Član planinarske udruge ‘Tonimir’ iz Varaždinskih Toplica, 70-godišnji Josip Pecik iz Svibovca, nedavno se popeo do Baznog logora Mount Everesta. Riječ je o logoru koji se nalazi na 5364 metara visine na Himalajama u Nepalu, a pustolovina traje dva tjedna od glavnog grada Nepala do podnožja najviše planine na svijetu, piše eVaraždin.
Za ovo avanturističko putovanje, Pecik je kako kaže, saznao na predstavljanju knjige Stipe Božića održanom u svibnju u Novom Marofu. Božić je s Mariom Celinićem 2021. osvojio ‘vrh Svijeta’ te su osnovali agenciju ‘K3 Mountain Heart’ kako bi organizirali putovanja za ljubitelje zahtjevnijeg alpinizma.
– Tada sam saznao za tu njihovu agenciju i za mene više nije bilo dvojbe. Ako me ova dvojica mogu odvesti na put koji sam sanjao cijeli život, moram se odmah prijaviti, a to sam i učinio. Onda su počele pripreme, puno hodanja po okolnim planinama poput Ivanščice, Kalnika, Čevo, Sljeme… – rekao je Pecik.
Uz Svibovčanina, u ovoj pustolovini sudjelovalo je još šest osoba, Marko i Marijan iz Crne Gore, Mladen iz Slavonskog Broda, Bračanin Ranko te Zagrepčani Davor i Dario. Vodič u Nepalu, pojašnjava Pecik, bio je Sherpa Shonang koji je nekoliko godina živio u Splitu, a on je bio zadužen za organizaciju svega što je potrebno na ovakvom putovanju.
– Hodali smo od Lukle do Debochea nekoliko sati gdje smo imali na visini od 4000 metara jednodnevnu prilagodbu na klimu. Bio sam sretan i ponosan što sam se uspio tako aklimatizirati uz ove dečke koji su u četrdesetima i u naponu snage. Ovakvih ‘dedeki’ kao što sam ja nije baš bilo puno za vidjeti uz put – kaže Pecik te nastavlja kako su od Debochea išli do Gorakshepa, zadnjeg naseljenog mjesta prije Baznog kampa gdje su ostavili stvari i krenuli na trosatno penjanje po ledenjaku do konačnog cilja.
Riječ je o ledenjaku koji se obrušava s Everesta i tu se nalazi jedan veliki kamen gdje je crvenom bojom ispisana brojka 5364, objasnio je Pecik.
– Bez špalira mažoretkinja, bez diplome i porcije graha. Par fotografija, kratki odbor i treba se vratiti na vrijeme. Svi dani bili su sunčani i idealni za hodanje. Ohrabrujuće je na mene djelovalo saznanje da postoji helikopterska služba spašavanja i bilo što da se nepredviđeno desi, postoji rješenje. Na putu je trebalo paziti na svaki učinjeni korak, polako i koncentrirano – zaključio je ovaj hrabri 70-godišnjak iz Svibovca.
