Argentinka Josefina Stoka (28) iz Buenos Airesa je prije godinu dana stigla u Zagreb s namjerom učenja hrvatskog jezika. Međutim, njene su se ambicije u međuvremenu uvelike promijenile, a sve je otkrila u razgovoru za Večernji.hr.
Istaknula je da je došla prvenstveno zbog učenja jezika, ali i s nadom da će joj se možda otvoriti koja prilika za posao u polju turizma s obzirom da se školovala u tom području. Iako su je mnogi odgovarali od dolaska zbog spore hrvatske birokracije i sličnih problema, Stoka je ipak odlučila doći, a zbog svoje je obitelji ubrzo dobila i hrvatsko državljanstvo.
– Htjela sam doći u Hrvatsku jer sam po svim papirima inače ‘Hrvatica’, no nisam se tako osjećala. Želim se povezati sa svojim precima i naučiti više o tom ‘hrvatskom dijelu sebe’ – rekla je i dodala da se i dalje osjeća kao Argentinka, ali više se ne smatra strancem u Hrvatskoj.
Šukundjed otkrio kosti
Rekla je da je navikla na hrvatsku kulturu, ali još uvijek nije u potpunosti spremna pričati na hrvatskom, iako joj je još iz djetinjstva “ušao u uho“.
Prije nekoliko mjeseci je doživjela veliki udarac jer joj je dvaput odbijena prijavnica na Program učenja hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj gdje bi joj program učenja jezika, troškovi prehrane te smještaja bili subvencionirani. Prvi je puta odbijena zbog pandemije koronavirusa, a razlog za drugu odbijenicu nije dobila.
– Shvatila sam u međuvremenu da vlada puno toga nudi, no kada se netko zaista i želi prijaviti na neki program, onda se sve zakomplicira. Nije baš zabavno kada te tvoja zemlja odbije jer se osjećaš kao da ovdje nisi poželjan – rekla je Stoka, ali ipak nije odustala i upisala je privatni tečaj hrvatskog jezika i do sada položila dvije razine.
Za Večernji.hr. je otkrila i da je njen šukundjed Vilibaldo Sluga, iako većini možda nepoznat, koncem 19. stoljeća prvi otkrio fosilne kosti za vrijeme gradnje lokalne ceste na Hušnjakovom brdu. S obzirom na to da on nije bio stručnjak, u pomoć je pozvao Dragutina Gorjanovića – Krambergera koji je potvrdio kako se tu radi o vrijednom arheološkom nalazištu. Rekla je da je ispred današnjeg Muzeja čak i postavljen i njegov kip.
– Gledam ga kao heroja, voljela bih biti poput njega jer je toliko toga napravio za Krapinu. Izgradio je školu, ceste, gradski vodovod… I na kraju je umro kao bogataš. Ne u smislu novaca, već u smislu svoje ostavštine – kazala je Josefina.
Budućnost u Krapini
Sebe ne vidi na nekoj visokoj poziciji, no voljela bi pomagati ljudima baš poput svog šukundjeda. Također, otkrila je da bi se voljela preseliti u Krapinu jer joj se jako sviđa tamošnje stanovništvo.
– Jako mi se sviđa zajedništvo, a brojni su mi postali jako dobri prijatelji. Kada sam im rekla da nisam upala u Program, rekli su mi da će pokrenuti peticiju za mene ako je potrebno. Njihovo dobročinstvo me gura naprijed. Bila sam u Krapini tek tri puta, a svaki put su pokazivali velik interes za mojim životom ovdje – rekla je i dodala kako u budućnosti možda u Krapini otvori i tvrtku kojom će nastojati privući turiste.
Na hrvatsku kavu trebala se naviknuti, ali s hranom je bilo mnogo lakše, a posebno draga joj je sarma. Ipak, s obzirom na to da dolazi iz Argentine koja je peti najveći svjetski izvoznik govedine na svijetu, rekla je da nije probala hrvatsko meso iz lokalnih mesnica i sumnja da bi joj se svidjelo.
– Najveća je razlika u vrsti ishrane životinja. U Argentini su životinje uzgajane na ispaši, dok je većina životinja ovdje zatvoreno u manjim prostorima te ih se hrani umjetnom hranom. Ne želim čak ni probati ono što u restoranima nude kao ‘argentinsku govedinu’ – rekla je Josefina koju je, s druge strane, riblja ponuda oduševila.
Uskoro planira povratak u rodnu Argentinu kako bi posjetila obitelj koja joj je velika podrška, a njen otac, otkrila je, čini sve da ona ostane ovdje u Hrvatskoj i drago mu je što je ovdje došla. Također, rekla je da bi jednog dana voljela kupiti i kuću u Krapini jer se osjeća da tamo pripada i da bi svojim ostankom u Krapini na neki način njegovala ostavštinu svojih predaka.