Ubrzo nakon Praznika rada dolaze nam ljetni pljuskovi, a s njima i olujna nevremena praćena grmljavinom.
No, ovo nije vremenska prognoza, već članak o prirodnim ljepotama svijeta koji nas okružuje. Kako bismo što bolje zabilježili kratko vrijeme koje smo na ovom  svijetu koji se neprestano mijenja, najbolji medij za to je dakako fotografija, jer u konačnici – slika govori tisuću riječi.

Svatko tko je probao ‘zamrznuti u vremenu’ munju, brzo je shvatio kako to nije nimalo lak posao, već iziskuje puno znanja i još više hrabrosti. Stoga, smo odlučili potražiti savjete od perspektivnog mladog, Rusa podrijetlom, fotografa Antona Kudryashova. Njegove fotografije vremenskih prilika i neprilika ubrzo su ga promakle u iznimno traženog umjetnika, a njegov čest motiv Starog grada u Konjščini često puni medijske stupce.  

Praćenje prognoze

Lov na munje jednostavno nije nešto na što se može odlučiti samo tako, nego uz sve moguće pripreme najvažniji je onaj unutarnji poziv za izaći u oluju po najbolji mogući kadar.  

– Od svih žanrova fotografije, oluje su daleko najopasniji, a u početku je bilo još i više opasno jer nisam previše obraćao pažnju na sigurnosne mjere na koje bih  trebao paziti. Sada pratim sve meteorološke stanice u Hrvatskoj, pa čak i neke slovenske – započeo je svoju priču Anton koji je došao iz Rusije u Hrvatsku prije 15-ak godina te nam je otkrio kako je upravo ljubav prema munjevitom vremenu uvela ga u svijet fotografije:  

– Sve je krenulo, naravno, u djetinjstvu. Kad god bi bila kakva oluja, svi prijatelji bi bježali, gasila bi se sva elektronika, a ja sam bio zalijepljen kraj prozora i gledao moć prirode. Ubrzo sam dobio prvi mobitel te mi je bila velika želja uhvatiti munju kako bih je mogao podijeliti s onima koji su se razbježali. Nekim logičnim slijedom,  počeo sam dijeliti i druge ljepote prirode koje bih zabilježio i tu se zapravo rodila ta ljubav prema fotografiji – ispričao nam je Anton prve fotografske korake.  

Ovisno o tipu munje, njezino trajanje na nebu varira, no uvijek govorimo tek o sekundama ili čak i kraće. Upravo zbog toga tehnika mora biti savršena jer nema puno prostora za pogrešku.  

– Isprva sam oluje snimao u video formatu, iz kojeg bi onda izvukao pojedine kadrove na kojima bi se vidio udar munje. Istraživanjem tehnika po internetu, upoznao sam i zapratio iskusne ljude, što me pak dovelo na posljetku do kupnje vlastitog fotoaparata, a on me doveo opet do duge ekspozicije. Većinom fotografiram munje noću, tada mogu imati ekspoziciju za pojedinu fotografiju i do 15 sekundi, a za vrijeme dana još uvijek vjerujem video tehnici, iako nabavkom opreme sam otkrio trigger tehniku, koja koristi infracrveni senzor koji reagira na munju – objasnio nam je Anton, čija oprema se sastoji od fotoaparata s puno baterija, širokokutnog objektiva i stativa, što je, kako sam kaže, najvažnije.

Omjer 50:50

Često stari majstori vole reći kako nije do fotoaparata, već do fotografa jer sam ‘fotić’ ne zna odabrati sliku. S njima se ipak Anton ne bi složio u potpunosti jer vidi mnoge prednosti tehnologije.  

