U posljednje vrijeme u malim se oglasnicima može pronaći oglašavanje prodaje ljudskih organa – posebice bubrega. Cijene se, doznajemo iz tih malih oglasnika, kreću od minimalnih 30, pa sve do 80-ak tisuća eura, a s prodavačima koji ih prodaju ponajčešće iz egzistencijalnih razloga, se da i pogađati. Kako oglašivači, a najčešće se radi o državljanima Srbije, BIH-a ili ostalih zemalja s prostora bivše Jugoslavije, pitamo liječnike, s obzirom da je prodaja u Hrvatskoj najstrože zabranjena, je li tako nešto uopće moguće.
– Kupnja i presađivanje bubrega od nekoga tko stanuje kilometrima daleko od Hrvatske, spada već u sferu “znanstvene fantastike”. Jer, teško je pretpostaviti da bi bubreg od onog tko ga prodaje bio prihvatljiv za onog tko ga kupuje. Vjerojatnost da bi mu bubreg odgovarao, ako nije u krvnom srodstvu i genetski povezan s oboljelim, vrlo je mala, svega nekoliko posto. Naime postoji šest razina tipiziranja tkiva i čim je taj stupanj kompatibilnosti veći, to je bubreg prihvatljiviji za onoga tko mu je potreban. Osim toga i liječnik koji obavlja transplantaciju treba dobro prosuditi radi li se u konkretnom slučaju o krvnom srodniku, prijatelju ili je posrijedi isključivo novac. I liječnici mogu kazneno odgovarati, a s druge strane rizično je i stavljati takve stvari u oglasnik, jer uvijek vam na vrata može pokucati policija – rekao nam je dr. Žarko Belavić, nefrolog internista,s privatne poliklinike IDC-a u Zaboku koja je unajmila prostor od zagorske Opće bolnice na Bračku.

U Zagorju 97 pacijenata

Oni su danas jedini u Krapinsko – zagorskoj županiji gdje je moguće obaviti dijalizu. Nekad se dijaliza mogla obavljati i u Specijalnoj bolnici u Krapinskom Toplicama, no od 1. siječnja 2014. godine, dijaliza se u Zagorju može obaviti isključivo u Zaboku. – Naš kapacitet je 26 mjesta odjednom za negativne bolesnike, to su oni koji nisu zaraženi B ili C virusom hepatitisa plus jedno mjesto za one koji su zaraženi tim virusom. Trenutno u Krapinsko – zagorskoj županiji imamo 97 pacijenata od kojih su sada svi negativni. Kako dijaliza traje četiri sata i bolesnici trebaju doći svaki drugi dan, radimo u dvije smjene ujutro i poslijepodne do 18 sati. Teoretski ovdje u Zaboku imamo mjesta za 104 negativna pacijenta i još četiri pozitivna. Uz naše pacijente iz Zagorja, kod nas pokatkad dođu i pacijenti koji se nalaze u Specijalnim bolnicama u Krapinskim i Stubičkim Toplicama, kao i oni srčani bolesnici iz Magdalene – rekao nam je dr. Belavić dodavši da ako bi se slučajno povećao broj pacijenata, da uvijek mogu uvesti i treću smjenu do 22 sata.

Transplantacijska lista

Od kada je objedinjen Odjel za dijalizu u Zaboku, u zadnje tri godine na transplantaciji je iz Zagorja bilo osam pacijenata, a trenutno ih je na listi za transplantaciju još sedam.
– Na listu se isključivo stavljaju prvo osobe koje uopće žele transplantaciju, zatim mlađe i osobe koje su oboljele od nekih teških bolesti, primjerice malignih ili srčanih bolesti gdje je rizik kod transplantacije puno veći. No, iako imamo i mlađih ljudi, dijaliza je potrebna najčešće starijoj populaciji. Prosjek godina naših 97 pacijenata je više od 77 godina. Imamo jednu pacijenticu koja na dijalizu dolazi već punih 35 godina – rekao nam je dr. Belavić.

Bubrezi se uzimaju nakon moždane smrti 

Bubrezi za transplantaciju najčešće se uzimaju od osoba koje su doživjele moždanu smrt, no srce im još uvijek radi. U takvim situacijama tipizacijom tkiva dok je pacijent još uvijek na aparatima obavlja se tipizacija tkiva i traži osoba kojoj bi bubreg najbolje odgovarao. Unatoč uvođenju donorskih kartica, Zakon nam kod takvih slučajeva, ukoliko osoba nije na popisu onih koji se strogo protive presađivanju organa pri moždanoj smrti, dozvoljava uzimanje organa. U takvim situacijama moždane smrti potreban je protok što manje vremena od uzimanje od osobe s moždanom smrti do operacije presađivanja. Presađivanje se u Hrvatskoj trenutno može obaviti u nekoliko hrvatskih bolnica – u Kliničkim bolnicama Rebro i Merkur u Zagrebu te u Splitu, Rijeci i Osijeku. Mada to nije pravilo, uvijek je bolje obaviti transplantaciju s mlađe osobe na stariju – rekao nam je dr. Belavić.

