Kada bismo konstatirali da je Krapinsko – zagorska županija romantično srce Lijepe naše, mogli bismo reći da je općina Jesenje netaknuto prirodno srce Zagorja. Njegova tipična krajobrazna slika izrazito je brdovitog reljefa čije se visinske razlike kreću od 200 pa do 574 metara nadmorske visine. O povijesti ove općine možda najbolje govori 1952. godina kada je u ovom mjestu postavljena električna energija, zatim 1969. godina kada je izgrađen vodovod, 1994. kada je uvedena telefonska mreža i 1997. godina kada je uvedena plinofikacija. Danas, 25 godina od kada općina postoji, iako se mogućnosti i alati provedbe projekata i programa uvelike razlikuju od onih u 90-ima i iako se možda čine lakšima, problema ima. Konkretno, u Jesenju unatrag dvije godine, od kada je u načelnikovu fotelju sjeo Dario Cvrtila, trajala je agonija financijske stabilnosti Općine. Prema riječima Cvrtile, financijski su problemi stopirali realizaciju mnogih drugih projekata koju su nužni za povećanje kvalitete života stanovništva, no vodstvo se trudi kako bi, ponajviše kroz EU projekte i one koje se djelomično ili u potpunosti financiraju iz državnog proračuna, iskoristio sve mogućnosti kako bi se prihodi povećali. Borba je konstantna, svaki dan nosi nove izazove, a kako se s njima nosi Općina i koji se mehanizmi koriste za bolje sutra, u intervju povodom Dana općine Jesenje, ispričao nam je načelnik Cvrtila.
Pogledamo li općinsko poslovanje u posljednjih godinu dana, koje biste projekte izdvojili kao one od posebne važnosti, na što ste se fokusirali?
Fokusirani smo na povećanje prihoda i taj proces nam i dalje traje. Gledamo koliko maksimalno možemo iskoristiti sve mogućnosti kako bismo osigurali čim veća sredstva, a ona nam onda omogućavaju apliciranje i participiranje u širokom spektru fondova i mogućnosti kojih je trenutno jako puno. To je ujedno i prilika da pokrenemo val projekata u kojem su sve druge općine, a gdje smo mi imali stanku. Kada jedan projekt završi, on vuče već sljedeći i to je onda pozitivan trend. Ove godine smo se fokusirali na Fond solidarnosti iz kojeg obnavljamo infrastrukturu – ti su radovi pred završetkom, a velik su nam problem i klizišta. Njih nekoliko aktiviralo se u potresu, a ugrožavali su ljude i imovinu. Prvenstveno smo se fokusirali na veliko klizište u Donjem Jesenju gdje je potreban pristup po segmentima kako bismo osigurali same kuće i zaštitili ljude od eventualnih daljnjih pomicanja. Vidjeli smo nedavno da je na toj lokaciji bilo i novih klizišta, bit će ih nažalost i u budućnosti jer je sam zahvat stabilizacije tog terena ogroman i nije izvediv jednim projektom. Imamo još jednu sanaciju u Lužanima Zagorskima gdje se konkretno radilo o sanaciji ceste i njenom osiguravanju. To nam je izuzetno bitno jer kod takvih klizišta ponekad dolazi i do prekida prometa općenito i neka naselja i sela nam znaju biti odsječena od svijeta. To nam je posebno nezgodno jer je većinom prisutno staračko stanovništvo kojemu su potrebne i javne službe koje u svakom trenutku moraju moći doći do njih. Također smo pristupili i obnovi cesta koje su oštećene u potresu. Prvenstveno se radi o propadanju, ulegnućima, klizištima manjih razmjera što je uništilo te ceste. Ukupna je vrijednost tih radova 751.000 eura što je možda i najveće pojedinačno, infrastrukturno ulaganje u 25-godišnjoj povijesti Općine. Trenutno su u tijeku radovi na proširenju i rekonstrukciji dječjeg igrališta u Gornjem Jesenju. U tijeku su dvije faze, samo proširenje i opremanje, a nadam se da ćemo ove godine dobiti i ugovor za početak realizacije treće faze projekta, a to je izgradnja parkirališta s natkrivenim mjestima.
Spomenuli ste potres, zanima nas, kakvo je vaše mišljenje o obnovi generalno?
Ja mislim da je kao i u mnogim stvarima istina negdje na sredini. Država je odradila jedan dio posla, gdje su procesi možda išli presporo, ali s druge strane imamo i građane koji su državi partneri u tom procesu, a koji nisu uvijek odradili svoj dio posla. Postoje različiti modeli obnove od kojih mi se posebno sviđa model samoobnove, ali taj model nije primjenjiv u svim slučajevima jer ovisi o mogućnostima vlasnika objekta i aktivnom angažiranju u svim procesima obnove. Mislim da je jedan dio ljudi čekalo da će netko doći i odraditi njihov dio posla i to je dodatno otegnulo cjelokupni proces.
