Danas su se, nakon 11 održanih koordinacijskih sastanaka Krapinsko – zagorske županije i Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, konačno, oči u oči Zagorci susreli s ministrom Ivanom Paladinom koji navedenim ministarstvom rukovodi unatrag osam mjeseci. Građani riječi nisu štedjeli, rešetali su pitanjima, a u nekim je trenucima gorčina stezala srce od njihovih ispovijesti. Koliko je čovjek mali naspram države i zakona vidjelo se danas u sportskoj dvorani Osnovne škole u Gornjoj Stubici. Priroda koja nije birala dotukla ih je.
Ime, prezime i adresa
– Koja je adresa? Kuća je uklonjena, nije uklonjena, nedostaje dokumentacija, bit će, projektant će početi projektirati. Ipak, nije sukladno zakonu – riječi su koje su se čule nakon kratkog izlaganja ministra Paladine. Građani su, što ne čudi, zbunjeni, ne znaju na koju se više adresu obratiti, zahtjeva je mnogo… Paladina je istaknuo kako je današnja tribina organizirana baš iz tih razloga, a građani se nisu ustručavali postaviti pitanja. Atmosfera? Nezavidna. Javljali su se Zagorci jedan po jedan izgovarajući svoje ime i prezime, adresu i kućni broj. Nije dobro. Zemlja se zatresla 20. ožujka 2020. godine prvi put. Obnova, rušenje, kontejneri i još jedna zima. ˝Bit će˝, kažu. Cijela ta štorija, prenoseći izjave iz vrha, čak i izgleda obećavajuće, no slušajući tuđe priče i probleme s kojima se ti ljudi nose mijenjaju sliku. Prva je ruku podigla Anica Kovačić iz Huma na Sutli…
– Gospodin koji je napustio područje Petrinje gdje je njegova kuća označena crvenom naljepnicom, ne želi se vratiti, pružili smo mu privremeni smještaj u Humu na Sutli. Gospodin je hrvatski branitelj, ima zdravstvenih problema, pisali smo Ministarstvu i pitali možemo li mi voditi ovaj postupak u njegovo ime. U Petrinji, u mjestu Kukuruzari njegova je kuća potpuno porušena. On tamo ne želi ići. Mislim da ste razumjeli moje pitanje – rekla je Kovačić.
– Njegova kuća u Kukuruzarima je označena s crvenom naljepnicom – pitao je ministar.
– Tako je. Sad se prijavio na naše područje. Od 2021. godine je u općini Hum na Sutli – odgovorila je Kovačić.
– Je li on predao zahtjev – pitao je Paladina.
– Mi smo se obratili Ministarstvu. Morate razumjeti. Nemoguća je situacija da on to sam učini – rekla je na kraju Kovačić, a odgovor koji je uslijedio je:
– On vama mora dati punomoć.
Načelnik Jutriša
Tribinu nije propustio ni humski načelnik Zvonko Jutriša koji se nakon toga uključio kazavši kako je gospodin o kojem je pričala Kovačić stopostotni vojni invalid. On se ne želi vratiti. Mi smo preko Slovenaca uspjeli dobiti zamjenski kontejner u kojem danas živi. Mi smo poduzeli svu proceduru. Mi ćemo kao Općina omogućiti teren za izgradnju. Njegova majka živi preko Sutle, njegova je obitelj tamo, njegov život. Po meni bi to trebala biti moguća misija – rekao je Jutriša.
– Nije. Prema zakonskom rješenju nije. U skladu sa zakonom o obnovi ne možemo ništa napraviti. Logika je da ljudi ostaju na tim područjima – odgovorio mu je Paladina.
– Meni nema logike – rekao je pomalo iznerviran Jutriša pa sjeo natrag na stolicu.
Jedan od mještana, inače onkološki bolesnik koji živi sa ženom koja je teško pokretna, ispričao je kako mu se kuća naginje, a kanalizacija se razdvojila.
– Mi u toj kući ne možemo živjeti. Ponuđen mi je kontejner, ja tamo ne mogu biti, morao bi se grijati na struju, ja sam penzioner, ja si to ne mogu priuštiti. Da li sam ja u Zagorju ili Zagrebačkoj županiji? Kud da ja idem – pitao je.
– Prekjučer smo vas zvali. Dopunu ste napravili. Kuća će biti srušena do kraja godine. Ja bi molio da budemo uz temu s pitanjima – odgovorio je Paladina.
Jedna plaća, sto problema
A onda se javila gospođa koju je zanimalo vrijeme kada će dobiti zamjensku kuću.
– Kako da mi od jedne plaće to uspijemo? Vi govorite da krenemo u samoobnovu, a ja vas pitam s kojim primanjima, kak? Već smo dvije i pol godine na stanu, htjeli bismo doma. Ja ne razumijem te projektante, kako – pitala je.
– Projektanti će krenuti za dva, tri tjedna. Ukoliko ne možete naći izvođača to će učiniti Fond. To će biti i za sve preostale objekte – rekao je Paladina.
Još jedan slučaj s područja Zagorja podijeljen je pred velikim brojem okupljenih, doduše, pomalo bizaran.
– Ja sam dobio zelenu naljepnicu, dobio sam elaborat i troškovnik. Zelena naljepnica po vama nosi 25.000 kuna, međutim meni je u troškovniku prije godinu dana kada sam ga dobio stajalo 90.000 kuna plus PDV. To je bilo prije više od godinu dana. Danas je cifra još veća. Ja ima fotografiju kakva je kuća bila tada, a kakva je danas. Pucaju sve četiri strane, to se lomi. Sad ja pitam, preko koga?! Gdje da se javim? Kako da ide ta kuća dalje u obnovu? To je prevelika cifra da bi se uopće uputio u to – ispričao je.
– Morate se javiti Fondu, vjerojatno se radi o nekonstrukcijskoj obnovi, oni će angažirati projektanta – kazao je Paladina.
Ima ili nema?
A u slučaju iz Hrašćine, očito je došlo do pogreške…
– Kuća je pukla 15 centimentri s jedne strane. S druge strane se nagnuo zid. Ja sam poslal najprije u Krapinu, a onda u Zagreb. Nikakav odgovor nisam dobil, zovem na broj koji je dostupan nitko se ne javlja – ispričao je.
– Jeste podnijeli zahtjev – pitao je Paladina.
– Jesam. Poslal sam. Imam tu i dokumentaciju – odgovorio je, pa je nekoliko minuta potrajalo dok je tim pronašao ovaj slučaj pa se ispostavilo kako je čovjek svu dokumentaciju ipak predao.
– Kontaktirat ćemo vas po tom zahtjevu – odgovorio je Paladina.
Uz sve to, padale su i suze, bez zadrške. Ljudi se u moru papirologije, zakona, brojeva, PDV-a, troškovnika i osobnih problema osjećaju nemoćnima. Nevjerojatne priče naših sumještana u svakom su kutku, a dokle ćemo tako?