Županijska karta s imenima bolesnika

Dr. Žarko Belavić u svojoj liječničkoj ambulanti ima i jednu zanimljivost. Naime na karti Krapinsko – zagorske županije, iglicama je označen svaki njegov pacijent s punim imenom i prezimenom. Razne boje iglica predstavljaju pak područje iz koje ambulante primarne zdravstvene zaštite dolazi – Zaboka, Krapine, Klanjca, Pregrade, Stubice ili pak sa zlatarskog područja.

FRANJO STAŽNIK IZ ZLATARA:

Ne bih na transplantaciju, ima mlađih kojima je bubreg potrebniji

Franjo Stažnik, 74-godišnjak iz Zlatara na dijalizu u Zabok dolazi već dvije godine. – Na dijalizu sam krenuo kad mi je prije dvije godine utvrđeno da imam tumor na bubregu koji mi je kirurškim zahvatom odstranjen. Iako me ništa nije boljelo, prvi simptom tumora na bubregu bili su ti što sam imao krv u mokraći – rekao nam je Stažnik. Iako mu je dr Belavić rekao ga će ga staviti na listu za transplantaciju, Stažnik nam je ipak rekao kako ne bi. – Ja sam već star. Ima puno više mladih ljudi kojima je bubreg potrebniji nego meni – rekao nam je Franjo Stažnik.

VODITELJICA SLUŽBE ZAVODA ZA TRANSPLANTACIJU I BIOMEDICINU MARTINA ANUŠIĆ JURIŠIĆ

Na listi čekanja za bubreg 160 pacijenata, čeka se 22 mjeseca

Martina Anušić Juričić, dr. med., voditeljica Službe Zavoda za transplantaciju i biomedicinu na naš upit odgovorila nam je da se zaključno s 31. listopada na Nacionalnoj listi čekanja nalazi 160 pacijenata koji čekaju na transplantaciju bubrega, 34 pacijenata za transplantaciju srca, 82 pacijenata za transplantaciju jetre, 13 pacijenata za kombiniran transplantaciju gušterača plus bubreg te jedan pacijent za kombiniranu transplantaciju jetra plus bubreg. Medijan vremena ili srednje vrijeme čekanja za pojedine organe, prema podacima Eurotransplanta za 2015.godinu iznosi za bubreg 22 mjeseca, za srce dva mjeseca, za jetru 13 mjeseci, a za gušteraču pet mjeseci.

Lista čekanja

– Unutar zemalja Eurotransplanta među kojima je i Hrvatska, dodjela organa obavlja se prema listi čekanja putem kompjutorskog programa, iz Eurotransplantove baze podataka u Leidenu u Nizozemskoj. Odabir primatelja se vrši na temelju broja bodova koji ima svaki pacijent na listi čekanja. Taj broj bodova zbroj je različitih kriterija (status hitnosti, vrijeme čekanja, podudarnost) te je takav način dodjele organa pravedan i transparentan – kaže dr. Anušić Juričić. Dodala je kako živi darivatelji mogu za života darivati bubreg srodnom primatelju, a transplantacija bubrega sa živog darivatelja može se obaviti ukoliko pacijent unutar obitelji ima srodnog darivatelja. Samoj transplantaciji prethodi medicinska i psihosocijalna procjena darivatelja od strane multidisciplinarnog stručnog tima kompetentnog za procjenu prihvatljivosti kako darivatelja tako i primatelja organa.

Istanbulska deklaracija

– Razvoj transplantacijskog programa je osobito važan kao preventivna metoda svakom obliku transplantacijskog turizma ili trgovine organima, koji su Istanbulskom deklaracijom te Konvencijom Vijeća Europe protiv trgovanja ljudskim organima jasno definirani kao neprihvatljivi. Hrvatska ima jedno od najsuvremenijih zakonskih rješenja iz područja transplantacijske medicine u Europi. Transplantacijski postupak jasno je definiran i provode ga samo visoko specijalizirani medicinski timovi u akreditiranim transplantacijskim centrima.

Hrvatska vodeća u svijetu

Hrvatska je vodeća zemlja u svijetu prema stopi darivanih organa, odnosno broju darivatelja organa na milijun stanovnika s 40 darivatelja.
– Odraz je to solidarnosti i visoke društvene svijesti te neosporni dokaz “kulture” darivanja naših građana. Zahvaljujući tome te vrsnim zdravstvenim timovima, vodeća smo zemlja svijeta i prema broju transplantacija jetre (33 transplantacije na milijun stanovnika). Brojke od 49 presađenih bubrega na milijun stanovnika te više od 90 presađenih organa na milijun stanovnika, još su neki od pokazatelja uspješnosti našeg zdravstvenog sustava i samog transplantacijskog programa – kaže dr. Anušić Juričić.