Kakvi su planovi za naredno razdoblje u Općini? Koje ste si ciljeve zadali?
Nadamo se da ćemo u drugom dijelu godine uspjeti sanirati određene ceste, izvršiti nužna krpanja na njima i da ćemo na dječjim igralištima započeti otklanjanje određenih oštećenja. Tu je pred nama i priprema projektne dokumentacije za ITU mehanizam u kojem smo zajedno s Gradom Krapinom i susjednim općinama gdje će naša alokacija iznositi oko 10 milijuna kuna i tu užurbano pripremamo projektnu dokumentaciju kako bismo mogli pravodobno krenuti s realizacijom. Moram posebno istaknuti najveći projekt koji je realiziran u ove dvije godine, a to je završetak dječjeg vrtića o kojem je već bilo puno riječi kao i svim problemima koji su pratili taj projekt. Uspješno smo završili građevinske radove i opremili vrtić te je vrtić od 1. svibnja ove godine započeo s radom. Kapacitet vrtića je 52 djece i možemo s ponosom reći da svako dijete u Jesenju ima zagarantirano svoje mjesto. S druge strane, vrtić je i velika financijska obveza za nas, brinemo da sve funkcionira i da se ta nova, mlada javna ustanova od početka postavi na stabilne noge, da funkcionira i da ne prolazi, na primjer, ono što je općina prolazila u ovom financijskom dijelu unatrag dvije godine. To nam je glavni fokus i najveći prioritet – da osiguramo financiranje rada vrtića. Roditelji vrtićaraca, kojima sam zahvalan, pristali su i shvatili okolnosti u kojima se vrtić otvara i da ekonomska cijena mora biti realna cijena stvarnih troškova rada takvog jednog pogona. Svjestan sam da smo time dobili i najskuplji vrtić u županiji što nije dobro, ali je jedino i moguće. Želimo imati vrtić s najboljim uvjetima, radnom snagom i stručnim kadrom, želimo biti među najboljima u Županiji i na to ozbiljno mislimo. U budućnosti ćemo svakako još više ulagati da našoj djeci pružimo najviše što je moguće. Mislim da smo kvalitetan temelj tome i postavili.
Uspijevate li u cilju koji ste istaknuli prilikom našeg posljednjeg razgovora, a u vezi vodstva općine koji za cilj ima postaviti zdraviji i održivi temelj daljnjeg funkcioniranja općine u cilju što bolje apsorpcije EU sredstava. Jeste li zadovoljni?
Nakon dvije godine i ozbiljnih financijskih problema u kojima je Općina zatečena, mislim da trebamo ići dalje, ali uvijek treba biti svjestan i realnosti i stanja koje smo zatekli. Općina se zatekla u ozbiljnoj situaciji, u pitanje je došla likvidnost. Također, obveze su premašivale više od jednogodišnjeg proračuna koje smo trebali u jako kratkom vremenu riješiti, premostiti, a paralelno ne ugrožavajući naše funkcioniranje. Mi smo po preuzimanju vlasti u roku od mjesec, dva, tri morali iznaći rješenje kako podmiriti te silne dugove, a s druge strane je cilj bio da se, ako je moguće, ne smanjuju socijalna izdvajanja. Općina ima bogat socijalni program koji je dugi niz godina u Jesenju i bez obzira na to što je postojao senzibilitet ljudi da se neke stvari možda i uskrate, mi smo postavili cilj da to u najvećoj mjeri ne napravimo. I dalje smo financirali sve te programe, ali je to zato iziskivalo jako puno truda i rada, kao što mi to znamo reći, to je posao koji se nigdje ne vidi, a trebalo ga je odraditi. Građani vide kada se radi cesta, kada se popravlja klizište, kada se gradi dječje igralište, kada se gradi nekakav objekt… Nažalost, naš posao je u ove dvije godine bio puno toga što nije vidljivo, a to je da stabiliziramo općinu. Tu se išlo u dva smjera – racionalizacija svih troškova i izdvajanja koja nisu iz socijalnog programa. Tu smo vidjeli gdje možemo nešto uštedjeti i s druge strane kako povećati prihode u okviru zakonskih mogućnosti koje su nam na raspolaganju. Mislim da smo u oba ta procesa uspjeli, pazili smo na novac i to se pokazalo kao ispravan put. Možda smo nekad bili i konzervativni u smislu da nismo trošili novac na neke stvari koje nam se u tom trenutku nisu