– Nakon dugo vremena rada sa starim fotoaparatom rasle su moje potrebe, a isto tako i vizije te sam shvatio kako je 50 : 50 u odnosu fotografa i fotoaparata. Puno puta mi se dogodio neki iznimno dobar kadar, kojeg želim na određen način zabilježiti, no jednostavno oprema to nije dopuštala. Za primjer, pogotovo volim fotografirati izlaske sunca koje često zabilježim uz šetnju s mobitelom, pa se sljedećeg dana vratim na istu lokaciju s boljom opremom u nadi fotografiranja zamišljenog kadra – ispričao je Anton.  

Spojiti dvije ljubavi u jedan produktivan posao je stvarno je rijetkost, a dualnost koje se nadopunjuju na jedan poseban način krase Antona, pa smo ga zamolili za usporedbu Hrvatske i Rusije u fotografskom smislu.  

– Čim sam se doselio u Konjščinu i krenuo u školu, svakodnevno bih prolazio kraj Starog grada i on u kombinaciji s jutarnjim izlascima sunca daju posebnu, skoro pa magičnu notu ovom kraju koju želim pokazati svima. Mala smo općina, ali jako lijepa. U Rusiji su sad još uvijek zimski motivi, nema nekog lijepog prijelaza godišnjih doba, a to mi je posebna draž fotografirati. A i ogromna je to zemlja,  s puno zapuštenog prostora. Tu mogu kroz par kilometra pronaći toliko kadrova, dok gore doslovce moram proći po 30 kilometra za promjenu okoliša – objasnio je Anton.

Koliko dobra fotografija bila sama po sebi, radost je moći ju pokazati svijetu. Barem danas postoji puno više medija gdje se može predstaviti široj publici, no nisu svi oni isti, odnosno neki su bolji za fotografije, a neki za video uratke.  

– Prisutan sam na Instagramu, Facebooku, a u izradi je web stranica koja bi trebala služiti kao portfolio. Za kombinaciju videa i fota preporučio bih sveprisutan TikTok i naravno YouTube – poručio je Anton koji, iako je po struci komercijalist, ima veliku želju otvoriti vlastiti studio kreativne fotografije te nam je dao savjete kako se nositi s komentarima na društvenim mrežama:  

Bijeg iz škole

– Dobivao sam u početku razne komentare, bilo je tu svačeg. Od oni ‘lud si’, ‘nisi normalan’ i ‘bude te udarila’, no kako se sve više fotografija prikupljalo tako su se i komentari počeli mijenjati u one pozitivne. Naravno, bilo je tu momenata kada sam pomislio da su ljudi s negativnim komentarima u pravu, no jednostavno ta ljubav i adrenalin su prevladali. Kad zagrmi odmah sam vani, nije bilo bitno jesam li u školi ili na poslu. Kako su i internet komentatori prihvatili to što radim, tako su i profesori, kada su vidjeli rezultate bježanja sa sata zbog munja – osvrnuo se Anton.

Dani analogne fotografije i razvijanja filmova po tamnim soba punim kemikalija daleko su iza nas. Nove tehnologije omogućavaju brzinsku obradu fotografija, a i tu je umjetna inteligencija koja uzima ovaj zanat na potpuno novu razinu.

– Post proces mi je jako bitan, pogotovo kada želim realno prikazati boje koje sam vidio kod izlaska ili zalaska sunca, tako da fotografiram u RAW formatu te kasnije obrađujem fotografije u programu Lightroom. Potrebno je pratiti sve nove trendove, bilo to tehnički ili estetski, ali treba znati odlučiti kojeg koristiti za svoj rad po vlastitoj intuiciji – rekao je Anton te je dao svoje mišljenje o umjetnoj inteligenciji:  

– Za mene je to umjetnost, jer čim je nešto napravljeno ima umjetničku važnosti, iako je umjetno. Moram reći, nisam neki preveliki ljubitelj toga, ali prepoznajem prostor za to u nekim situacijama. Ponekad bi fotografu trebali sati za jedan kadar koji umjetna inteligencija napravi u par sekundi, no u tome nema prave priče, što je po meni najvažnije za dobru fotografiju – zaključio je Anton.