Krapinsku Gimnaziju te 1968. godine završilo je njih 58. Bila su to dva gimnazijska razreda: A razred imao je 27 učenica, a u B razredu bilo je dvije trećine muških. No, zbog raznih razloga na jubilarnu, 50. obljetnicu velike mature proteklog vikenda odazvala se polovica njih.
S kim se to pozdravljam?
I ovaj put vrata njihove Srednje škole bila su im otvorena, a u ime ravnatelja pozdravila ih je mlada profesorica i poželjela im još mnogo susreta, nakon čega je pred ulazom u Srednju školu napravljena i fotografija za uspomenu. Uslijedilo je druženje u restoranu ponad Krapine.
– Kad pogledamo sve nas, pa mi uopće, posebno naše kolegice, ne izgledamo kao da smo na pragu sedamdesete. Nadamo se da će ubuduće samo biti manje onih koji će prilikom stiska ruke, u pogledu na nečije lice tražiti neku zapamćenu crtu, koja će im pomoći odgovoriti na pitanje: s kim se ja to pozdravljam? Naime neki su bili spriječeni doći na ranije susrete, pa nisu kontinuirano mogli pratiti one sitne promjene koje nam na licu ispisuju godine – prepričali su nam jubilarci, među kojima je i krapinski dogradonačelnik Drago Kozina.
Unuci najveće veselje
Danas se maturanti iz ’68. najviše vesele svojim unucima. Doduše i tu ima razlika, dok nečiji uče prva slova, unuci drugih već su studenti. I tako, u uz čašicu razgovora, vrijeme je brzo prolazilo, hvatala se ponoć, društvo se polako počelo razilaziti… S obzirom na okolnosti, vezane uz životnu dob, dogovoreno je da se za novi sastanak ne čeka na 55. obljetnicu. Većina se složila da se u još većem broju opet nađu i iduće godine. Bilo je i ovakvih prijedloga: “A da to preskočimo i da si damo riječ da se nađemo za 20 godina? Da, naravno, može i tada”.