Diljem Europe, kontinenta koji je tijekom posljednja dva tisućljeća njegovao kršćanstvo, crkve, samostani i kapelice stoje prazni i sve su zapušteniji jer su se broj vjernika i posjeti crkvama smanjivali tijekom proteklih pola stoljeća. Ispovjedaonice u kojima su generacije Belgijaca priznavale svoje grijehe stoje naslagane u kutu nekadašnje crkve Presvetog srca u gradu Mechelenu, što je dokaz da su nadživjele svoju svrhu, piše Associated Press.
Zgrada će se zatvoriti na dvije godine dok se ne dodaju kafić i koncertna pozornica, a plan je da se crkva pretvori u “novo kulturno žarište u srcu Mechelena”, gotovo nadomak mjesta gdje živi belgijski nadbiskup. Iza ugla stoji luksuzni hotel u kojem je poznati belgijski pjevač Stromae proveo svoju prvu bračnu noć. Taj je hotel bivša franjevačka crkva.
-To je bolno. Neću to skrivati. S druge strane, povratak u prošlost nije moguć – kazao je monsinjor Johan Bonny, biskup Antwerpena. Sve veći broj nekoć svetih građevina prenamijenjuje se za različite svrhe, od trgovina odjećom do noćnih klubova. To je fenomen koji se može vidjeti u velikom dijelu kontinentalne Europe, od Njemačke do Italije, ali i u mnogim zemljama između njih.
Fenomen se osobito ističe u Flandriji, gdje su smještene neke od najvećih katedrala na kontinentu. Studija istraživačke skupine PEW iz 2018. pokazala je da u Belgiji od 83 posto onih koji kažu da su kršćanski odgajani samo 55 posto još uvijek sebe takvima smatra, prenosi Index.
Studija je pokazala da samo 10 posto Belgijaca i dalje redovito ide u crkvu. U prosjeku, svaki od 300 gradova u Flandriji ima oko šest crkava, ali često nema dovoljno vjernika da popune jednu jedinu crkvu. Neke crkve postaju trn u oku u gradskim središtima, a njihovo održavanje zahtijeva značajna financijska sredstva.
Mechelen, gradić od 85.000 stanovnika sjeverno od Bruxellesa, rimokatoličko je središte Belgije. Ima puno crkava, od kojih se nekoliko nalazi blizu katedrale sv. Rumbolda sa zvonikom koji je na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine. Gradonačelnik Bart Somers godinama radi na tome da mnoge zgrade dobiju drugu namjenu.
-U mom gradu imamo pivovaru u crkvi, imamo hotel u crkvi, imamo kulturni centar u crkvi, imamo knjižnicu u crkvi. Dakle, imamo puno novih namjena za crkve” – poručio je Somers koji je kao flamanski regionalni ministar također uključen u prenamjenu oko 350 crkava raširenih u gusto naseljenoj regiji od 6,7 milijuna stanovnika.
Značajan projekt prenamjene u Belgiji bio je Martinov hotel Patershof u Mechelenu, gdje je unutrašnjost crkve uništena kako bi se napravilo sobe. “Često čujemo da ljudi ovdje dolaze kako bi se opustili i uživali u tišini”, ispričala je upraviteljica hotela Emilie De Preter.
-Ljudi spavaju u crkvi, možda se seksaju u crkvi. Dakle, mogli biste reći: etički, je li dobra ideja imati hotel u crkvi? Uopće ne oklijevam zbog toga. Više me brine stvarna arhitektonska vrijednost – istaknuo je Somers. Vrijednost dizajna posebno je jasna u crkvi svetog Antuna Padovanskog u Bruxellesu, koja je pretvorena u penjački klub.
Zid namijenjen penjanju sad se natječe s vitrajima.
-Vitraji donose pravu svjetlucavu i toplu svjetlost kada sunce prođe kroz njih, tako da zaista možemo osjetiti prisutnost ostataka crkve. Oltar je još uvijek na mjestu, tako da smo okruženi ostacima i to nas podsjeća gdje se zapravo nalazimo – navodi Kyril Wittouck, suosnivač kluba.
Također u Bruxellesu, noćni klub Spirito preuzeo je anglikansku crkvu, a kao svoj logo ima crtež svećenika koji ljubi časnu sestru. To nije baš ono što je biskup Bonny imao na umu. Smatra da čak i ako je rimokatolička religija na izdisaju, osjećaj sakralnog ili potreba za promišljanjem i dalje su prisutni u društvu bilo da je netko religiozan, agnostik ili ateist.
Stoga za Bonnyja nema razloga pretvarati crkve u supermarkete ili diskoteke.
-To su mjesta za razmišljanje. I nije li upravo to ono o čemu bi se crkva trebala brinuti – pita se vjerujući da bi najuspješnija prenamjena bila predaja crkvi drugim kršćanskim zajednicama, bilo da su koptske ili istočnoeuropske.