Krapinčanka Dea Presečki (23) studentica je završne godine ADU, a ovog je ljeta nastupila i na "Dubrovačkim ljetnim igrama"

ZA SVE JE KRIVA JANIS JOPLIN: “Mama me s desetak godina odvela na predstavu o kultnoj pjevačici i nakon 20 minuta sama sam sebi rekla – To je to. Želim glumiti”

Objavljeno: 27.09.2020. Lovro B

Da se među Zagorcima kriju itekako talentirani i uporni mladi umjetnici, a posebice glumci, najbolje nam pokazuje 23-godišnja Krapinčanka Dea Presečki, studentica pete, završne godine diplomskog studija glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu koja, iako mlada, iza sebe ima dugu povijest hvalevrijednih nastupa na daskama koje život znače.
Kroz djetinjstvo, gotovo svi maštaju zanimanju kojim bi se voljeli baviti u budućnosti, a Dea je, kaže, već vrlo rano znala da je njezino mjesto među umjetnicima.
– Još odmalena gajila sam konkretne afinitete prema raznim oblicima umjetnosti – glazbi, slikanju, pjevanju, plesu, glumi… S obzirom na to da sam iz glazbene obitelji, umjetnost je imala veliku ulogu u mojem odrastanju. Uvijek je bila, a i ostala nezaobilazan dio mog života. Još od vrtića guštala sam u svemu što ima doticaj sa scenom, pa su me moji roditelji, ali i brat koji je glazbenik, polako počeli usmjeravati prema onome što sam voljela. Mama me jedne večeri odvela na predstavu “S ljubavlju, Janis”, biografsku predstavu o pjevačici Janis Joplin, kad sam imala svega 10 ili 11 godina i nakon 20 minuta predstave, s to malo godina što sam imala i s potpunim uvjerenjem, sam sama sebi rekla da je “to to” i da želim glumiti – počinje Dea priču o svome glumačkom putu.

FOTO: Ivor Lapić

Kroz adolescentske dane, često se nalazila na pozornici. Usprkos pomalo kaotičnom rasporedu i broju obaveza koji se s godinama povećavao, nije odustajala od ostvarenja svog cilja, već je dodatno unaprjeđivala svoje vještine.
– Počelo je s ritmikom i glazbenom školom, gdje su krenuli moji prvi nastupi. Nakon toga, uslijedila je dramska grupa u Krapini, pod vodstvom profesorice hrvatskog jezika Gordane Kučinić, koja me nastavila usmjeravati na Lidrano i predložila  dramsko učilište Zagrebačkog kazališta mladih u Zagrebu, gdje sam se prvi put susrela s poluprofesionalnom produkcijom i radom na predstavi. Tata bi me svaki utorak nakon škole vozio na satove dramske skupine u Zagreb i nazad u Krapinu, a sutradan bi me opet dočekala škola i ostale obaveze. No, usprkos svemu, uživala sam. ZKM mi je omogućio sudjelovanja na kazališnim festivalima za mlade u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u Sloveniji te sam 2015. godine bila odabrana za jednu od šestero sudionika EDERED-a, organizacije koja promiče glumu i teatar međukulturnim radom mladih u Švicarskoj.  Paralelno sa srednjom školom i učilištem ZKM-a, upisala sam solo pjevanje na “Rock Akademiji” u Zagrebu – opisuje Dea svoj put, koji je naposlijetku vodio do upisa na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, oko kojeg nije imala dvojbe, ali ni straha, usprkos glasinama koje prate prijemni ispit.

