Prije tri godine Međimurje je dobilo svog vlastitog anđela iz dalekih Filipina. Chriztel Renae Aceveda zajedno s majkom preselila je u Sveti Martin na Muri, ispisujući stranice svoje glazbene povijesti. Iako je došla iz potpuno drugačijeg svijeta brzo je postala dijelom zajednice i osvojila srca svih koji su je upoznali.
Jedna od najupečatljivijih stvari kod Chriztel je njezin anđeoski glas. Njezina sposobnost da prenese duboke emocije i strast kroz svoj glas ostavlja sve bez daha.
– Sjećam se dana kad sam prvi put čula međimurske pjesme. Iako nisam razumjela svaku riječ, osjećala sam svaku notu – rekla je za eMedjimurje skromna i talentirana Chriztel koja svojim glasom obogaćuje međimursku glazbenu tradiciju.
Chriztel polazi šesti razred Osnovne škole Sveti Martin na Muri, pjeva u školskom zboru te je članica HKUU Sveti Martin, a zbog svoje skromnosti i zaraznog osmijeha brzo je postala omiljena među svima.
– Kad sam stigla u Međimurje prije skoro tri godine hrvatski jezik bio mi je jako težak. Ništa nisam razumjela, no zahvaljujući mojoj učiteljici hrvatskog jezika koja mi je svesrdno pomagala već nakon šest mjeseci progovorila sam i hrvatski. Danas bez problema razgovaram sa svojim prijateljima i na međimurskom – rekla je Chriztel.
Osim što je s lakoćom usvojila hrvatski, vesela i empatična Chriztel obožava i međimurski svetomartinski govor. Govori još tagalog i engleski te uči njemački jezik, a uskoro i talijanski. Voli međimurske pjesme, običaje i hranu.
– Kad sam prvi put čula pjesmu “Raca plava po Dravi” vrlo mi se svidjela. Pjesmu sam otpjevala svojoj učiteljici koja je ostala zatečena mojim glasom – otkrila je Chriztel za portal te dodala da je na Filipinima pjevala uglavnom za svoj gušt, s mamom kako bi se zabavile.
Ljubav nema granice
Chriztel i njezina majka, Carla Renae Petermanec, postale su dragocjeni dio zajednice te svojim primjerom pokazale važnost razumijevanja i međusobne podrške, bez obzira na različite kulture i porijeklo. Dokaz je to da prava ljubav i međusobno poštovanje mogu premostiti sve kulturne razlike.
– Moja mama i očuh upoznali su se preko interneta. Došao nam je u posjet na Filipine, uskoro su se vjenčani, a nakon nekog vremena odlučili smo preseliti u Međimurje – pojasnila je Chriztel koja je, po dolasku u Međimurje, prvi puta vidjela snijeg.
– Na Filipinima je uvijek toplo jer je cijele godine ljetno. Kad je ovdje zima, na Filipinima su najčešće kiša i vjetar. U Međimurju sam prvi puta vidjela snijeg. Nije ga bilo puno, ali uspjela sam napraviti grudu i snjegovića te sam bila jako ponosna – rekla je djevojčica te dodala da Božić na Filipinima slave puno duže, čak od rujna, te ga obilježavaju velika obiteljska okupljanja. Svoje pak poštovanje prema starijima iskazuju ne samo rukovanjem, već i prislanjanjem šake starije osobe na svoje čelo.
Bez ikakvih teškoća navikla se i na hranu. Dok je na Filipinima najzastupljenija morska hrana te riža, Chriztel je bez problema prihvatila našu kuhinju. Jede sve, a najviše voli grah, špinat te kruh, ali ne i ciklu te gorku hranu.
– Škola na Filipinima malo je drugačije organizirana. Razredni odjeli ne dijele se na ‘A’, ‘B’ ili ‘C’, već nose nazive npr. cvijeća, a nastava traje od 7 do 15 sati, s time da u podne imamo pauzu za ručak. Također, ostala sam zatečena koliko su ovdje mali razredni odjeli, svega 20-ak učenika ili čak i manje. Na Filipinima je u jednom razredu po 40, 50 ili čak 60 učenika – otkrila je.
Kad nije u školi, Chriztel slobodno vrijeme rado provodi družeći se s prijateljima ili kod kuće, pišući zadaću, gledajući TV ili pak u igri sa svojim kućnim ljubimcem, šarplanincem Maksijem, od milja zvanim Milo, kao popularni čokoladni napitak na Filipinima.
– Život u Međimurju puno je mirniji. Volimo živjeti ovdje. Kad je Chriztel popodne vani s prijateljima ne brinem se da bi joj se nešto moglo dogoditi. Usto, ovdje je i dugo dan. Na Filipinima Sunce zalazi prije 18 sati te je u 18.30 mrki mrak – dodala je njezina majka Carla.
– Criztel je naše čudo, još od rođenja. Rodila sam ju doma i kad ju je babica uzela u ruke nije zaplakala. Bila je sva crna. Tada ju je polila ledenom vodom i oživjela je. To je bilo pravo čudo! Baš kao i danas njezin prekrasan glas. Kad zapjeva svojim prekrasnim glasom i velikim srcem prođu te trnci, a mnogima i zasuze oči – dodala je Carla.
Sjajna karijera
Svojim glasom ova mlada dama ostavlja sve bez daha, a njezino pjevanje izvornih međimurskih pjesama mnogi uspoređuju s tetom Lizom. Nedavno je gostovala na koncertu kraljice etno glazbe Lidije Bajuk, nastupala je na smotri Međimurske popevke te raznim manifestacijama i koncertima.
Pobjednica je dječjeg “Prvog glasa Zagorja” u Svetom Križu Začretju, osvojila je Grand prix ovogodišnjeg festivala “Mali MEF”, a na festivalu u Brežicama također je se okitila prvim mjestom.
Ovih dana je u tonskom studiju glazbenika i producenta Ivana Mikulića u Belici, u kojem će, nakon pjesme “Ako mi te uzmu” s kojom je pobijedila na ovogodišnjem “Malom MEF-u”, snimiti i svoju drugu autorsku pjesmu.
– Želja mi je i dalje baviti se glazbom. Zbog toga sam i upisala Glazbenu školu u Varaždinu, gdje ću u klasi prof. Blanke Tkalčić učiti solo pjevanje – otkrila je Chriztel svoje planove te dodala da je dobila i niz pozivnica za nastupe u regiji, ali i na festivalu u Malti.
– Otkad sam stigla u Međimurje svi se prema meni ponašaju vrlo ljubazno. Zahvaljujem se svima koji su mi podrška. Osjećam veliku zahvalnost što su prepoznali moj talent i što mi pružaju neizmjernu podršku – rekla je skromna i talentirana Chriztel za eMedjimurje.
S obzirom na pjevački talent te daljnje školovanje svog glasa, nema sumnje da je pred Chriztel sjajna karijera te ćemo njezine nastupe moći pratiti na brojnim festivalima, ali i na malim ekranima.