Sutra, 1. svibnja započinje još jedna sezona obrane od tuče, koja će potrajati pet mjeseci – do 30. rujna. S brojnim problemima s kojima se i ove godine susreću raketari, popričali smo s predsjednicom Udruge raketara Hrvatske Danicom Habulin iz Gore Veterničke u općini Novi Golubovec.

Stanje sve gore

– Iz godine u godinu stanje je sve gore i što se tiče samih nas raketara i opreme. Budući da svake dvije godine moramo ići na sistematske liječničke preglede, iz godine u godinu nas je sve manje jer stari otpadaju, a mladi se neće primiti tog posla, pa jednostavnu ukinu lansirne rampe na mjestima gdje više nema ljudi, tako im je najlakše. Trenutno je u Zagorju u funkciji 38 lansirnih rampi, od toga njih 16 i s raketama i generatorima s otopinom srebrnog jodida, dok su ostale samo s generatorima, najviše njih uz Sutlu i granicu sa susjednom Slovenijom, jer se ne smije pucati prema njihovom nebu, a kad oblaci dolaze iz Slovenije uvijek se mora pucati ispred njih. Kad dođu iznad Hrvatske, već je kasno za bilo kakvo ispaljivanje raketa jer bi to bilo neučinkovito – rekla nam je Danica Habulin.

Dodala je da se iz Državnog meteorološkog zavoda prema njima ponašaju kao da su “zadnja rupa na svirali”. Imaju mjesečnu naknadu za pet mjeseci, samo 870 kuna mjesečno, a moraju “non-stop”, 24 sata biti na raspolaganju.

– Za nas nema ni mora ni godišnjeg. Nigdje ne smiješ u tih pet mjeseci otići od kuće. Generatori su stari, oprema je loša i zastarjela, nova se ne kupuje, nemamo rezervnih dijelova, pa si primjerice dizne na generatorima koje se zbog zastarjelosti stalno štopaju, sami moramo prati u octu jer nove ne dobivamo. Radio veza kojom dobivamo sve informacije s Radarskog centra Puntijarka na Sljemenu, stare su više od 40 godina, pa često imamo šum i ništa ne čujemo. Imamo na svojim lansirnim rampama muzejske primjerke, a svi očekuju da budemo učinkoviti. Zadnje kabanice i čizme, i to nekvalitetne kineske, dobili smo prije pet godina i to samo za jednu osobu, a pri ispaljivanju raketa moraju biti dvije osobe. I baterijske svjetiljke, baterijske uloške, olovke, kemijske, bilježnice – sve si sami moramo kupiti – kaže Danica Habulin.

Devet raketa

I standardi se svake godine sve više smanjuju. Tako su u počecima protugradnog djelovanja na rampi imali po 18 raketa po lansirnoj rampi, a sada tek devet. Tako imaju raketa za tek jedno i pol punjenje, što je neki put nedovoljno da bi se učinkovito djelovalo. Nije joj jasno zašto se na terenu ne uskladišti veći broj raketa, jer poslije svakog ispaljivanja, vozač iz Varaždina mora dovoziti nove količine raketa, što stvara dodatne nepotrebne troškove.

– U Državnom hidrometeoroškom savezu osnovali su mnoge tvrtke kćeri, gdje one rade mnoge nepotrebne stvari poput ograđivanja, remonta u kojem se samo farba i gdje troškovi iznose i po tri tisuće kuna, dok mi raketari koji ispaljujemo rakete nemamo osnovnih uvjeta za rad. Očito je da se novac ulaže samo tamo gdje se od 28 milijuna kuna može ostvariti neka provizija – rekla nam je prva hrvatska raketarka Danica Habulin.

Velimir Osman, voditelj službe za ublažavanje nepogoda u Državnom meteorološkom zavodu:

Novca nema i uskoro slijedi ozbiljna analiza treba li nam uopće takva služba

Velimir Osman, voditelj službe za praćenje i ublažavanje posljedica nepogoda u Državnom hidrometeorološkom zavodu, rekao nam je da je u proteklih nekoliko godina sve napravljeno da djelatnost opstane, no trenutna situacija u Hrvatskoj je takva da novca nema te da će uskoro uslijediti ozbiljne analize treba li Hrvatskoj i na koji način uopće takva služba.

Rad na sigurnosti

– Ovo što nam raketari prigovaraju da posljednjih godina radimo na sigurnosti nije naša izmišljotina, već to od nas zahtijeva MUP koji su prema nama posljednjih godina prilično fleksibilni što se tiče poštivanja zakonskih odredbi. Nekad smo u skladištima na raspolaganju imali 12 tisuća raketa godišnje, no zbog nedostatka novca, danas ih nažalost u skladištima možemo imati tek 6500. Mi na sve načine pokušavamo da ovakva služba kakva je danas na bilo kakav način opstane, a u današnjim uvjetima kad država reže novac na sve mile načine, kabanice, baterijske lampe i čizme sigurno nisu najveći problem.

Naknada 870 kuna

Mislim da je 870 kuna puta dva člana obitelji, dakle ukupno 1740 kuna doista pristojna naknada za ono što ti ljudi rade, jer mnogi nemaju ni toliku mirovinu. Iskreno, ove godine od 18 do 19 milijuna kuna koliko ukupno dobijemo, za oko 1200 ljudi koji rade na lansirnim rampama nismo dosad uspjeli niti u cijelosti osigurati potreban novac za njihovu petomjesečnu naknadu, već je on osiguran samo za tri mjeseca rada. No, ljudi na terenu očito ne znaju s kakvim se mi sve problemima suočavamo – rekao nam je Velimir Osman, voditelj službe za ublažavanje nepogoda pri Hrvatskom meteorološkom zavodu.