činile prioritetne, ali smo s druge strane povećali i prihode. Očekujemo da ćemo ovu godinu naspram trenutka kada smo preuzeli vlast imati i do 200.000 eura veće prihode, a kroz projekte više od 1,5 milijuna eura. Dakle, povećali smo jednu trećinu ukupnih prihoda što je velik uspjeh jer smo to napravili kroz mehanizme koji do sad nisu postojali. I, ono što je važno reći je što to nije na teret mještana i građana. Nismo to napravili na njihov teret, iako i dalje imamo još dosta posla oko svega toga, vidimo da sve usluge i cijene u Hrvatskoj idu gore i mi bismo isto morali oko nekih stvari razmisliti, možda podići cijene, ali evo, do sada smo uspijevali. Mogu reći da sam u tom segmentu zadovoljan, naravno da smatram da trebamo i možemo puno, puno više, da moramo i dalje inzistirati na povećanju prihoda, iskoristiti svaku priliku koja nam se nudi kroz EU projekte, fondove, pametno planirati… Mislim da je za jedinice lokalne samouprave, pogotovo naše veličine sa skromnim proračunom, ključ svega pravilno planiranje i da sredstva, posebice ona izvorna, ulažemo u onu projektnu dokumentaciju, za koju postoji veća vjerojatnost da će proći na natječajima. Za nas je velika opasnost uložiti u dokumentaciju, a ne proći na natječajima. Mi nemamo taj luksuz da imamo ormare pune projekata i dokumentacije koje ne bi prošle na natječajima. Mi smo to sveli na minimum i mogu reći da nam je prolaznost od onog što prijavljujemo preko 90 posto.
Možete li izdvojiti neke od mehanizama kojima planirate povećavati prihode Općine?
Mi smo odmah prve godine uveli naknadu koju plaćaju sve jedinice lokalne samouprave koje deponiraju otpad na odlagalištu otpada Gorjak koji se nalazi na našem području gdje ubiremo naknadu od 20 posto od ukupne cijene koju oni plaćaju prema vlasniku odlagališta, Krakomu. Nama su jedinice lokalne samouprave dužne temeljem zakona plaćati do 20 posto te cijene i mi smo tu uprihodovali više od pola milijuna kuna na godišnjoj razini s tendencijom daljnjeg rasta prihoda po ovoj stavci proračuna. Drugi dio se odnosi na komunalnu naknadu kroz koju je obuhvaćen i Kamenolom i odlagalište otpada Gorjak što do sada u ovih 20-ak godina od kada postoji komunalna naknada nije postojalo. Ostvarili smo mogućnost da dođemo do sredstava koja onda dalje ulažemo u projekte i opet s tim sredstvima gradimo infrastrukturu onako kako je na kraju krajeva i zakonska namjena tih sredstava.
A što sve Općina čini za mještane?
Jedinice lokalne samouprave su po svome usmjerenju komunalni i socijalni servis svojim mještanima. Slijedom toga, Općina ulaže znatna financijska sredstva kroz socijalna izdvajanja od kojih bih istaknuo jednokratnu pomoć roditeljima za svako novorođeno dijete u visini od 660 eura. Od ove godine imamo osigurano za svako dijete smještaj u vrtiću, sufinanciramo radne bilježnice i radne materijale zajedno sa Županijom za učenike u osnovnoj školi, subvencioniramo učenički prijevoz i boravak djece u učeničkim domovima, svakom studentu s područja općine Jesenje dajemo stipendiju od 66 eura mjesečno, a razmatramo i daljnje mogućnosti pomoći obiteljima u segmentu ostvarivanja prava na prvu nekretninu. To je jedan veliki posao i zadatak za nas. Pokušamo biti proaktivni i slijediti potrebe i trendove. Također, Općina daje pomoć socijalno ugroženima, kao i prigodne novčane pomoći povodom blagdana za umirovljenike. Općina podržava i rad petnaestak udruga koje djeluju na našem području. Sve to samo je dio onoga što Općina financira i pomaže kako bi nam život u Jesenju bio što bolji i da ostvarimo cilj koji smo si postavili – da učinimo Jesenje poželjnim mjestom za život, život koji je u skladu s prirodom, mjesto koje je na 45 minuta od Zagreba, koje je pet minuta od autoceste, koje je 45 minuta od Varaždina, od Maribora i gdje život ne predstavlja problem da se odlazi bilo gdje u tim pravcima na posao.
