Ivan Mirić iz Draškovca desetljećima je stvarao pravi mali muzej uspomena koje je pažljivo obnovio i sačuvao od zaborava. Njegova ljubav i nadasve volja prema obnavljanju starih predmeta iz prošlih vremena dovela je do stvaranja impresivne zbirke koja brižno čuva povijest mjesta i okolice.
Rođen je 1955. godine, a strast prema restauraciji i očuvanju uspomena njeguje još od mladosti. Svoju kolekciju je počeo stvarati 1970-ih godina, prikupljajući različite predmete poput znački, kemijskih olovaka i starinskih novčića. No, s vremenom je njegova strast evoluirala u obnovu i spašavanje predmeta koji su duboko ukorijenjeni u povijesti Draškovca i okolice, s pokojim predmetom iz dalekog kraja.
Telefoni, pegle, saonice…
Danas u njegovom malom muzeju možete pronaći široki raspon predmeta koji su nekada bili neizostavni dijelovi svakodnevnog života.
Stare pegle, rumunjska oprema za transport ulja ili vina, alati za obrtnike, svjetiljke, gramofoni, telefoni i radio uređaji iz prošlog stoljeća, više od stotinu godina star žrvanj iz američkog Texasa, fotoaparat iz 1947. godine francuske proizvodnje, stare saonice – sve to čini njegovu impresivnu zbirku. Svaki predmet ima svoju priču i povijest koja se kroz njih nastavlja prenositi.
– Netko skuplja dijamante, zlato, dok sam ja vjeran hrđi – kaže uz smijeh.
Posebno je zanimljivo njegovo obnavljanje drvenih predmeta, poput stolica, alata, plugova i kola kojima se vraća stari sjaj, ali i funkcionalnost. Gospodin Mirić posebno ističe da svaki predmet ima svoje mjesto i značenje te da želi sačuvati i prenijeti dalje priče koje su vezane uz te predmete.
– Lampu za foringaška kola su djevojke nosile kada su se ispraćivali mrtvi od kuće do groblja. Lampa je svijetlila i osvjetljavala put – kaže.
Posebno ga vežu sentimentalne uspomene uz ormar pokojne bake koji je vlastitim rukama obnovio i koji je još i danas u upotrebi. Svi predmeti će biti izloženi povodom Rokovog te ih možete vidjeti izbliza, a i čuti koju zanimljivu priču ili detalj.
Ima dva sina, Ivica s obitelji živi u susjednoj kući, dok Mario živi u Istri.
– Lijepo je kad se svi skupimo, posebno je veselo čim je obitelj na okupu – dodaje.
Njegova obitelj, supruga i sinovi, također podržavaju njegove napore i aktivno sudjeluju u očuvanju dragocjenih predmeta i uspomena.
– Za Uskrs izrađuje kućice za ptičice, zečiće za najmlađe kojima razveseli mališane u mjestu. Voli obnavljati, ali i izrađivati razne predmete. Kada pospremamo drva za ogrjev pažljivo stavlja sa strane sve što bi mogao iskoristiti za svoje rukotvorine – dodaje supruga Marija.
Znao je izrađivati i vlastite sjekire impresivnog izgleda koje je potom rado poklanjao svojim prijateljima.
Osim obnove, također gaji i veliku strast prema numizmatici, prikupljanju i proučavanju starinskih novčića iz raznih dijelova svijeta.
Njegova zbirka obuhvaća novčanice i kovanice iz Austrougarske, Jugoslavije, Malezije, Mađarske, Ukrajine, Kuvajta, Iraka, Kube te raznih drugih zemalja i razdoblja. Ovi numizmatički predmeti svjedoče o različitim vremenima i kulturama te čine važan dio povijesti.
Unatoč mirovini i dalje je aktivan i predan svojem zanimanju.
– Ljudi već znaju da skupljam starine pa i sami dolaze, donose svoje stvari. Žao im je baciti, a da ne propadne donose meni. Ja ih obnovim i čuvam – dodaje.
Znaju ga posjetiti i djeca iz vrtića i škole kojima rado kroz predmete i priče približava neka prošla vremena.
Samo da je zdravlja
Uz restauraciju i čuvanje uspomena, bavi se i poljoprivredom.
– Sve je ostvarivo dok god je zdravlja – kaže.
Aktivan je član Prijatelja svetog Roka, a već je više od četiri desetljeća i član DVD-a Draškovec. Uz to, rado je angažiran kao ‘kapetan’ na svadbama, za što već ima nekoliko dogovorenih angažmana.
Dok prolazite kroz njegov mali muzej, jasno je kako Ivan Mirić nije samo obnovitelj predmeta već i čuvar povijesti i priča. Njegova strastvena predanost očuvanju prošlosti vrijedna je divljenja te podsjeća na važnost čuvanja i prenošenja uspomena na buduće generacije. Svi predmeti i priče zajedno čine jedinstveni mozaik povijesti Draškovca i cijele regije.
*tekst preuzet s portala eMedjimurje