Prijemni ispit

– Kao što sam već spomenula, od kad znam da gluma postoji, sve se nekako kretalo u smjeru upisa na ADU. Jako rano sam imala jasan cilj, a to je glumiti, biti na sceni i sve što sam od tad radila, bilo to nekad i nesvjesno, nekako je neminovno vodilo odlasku na prijemni ispit. Jednostavno se nisam toga bojala. Učila sam jezike, svirala klavir, trenirala rukomet i košarku, sve su to stvari koje su me zanimale i koje su mi bile sa strane, kao nešto čime bih se isto mogla baviti, ali njih sam tretirala kao popratne vještine koje su tu da ostvarim svoj primarni cilj, a tako je i bilo – kaže naša sugovornica, koju smo zamolili da nam opiše proceduru prijemnog ispita.
– Zadnjih par godina se sam princip prijemnog ispita mijenjao pa ću reći kako je to bilo kad sam ja upisivala Akademiju, te davne 2016. godine – govori kroz smijeh.

FOTO: Luka Jazić

Za prijemni je trebala pripremiti materijal od dva monologa i tri pjesme.
– S obzirom na to da je predstava “S ljubavlju, Janis” bila okidač za moju ljubav prema glumi, imala sam veliku želju predstaviti se s nečim što mi osobno mnogo znači, a ujedno je i kreativno. To je, po meni, najbolja vrsta materijala za prijemni. Nakon prvog kruga slijedi uži izbor, gdje tjedan dana radite s članovima komisije na pripremljenom materijalu. Osim tog rada, prolaze se ostali testovi: test za sluh, psihotest i test opće kulture koji su također dio procjene. Nakon tjedan dana, ponovno se izvodi taj materijal i heksametar kao novi materijal kojeg profesori daju kandidatima za vrijeme užeg kruga. Uži krug je zapravo digest svega što se na Akademiji radi: od vježbi disanja, glasa, rada glumca na sebi, na tekstu, istraživanje i upoznavanje svog tijela i dišnog aparata, rad s partnerima i improvizacije – opisuje nam mlada krapinska glumica.
Zanimalo nas je i koliko je zapravo važan prirodni talent, a koliko trud i napor kandidata na prijemnom ispitu.

FOTO: Ivor Lapić

– Smatram da ne postoji neka matematička formula. Iako većina ljudi misli da se  termin talenta mora prvenstveno otkriti da bi se otprilike shvatilo što je to, ja bih rekla da je to čista i iskrena ljubav te intuicija s kojom se rodiš prema određenoj vrsti posla ili poziva. To je nešto što smatram da je strašno vrijedno za svakog pojedinca i da se prema tome treba odnositi jako pažljivo. Talent je polazna točka koja jednostavno zahtjeva određen trud, rad, volju i iskrenost prema sebi jer se samo na temelju međusobne ovisnosti tih stvari može stvoriti nešto konkretno, nešto tvoje i neprocjenjivo. Imam tu sreću da sam tako odgojena, da za sve zasluženo treba “zasukati rukave” i preuzeti stvari u svoje ruke, pa ti je na kraju i najveća nagrada kad usporediš gdje si bio prije par godina i gdje si sad.  Bez truda i rada, nema ni rezultata, nestaju očekivanja, pa onda nema ni zadovoljstva. Je li zbog toga vrijedno žrtvovati svoj talent? Pa ja mislim da ne – ističe Dea, čiji rezultati potkrepljuju njezine riječi i stavove.
Naime, ona je ovog ljeta, u sklopu prestižnih “Dubrovačkih ljetnih igara”, ostvarila svoj profesionalni kazališni debi.

