Početkom 1991. godine, hrvatska stvarnost bila je sve, samo ne mirna i spokojna. Politička previranja, balvani, eksplozije, prijetnje, velikosrpski mitinzi o navodnoj ugroženosti, činili su nagovještaj teških vremena koja dolaze, iako nitko u tim trenucima nije mogao predvidjeti njihov pravi razmjer. U zraku se jasno osjećao strah i prijetnja nacionalnoj sigurnosti, stoga su, u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova RH, okupljene mlade Hrvatske oružane snage, kao specijalne postrojbe MUP-a, a jedna od njihovih prvih akcija bila je ona na Plitvicama tog 31. ožujka 1991.
Miting istine
Sve je započelo Mitingom istine na Plitvicama koji su organizirali srpski ekstremisti, a na kojem se zahtijevalo da Nacionalni park Plitvička jezera ostane u sklopu SAO Krajine. Sljedećeg dana, nezakonito je donesena odluka o smjeni rukovodstva nacionalnog parka te je započelo teroriziranje zaposlenika nesrpske nacionalnosti. Na područje Plitvičkih jezera došla je srpska milicija pod vodstvom Milana Martića, da bi zauzela to područje. MUP RH uputio je upozorenje, a nakon što su teroristi počeli pljačkati park, maltretirati ljude, blokirati glavnu državnu prometnicu prema jugu te je na Koranskom mostu na ulazu u park osvanula zastava tzv. SAO Krajine, na Plitvice su 31. ožujka poslani policajci iz Gospića, Karlovca i Zagreba. Mladi hrvatski redarstvenici noć uoči Uskrsa krenuli su na neizvjestan i opasan put, s ciljem uspostavljanja reda i mira na području parka – petstotinjak pripadnika Specijalne postrojbe MUP-a Rakitje, kojima je zapovijedao Josip Lucić, Antiterorističke jedinice Lučko, pod zapovjedništvom Marka Lukića te Specijalne postrojbe Kumrovec. Pred svitanje, na glavnom pravcu kretanja, kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede nedaleko od hotela. Pucano je iz okolnih šuma, a na autobus pun hrvatskih redarstvenika bačena je tromblonska mina, koja nije eksplodirala zbog neizvučena osigurača. Hrvatski specijalci munjevito su izašli iz vozila, legli uz cestu i otvorili vatru u smjeru iz kojeg je pucano na njih. Probijali su se kroz gustu maglu i snijeg, a sukob je potrajao nekoliko sati. Neprijateljski metak pogodio je 22-godišnjeg hrvatskog policajca Josipa Jovića, pripadnika Jedinice za posebne namjene Rakitje, koji nije preživio put do bolnice. U akciji je ranjeno još desetak hrvatskih policajaca. Napadači su naposlijetku bili prisiljeni povući se, a uhićeno je tridesetak ekstremista, među kojima su bili i Goran Hadžić, član Glavnog odbora Srpske demokratske stranke i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara. Na Plitvice je ubrzo stigla i Jugoslavenska narodna armija, s više transportera, oklopnih vozila i tenkova, kako bi, navodno, osigurala prekid vatre, a zapravo s ciljem zaštite srpskih ekstremista. Hrvatske su snage dobile ultimatum da napuste Plitvice, što su odbile učiniti. Pripadnici Specijalne policije MUP-a na Plitvicama su uspostavile policijsku postaju u nadležnosti Policijske uprave Gospić, a potom su napustili područje parka.
Slutnja kalvarije
Iako se na prvi pogled čini kako akcija na Plitvicama, u moru događaja koji će uslijediti od ’91. do ’95. godine, ne zauzima važno mjesto, činjenica jest da se radilo o prvoj takvoj akciji koja je na neki način ujedinila sve dotadašnje akcije Specijalne policije u Pakracu, Glini, Petrinji, Jasenovcu i Karlovcu. Pogibija Josipa Jovića među hrvatskim je narodom izazvala crnu slutnju kalvarije koju će proživjeti u narednim godinama. Bio je to prvi nagovještaj da će borba za hrvatsku slobodu biti vođena nadljudskim naporima.
Povodom 29. obljetnice Akcije Plitvice i pogibije prvog hrvatskog redarstvenika, oglasio se i potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević.
– Akcija na Plitvicama, poznatija kao Krvavi Uskrs, koju su izvele hrvatske redarstvene snage, posijala je sjeme budućih pobjeda u Domovinskom ratu. Zahvaljujem svim sudionicima akcije Plitvice koja je izvedena munjevito i odlučno. Akcijom je pokazana spremnost hrvatskog naroda da brani svoju slobodu i neovisnost. Nažalost, u toj akciji poginuo je redarstvenik Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata. Njegov život i djela govore o slobodi Hrvatske. Najmanje što možemo je čuvati uspomene na ovakve ljude. Ponosni smo što je danas Josip Jović, nećak pokojnog Josipa, naš pripadnik, čime nastavlja borbu za bolju Hrvatsku koju je sanjao pokojni Josip – poručio je ministar obrane.