“Sve je to na neki način i potvrda kvalitetnog rada i to mi daje još veći poticaj za daljnji rad i usavršavanje. Nadam se da se i ti mladi dečki tako osjećaju, jer samo će ih mukotrpan i kvalitetan rad dovesti do njihovih želja i snova.”
Hrvatska je prvak Europe. Laskavu titulu osvojili su naši mladi košarkaši koji su na kadetskom prvenstvu u Novom Sadu osvojili zlato. Do njega su došli nakon što su u super uzbudljivom finalu sa 71:70 svladali Španjolsku.
A da bi mogli konkurirati svim ekipama i doći do finala te se okititi titulom prvaka Starog kontinenta, među najzaslužnijima je – Zvonimir Galovac, 32-godišnji magistar kineziologije, s usmjerenjem kondicijske pripreme sportaša, koji živi u Zagrebu, ali je osnovnu i srednju školu završio u Konjščini – rodnom kraju svoje majke.
KK Zabok i NK Sloga
– Tamo je i počela moja sportska karijera, igrao sam košarku za KK Zabok te nogomet za NK Slogu iz Konjščine, a nastavak toga je odlazak na KIF i početak moje trenerske karijere. Trenutno kao kondicijski trener radim s curama u košarkaškom klubu Trešnjevka 2009, međutim kako u mojoj struci jedan posao često nije financijski dovoljan, radim još nekoliko poslova: škola trčanja, sportski programi za djecu predškolske dobi, osobni treninzi, suradnik sam u poliklinici Kaliper na odjelu za Dijagnostiku fizičke pripreme, dok sam rad s mlađim kategorijama hrvatske košarkaške reprezentacije započeo 2014. godine – s U-16 ženskom košarkaškom reprezentacijom, pod vodstvom trenera Deana Nemeca, s kojim surađujem i iduće godine s U-18 ženskom reprezentacijom. S U-16 na EP-u u Mađarskoj zauzeli smo 10. mjesto, a s U-18 u Sloveniji smo bili deveti – prepričava nam Zvonimir svoj put do europskog trona s kadetima.
Naime, 2016. godine ga je Mladen Erjavec uključio u mušku košarku, u rad s kadetskim uzrastom, gdje su u naredne tri godine ostvarili odlične rezultate. Tako su iste godine na EP u Poljskoj pod vodstvom trenera Vladimira Krstića zauzeli četvrto mjesto, a isto se ponovilo i 2017. godine u Crnoj Gori, s trenerom Damirom Miljkovićem.
– Ove godine sam bio s dvije selekcije, s U-17 reprezentacijom zauzeli smo sedmo mjesto na svjetskom prvenstvu u Argentini i evo prije nekoliko dana, treća sreća s kadetima, prvo mjesto u Novom Sadu na EP-u – prepričava Zvonimir.
Talentirana generacija
Kaže kako je ova godina bila dosta specifična zbog SP-a u Argentini. Naime četiri “zlatna” igrača iz petorke iz Novog Sada (Prkačin, Perasović, Paponja, Bošnjak) sudjelovala su i na SP-u, tako da su njima pripreme krenule već 25. svibnja. Pripreme U-16 reprezentacije krenule su pak 1. srpnja, pa se spomenute igrače moralo odmoriti, tako da su se oni priključili malo kasnije.
– Za ovu generaciju znalo se i prije da je iznimno talentirana, međutim, teško je tu bilo prognozirati medalju. Imali smo dosta tešku skupinu, što je pokazala i prva utakmica koju smo izgubili od Turske. Kako je natjecanje išlo dalje, a pogotovo nakon pobjede nad Litvancima, potajno smo se nadali da bi zaista mogli otići do kraja – otkriva nam Zvonimir atmosferu u momčadi te kaže kako je, što se kondicijskog dijela tiče, jako zadovoljan.
– Odlično smo odradili pripreme s vrlo malo problema oko ozljeda i u Novi Sad stigli smo u vrlo dobrom fizičkom stanju. Tijekom samog natjecanja fizioterapeut Domagoj Rezo i ja svakodnevno smo vodili brigu oko priprema igrača za utakmice, rehabilitacije, regeneracije, spavanja i suplementacije. Moram priznati da su igrači po tom pitanju bili fenomenalni i jako mi je drago da im se sav trud maksimalno vratio. Jer taj trenutak nakon zvuka sirene stvarno je nešto posebno. Sav stres s utakmice pretvorio se u neopisiv osjećaj sreće i zadovoljstva, pa čak i nevjerice. Tek kasnije, kad se čovjek smiri i sjedne u hotelu u svoju sobu, dođe mu u glavu što se ustvari dogodilo – ističe Zvonimir.
Na turniru se posebno istaknuo Roko Prkačin, sin proslavljenog hrvatskog reprezentativca Nikše Prkačina, koji je proglašen i najkorisnijim igračem turnira (MVP), no Zvonimir kaže kako je svih 12 igrača u rosteru imalo veliku ulogu u osvajanju zlatne medalje.
Svi za jednog…
– Zaista su funkcionirali po principu svi za jednog jedan za sve, neovisno o tome jesu li igrali jednu ili 40 minuta. A što se tiče petorke koja je odigrala najveći broj minuta (Prkačin, Perasović, Tišma, Bošnjak, Paponja), mislim da ih čeka svijetla budućnost. Moja želja za sve njih je da nastave kvalitetno trenirati i da dosegnu svoj igrački maksimum. Ako to uspiju, mislim da će daleko dogurati – kaže Tomislav, dok za sebe kaže da je u ovih pet godina, koliko je proveo u košarkaškim reprezentacijama mlađih selekcija, njegov najveći uspjeh i ostvarenje sna.
– Sve je to na neki način i potvrda kvalitetnog rada i to mi daje još veći poticaj za daljnji rad i usavršavanje. Nadam se da se i ti mladi dečki tako osjećaju, jer samo će ih mukotrpan i kvalitetan rad dovesti do njihovih želja i snova – zaključuje Zvonimir.
Kaže i kako se veseli novoj sezoni sa ŽKK Trešnjevkom te vraćanju u svakodnevicu.
– Vezno za reprezentaciju, i dalje mi je želja raditi s mlađim uzrastima, ali sad je vrijeme da i ja malo odmorim, tako da će razgovor na HKS-u oko toga malo pričekati. Hvala vam što ste me se sjetili u Zagorje Internationalu i iskoristio bih priliku da se zahvalim obitelji i prijateljima na podršci i naravno svim igračima i svom stručnom stožeru, trenerima Mili Karakašu i Stipi Kulišu, fizioterapeutu Domagoju Rezi i instruktoru HKS-a Mladenu Erjavcu na prekrasnom ljetu – zaključio je Zvonimir.