Na ovom se tragu možemo dotaći i brze ceste Varaždin-Krapina čija bi realizacija uvelike olakšala povezivanje s Varaždinskom županijom…
Mi podupiremo taj projekt, mislimo da će on i nama pružiti daljnju mogućnost povezivanja s Varaždinom. Varaždin je i zemljopisno i povijesno središte i kroz povijest je gravitacija prema Varaždinu bila velika. Spoj između Varaždina i Krapine izuzetno je bitan za ovaj dio Zagorja. Mišljenja sam da smo mi u ovom djelu Zagorja trenutno u infrastrukturnom smislu u određenom hendikepu. Tu mislim i na ceste i na željeznice. Nama je autocesta dovela do bolje povezanosti sa Zagrebom i prema Sloveniji jednako kao i brza cesta Zaboka-Začretje-Krapina koja nam je jako bitna za lokalan promet unutar županije. Bitna je rekonstrukcija i pruge koja bi po nama trebala obuhvatiti ovo područje prema kojem mi gravitiramo. Cesta D74 je jedna od, rekao bih, lošijih državnih cesta u Zagorju. Pogotovo u području gdje prolazi općinom Jesenje gdje je možda i najoštećenija. To stvara određene probleme, a vidjeli smo i da kod, recimo, velikih oborina imamo probleme s klizištima pa nerijetko cesta bude nakratko zatvorena. Nama je brza cesta interesantna i u smislu našeg povezivanja unutar općine jer će ta cesta i nama omogućiti da kvalitetnije povežemo Gornje i Donje Jesenje i da tu dobijemo bolju prometnu povezanost između dva dijela općine.
Koji su planovi za narednih godinu i pol, dvije na području Jesenja? Što je s turističkim potencijalom ovog mjesta?
Mislim da Zagorje kao i ostale kontinentalne destinacije imaju veliki potencijal u turizmu. Nažalost, mislim da sami to dovoljno ne vidimo (mislim na općine i gradove), ali sve kreće od ljudi. Općine i gradovi mogu pomoći stvoriti okvir, napraviti određene infrastrukturne zahvate i neke sadržaje, ali ti sadržaji bez uključivanja ljudi koji će npr. otvoriti smještajne kapacitete, pokrenuti seljački turizam ili na neki drugi način upotpuniti tu ponudu – nije zaokružena priča. Mislim da nam je dobar primjer Slovenija. Ne moramo ići daleko, ne moramo lutati, ne moramo izmišljati nužno nešto jedinstveno, nešto svoje, već samo za početak možemo prekopirati njihove modele i napravit ćemo jednu kvalitetnu priču. U Jesenju je jednak problem i zato Općina mora pokušati stvoriti sadržaje koji će podržati privatne turističke inicijative i pripomoći im da na taj način obogate svoju ponudu. Nama je u planu u sljedeće dvije godine izgraditi planinarski dom s vidikovcem na Brdu Jesenskom. Vidikovac s kojeg će se moći vidjeti Slovenija pa i Mađarska s prekrasnim pogledom na Ivančicu, Strahinjčicu, Maceljsko gorje, Ravnu goru, dvorac Trakošćan… Mi imamo i jedan projekt koji nije zaživio, ali se od njega nije odustalo. Radi se o Lovnim stazama krapinskih neandertalaca. Taj projekt ćemo svakako pokušati oživjeti u Donjem Jesenju te čekamo natječaje na koji bismo se mogli prijaviti.
Kako biste ocijenili rad Općine, da li biste voljeli nešto promijeniti?
Mi uz sve probleme koji su nas pratili imamo problem i s nedovoljnim kadrom. Nas je ovdje malo, zahtjevi su sve veći, volio bih i ideja je – dodatno osnažiti tim, stvoriti jedan kvalitetan tim koji može odgovoriti na sve ove izazove i na našu ambiciju. Ambicija je velika – kontinuirano povećanje proračuna, svake godine sve više projekata i tu je ključno za sve nas da to možemo kvalitetno odraditi, tako da u tom segmentu isto puno radimo i nadamo se da ćemo uspjeti, a onda rezultat neće izostati. Naravno, kao i svima, uvijek nam nedostaje financija, možda i više razumijevanja mještana za određene probleme i procese koji su pred nama, ali sve u svemu stvari idu na bolje i nadam se da ću i ja biti u budućnosti zadovoljniji. Važno mi je da ovaj mandat odradim onako kako sam započeo i s onim ciljem koji sam si postavio kada sam se kandidirao; a to je da pomognem, pokažem da se može i da mladi ljudi u politici mogu biti pošteni i časni te doprinijeti napretku svoje sredine. Želja je danas, sutra ostaviti općinu koja ima daljnji potencijal za razvoj novih ideja, projekata i da sustignemo one koji su danas ispred nas. Najveći izazov je kako zaustaviti negativne trendove, pogotovo demografske. Mi smo u 10 godina izgubili 11 posto stanovništva i to je alarmantan podatak. Razmišljamo na koji način to promijeniti. Mi smo došli u takvu demografsku situaciju da ovisimo o povratku ljudi ili o tome da novi ljudi dođu kod nas i da njima pružimo ugodnu sredinu za život. To je moja vizija općine – ako imamo ljudi, ako ovdje ima tko živjeti, onda sve što radimo ima i smisla.