Profesionalni debi

– Svoj profesionalni debi ostvarila sam ove godine u predstavi “Grižula” na “Dubrovačkim ljetnim igrama” i mislim da će mi to ostati najljepše sjećanje jer se jednostavno sve poklopilo: od Držićevog komada, uloge koju sam igrala, autorskog tima predstave, mojih kolega iz predstave, procesa rada na predstavi, do samog života u Dubrovniku – opisuje naša sugovornica te dodaje kako uživa surađujući sa svojim kolegama glumcima, a pozornicu je imala prilike dijeliti i s nekim svojim uzorima.
– Baš sam se na Akademiji najviše susretala s glumcima, jer su mnogi od njih profesori, ali i vanjski suradnici Akademije. Izdvojila bih Joška Ševu, Borisa Svrtana, Doris Šarić – Kukuljicu i Nikšu Butijera, a što se tiče samih predstava, imala sam sreću raditi s nekim od mojih glumačkih uzora kao što su Nataša Dangubić, Ozren Grabarić, Perica Martinović i Branimir Vidić Flika – otkriva.
Dodaje i kako kod svakoga od njih cijeni nešto što je za nju ili njega posebno, ali sve svoje glumačke uzore može svrstati pod isti nazivnik, a to je ljubav prema kazalištu, što osobno smatra vrlo inspirativnim.
Uz to što joj je to bilo najljepše glumačko iskustvo do sada, “Dubrovačke ljetne igre” smatra “magičnom manifestacijom”.

– Nastupati u Dubrovniku mi je, nakon upisa na Akademiju, bio san. Nisam nažalost nikad bila na Igrama i baš ove godine dogodilo se to da idem kao dio festivalskog ansambla, što je za mene bila neopisiva sreća. Kao što sam rekla, igrali smo komad Marina Držića, “Grižulu”, u režiji Petre Hrašćanec i Saše Božića. Svi studenti su morali proći audiciju u petom mjesecu na Akademiji, pripremali smo tekstove na dubrovačkom, učili akcente, monologe, molili glumce iz Dubrovnika da vježbaju s nama govor i na kraju je izašao popis svih koji su zadovoljili uvjete audicije. Počeli smo pripremati predstavu u šestom mjesecu u Zagrebu, onda napravili kratku pauzu i došli prvog kolovoza u slavni “Grad”. Tamo smo radili 20 dana do premijere i igrali šest večeri zaredom – opisuje Dea svoje iskustvo.
– Dubrovnik je sam po sebi magičan grad, ima svima dobro poznatu povijest, a za nas studente glume, ali i sve ostale koji se bave kazalištem, poseban tajnoviti duh i priču. Doći u grad koji ljeti zrači energijom kazališta, šetati Stradunom koji nije kao i svake godine prepun turistima, igrati na lokacijama na kojima su izvođene antologijske predstave, sjesti u kafić gdje su sjedili glumci, redatelji, plesači o kojima slušaš i učiš na Akademiji, a koji su također radili predstave na Igrama, stvarno je nezamislivo i prekrasno u isto vrijeme. U jednom trenu nas studente su posjetili roditelji, braća, sestre i prijatelji, profesori s Akademije i ostali kolege tako da smo stvarno uživali – prisjeća se Dea i priznaje da se zaljubila u Dubrovnik, kultne Igre i da se želi vratiti što prije.

Budućnost na pozornici

Što se budućnosti tiče, ova mlada glumica o završetku studija i odlasku u profesionalne vode govori s oprezom.
– Sad sam upisala završnu godinu, tj. drugu godinu diplomskog studija, tako da mi je prioritet posvetiti se tome i završiti školovanje na Akademiji u stilu. Počela sam raditi neke profesionalne projekte uz Akademiju i nadam se da će se svi uspješno realizirati, ali sam vrlo oprezna i strpljiva oko toga – kaže, te dodaje kako uvijek ima posla, čak i usprkos nepogodnoj situaciji koja je svim umjetnicima zagorčala život.
– Ova je godina  donijela svima sve i svašta. Kazalište, kao i cijela kulturna scena, ranjena je cjelokupnom situacijom, no veselim se svemu ispred sebe. Kulturu trebamo čuvati svi, pogotovo sada kada i sama za tim vapi. Sva sreća pa imamo jaku neovisnu kazališnu scenu – ističe mlada Krapinčanka.
Kaže i kako je Hrvatska “mala zemlja krcata talentima u raznim područjima života”.
– Najveći dragulji nađu se na onim mjestima na kojima to ne očekujemo – zaključuje ova perspektivna zagorska glumica.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba

Prijavite se na naš newsletter