U novoj su studiji istraživači otkrili da flaširana voda koja se prodaje u trgovinama može sadržavati 10 do 100 puta više komadića plastike nego što se ranije procjenjivalo. Te su nanočestice toliko malene da se ne mogu vidjeti pod mikroskopom, prenosi Jutarnji list.

Veličine jedne tisućine prosječne širine ljudske vlasi, nanoplastika je toliko mala da može migrirati kroz živa tkiva probavnog trakta ili pluća u krvotok i tako distribuirati potencijalno štetne sintetičke kemikalije po tijelu u stanice, kažu stručnjaci.

Čestice plastike

Jedna litra vode, ekvivalent dvjema flaširanim bočicama vode standardne veličine, sadržavala je u prosjeku 240.000 plastičnih čestica iz sedam vrsta plastike, od kojih je 90 posto identificirano kao nanoplastika, a ostatak je mikroplastika, pokazala je nova studija.

– Ova je studija iznimno impresivna, nazvala bih to revolucionarnim – rekla je direktorica održivosti Sherri Mason u Penn State Behrendu u Pennsylvaniji.

Ovo novo otkriće potvrđuje dugogodišnje savjete stručnjaka da se pije voda iz slavine iz staklenih ili nehrđajućih posuda, a taj se savjet odnosi i na drugu hranu i piće pakirane u plastiku.

– Na gotovo isti način na koji mi neprestano odbacujemo stanice kože, plastika neprestano odbacuje male komadiće koji se odlome, primjerice kada otvorite plastičnu posudu za salatu iz trgovine ili sir zamotan u plastiku – dodaje Mason.

Njezina je studija iz 2018. prva otkrila postojanje mikro i nanoplastike u 93 posto uzoraka flaširane vode koju prodaje 11 različitih robnih marki u devet zemalja.

U novoj studiji objavljenoj jučer u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, istraživači sa Sveučilišta Columbia predstavili su novu tehnologiju koja može vidjeti, prebrojati i analizirati kemijsku strukturu nanočestica u flaširanoj vodi.

Umjesto 300 po litri, tim koji stoji iza najnovije studije otkrio je da je stvarni broj plastičnih komada u tri marke vode koja se prodaje u SAD-u između 110.000 i 370.000, ako ne i veći. Međutim, nova je tehnologija zapravo uspjela vidjeti milijune nanočestica u vodi, koje bi mogle biti anorganske nanočestice, organske nanočestice i neke druge plastične čestice koje nisu među sedam glavnih vrsta plastike koje su istraživači proučavali, rekao je koautor studije i kemičar za okoliš Beizhan Yan.

Nove tehnike predstavljene u studiji otvaraju vrata za nova istraživanja kako bi se bolje razumjeli potencijalni rizici za ljudsko zdravlje, rekla je Jane Houlihan, direktorica istraživanja za Healthy Babies, Bright Futures, savez neprofitnih organizacija, znanstvenika i donatora posvećenih smanjenju izloženosti beba neurotoksičnim kemikalijama.

Utjecaj na zdravlje

– Sve te kemikalije se koriste u proizvodnji plastike, tako da, ako plastika uđe u nas, ona sa sobom nosi te kemikalije. A budući da je temperatura tijela viša od vanjske, te će kemikalije migrirati iz plastike i završiti u našem tijelu  – objašnjava Mason i dodaje:

– Kemikalije se mogu prenijeti u vašu jetru, bubrege i mozak, pa čak i proći u posteljicu i naštetiti nerođenom djetetu – kazale je Mason.

Dok znanost istražuje ovo pitanje, postoje stvari koje ljudi mogu učiniti kako bi smanjili izloženost plastici, kažu istraživači.

– Možemo izbjegavati konzumiranje hrane i pića u plastičnim posudama, nositi odjeću od prirodnih materijala i kupovati proizvode od prirodnih materijala. Možemo pronaći alternative kad god je to izvedivo – kaže Houlihan, prenosi CNN.