlak – kroz šalu se prisjetio Jurica dodavši kako za razliku od matematike, fizika je ponekad malo i namještena jer samim time što nešto mjerimo, promijenimo ishod. Uz to, dodao je onu Einsteinovu kako je u fizici 90 posto perspiracija, a tek 10 posto inspiracija jer bez znoja nema ničeg.  

Za kraj, valja napomenuti kako je odnedavno ovaj vrsni fizičar i kvizaš i sam postao kviz majstor koji organizira natjecanja u Mariji Bistrici.   

– Nekad se mislilo da su ljudi glupi jer nemaju pristup informacijama, a danas je sve isto usprkos svim mogućim informacijama. Ponekad misliš da sve znaš pa se s kviza vratiš s nula eura, a nekad te pogode pitanja koji si taj tjedan pročitao. Prije su kvizovi, poput ‘Kviskoteke’, bili lakši jer su pitanja bila iz lektira i udžbenika, a danas očekujemo i pitanja s TikToka. Zato je najvažnije dobro znati pročitati pitanje – zaključuje Jurec.