Početak tjedna u krapinskoj Osnovnoj školi ‘Ljudevit Gaj’ obilježio je Međunarodni dan bijelog štapa s ciljem podizanja svijesti građana o specifičnim potrebama slijepih i slabovidnih osoba, ali i obavezama zajednice prema njima.
Radionicu su osmislile i realizirale defektologinja Aleksandra Podsečki i knjižničarka Suzana Pracaić s učenicima 8.a razreda i njihovom razrednicom Tanjom Dunaj. Radionica je dio projekta ‘Neka se i naš glas čuje!’ kojim se daje doprinos ‘Europskoj godini mladih‘.
Cilj obilježavanja bio je razvijanje tolerancije i empatije te razumijevanje, prihvaćanje i uvažavanje različitosti (temeljna ljudskih prava, prava osoba s posebnim potrebama).
– Učenici su reagirali vrlo pozitivno. Radionicu smo započeli ledolomcem – igrom ‘Slijepog miša’. Učenici su povezanih očiju dodirom trebali prepoznati svog prijatelja. Zatim su upoznati s ciljem radionice i informacijama važnim za razumijevanje, a potom su sudjelovali u razgovoru i diskusiji (tko su osobe s oštećenjem vida, poznaje li netko takvu osobu, koje su njihove svakodnevne poteškoće; kako se školuju; mogu li doprinositi društvu, imaju li prava na aktivno sudjelovanje u kulturnom i javnom životu…) Upoznati su i s izvorima znanja i informacija za osobe s oštećenjem vida (slikovnica i knjige na brajici, taktilne slikovnice, audio ili zvučne knjige na portalu eLektire, računalni programi…. ). Osviješteni su i svijetom oko nas, koju pomoć imaju slijepi da bi mogli što više samostalno funkcionirati i živjeti (brajica na lijekovima, zvučni signali na semaforu, na ulazu u tramvaj, vlak, pas vodič, posebni telefoni…) – ispričale su voditeljice radionice.
Zatim je slijedila aktivnost ‘Igrajmo se osjetilima’ gdje su učenici u senzornoj kutiji trebali prepoznati predmet isključivo opipom i prema zvuku uloviti loptu. Sljedeća aktivnost nosila je naziv ‘Krećemo se po školi zavezanih očiju’, a provodila se u paru, uz voditeljicu.
– Objašnjeno im je da slijepa osoba treba držati svog vodiča (ne obratno), da vodič treba ići jedan korak ispred i govoriti o preprekama na putu, da štap pomaže u detektiranju prostora kao produžena ruka…. Činilo se kao da im je to bila najteže, a u zadnjoj aktivnosti učenici su na listiću trebali pisati svoje ime brajicom – objasnile su nam voditeljice, a učenici su pomoću aplikacije Mentimeter ocijenili radionicu i izrazili što im se najviše svidjelo.
– Sviđa mi se što smo imali ovu radionicu i što smo pričali o ovoj temi, jer smatram da je ovo tema o kojoj se treba više pričati i da treba osvijestiti više ljudi. Najviše mi se svidjelo kad smo pogađali predmete u kutiji – ispričao je jedan od učenika.
Ishodi su, prema riječima voditeljica, ostvareni jer su učenici identificirali načine funkcioniranja visokoslabovidnih i slijepih osoba u društvu, analizirali kvalitetu života sa sljepoćom i razmijenili vlastita iskustva, emocije i reakcije u određenim situacijama tijekom primjene različitih oblika i tehnika rada.
– Smatramo da smo radionicom potaknule proces osvještavanja potreba osoba sa oštećenjima vida, njihovih prava te sposobnost razumijevanja situacije uživljavanjem u tuđi položaj, čime smo doprinijele i osobnom i socijalnom razvoju uključenih učenika – poručile su na kraju Podsečki i Pracaić.
