Miljenko Hrček vođa je drugog prometnog sektora u Postaji prometne policije Krapina, a za zagorske vozače pravi strah i trepet na prometnicama. Naime, nerijetko se upravo on nalazi za volanom već svima dobro poznatog srebrnog BMW-a, jedinog policijskog presretača Policijske uprave krapinsko – zagorske.
Najčešće pokriva dionicu autoceste od Mokrica do Maclja, ali patrolira i na državnim cestama D1, D14 i D24.
– Kad počnemo s radom, uključi se mjerni uređaj, TraffiVision, tzv. presretač. Kolega koji sjedi na suvozačkom mjestu unese parametre i kad se zamijeti vozilo koje vozi brže od ograničenja ili dopuštene brzine, vozilo se pretječe, ako ima mjesta, na display koji je iza se stavlja “stop policija”, “slijedite nas” i sl., a uključuju se i plava svjetla da čovjek zna da se radi o policijskom vozilu. Vozilo se zaustavlja, traže se dokumenti, vozaču se objašnjava koji je prekršaj počinio, dovede se do vozila i pokazuje mu se snimka. Naime, kamera snima cijelo vrijeme i vozač na monitoru može vidjeti kolika je bila njegova prosječna brzina, a koliko je prometnim znakom ili na autocesti dopušteno. Nakon toga se utvrdi je li počinio prekršaj po članku 53, znači, u naselju, ili po članku 54, znači, izvan naselja. Ako je vozio do sto kilometara na sat, oduzima mu se 10 kilometara, a ako je vozio preko sto kilometara na sat, oduzima mu se deset posto. Ako čovjek ima novac kraj sebe, plaća na mjestu, a ako kaže da trenutno nema i da će platiti u roku od tri dana, izdaje mu se izvješće o plaćanju u roku tri dana. Ako pak negira prekršaj, izdaje mu se obavezni prekršajni nalog na koji ima pravo žalbe – pojasnio nam je ukratko Miljenko Hrček, koji je, baš poput svojih kolega, prošao tečaj sigurne vožnje za vozača presretača u Novom Marofu i na Grobniku. Naime, kako doznajemo od načelnika Postaje prometne policije Krapina Dejana Dunaja, posebna je obuka nužna jer se policijski službenici moraju naviknuti na brzu vožnju i potencijalno stresnu situaciju.
Hrček ističe kako je njegova najveća brzina bila više od 250 kilometara na sat. I možda je upravo tajna u tome. Jačina automobila i brzina koju on doseže, svjedoči Hrček, u vozačima pobuđuje – strahopoštovanje.

Prometna kultura

– Možda ima osoba koje žele pobjeći, no kada upalite rotirku, nitko se ni ne usudi pokušati, tako da gotovo nikad nemamo neugodnih situacija. Čak mogu reći da ljudi imaju strahopoštovanje prema presretaču, jer kada ih zaustavite, vide snimku i nema argumenta “nisam bio ja”, “kako ste vi to izmjerili”, “to nije ispravno”, i svi prihvate posljedicu. Jedino imamo situacije da ljudi kažu “ublažite mi kaznu”, “nemojte biti tako rigorozni”, no nitko nije bezobrazan – ističe.
Kritične točke određuju se na temelju statistike, pa se tako redovito prati gdje se događaju prometne nesreće, u koje doba dana i s kojim posljedicama, te se na temelju toga donosi odluka o tome gdje će patrolirati. Ta metoda se do sada pokazala vrlo uspješnom.
– Vozači već znaju da smo tu, znaju da snimamo, ne samo naši, nego me iznenađuje i koliko su stranci upućeni u to, i jednostavno primijetite da na tim dionicama na prekoračuju brzinu. Slična je situacija i s fiksnim kamerama koje su postavljene po Hrvatskoj. Naime, ljudi znaju da su one tu negdje i jednostavno se drže ograničenja. Zato kada imate kritične dionice, gdje se često događaju teške prometne nesreće, vi postavite kamere ili imate presretače, i jednostavno vidite kako se smanjuje brzina, a samim time i ugroženost – kaže načelnik Dunaj.
Dodaje i kako je, zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu u ovom poslu, jasno uočio razliku u prometnoj kulturi između Hrvata i drugih stanovnika razvijenih zemalja Europske unije.
– Građani Europske unije, čak i kada naprave prekršaj, ne samo da ne negiraju, nego priznaju bez da pogledaju snimku. Znaju da je ograničenje od Krapine do Maclja 130 kilometara na sat na cijeloj dionici, čak kažu “pa kako vas nisam primijetio, znam da uvijek stojite ovdje”. Oni se ispričavaju policajcu. To rijetko kada možete doživjeti kod nas, jer će naši ljudi reći “prokleti policajci” ili nešto slično, a ne da će im biti neugodno – kaže Dunaj.

Najčešće izlike

Ističe kako su četiri najteža prekršaja u prometu danas prevelika brzina, vožnja pod utjecajem alkohola, nevezanje pojasa i upotreba mobitela u vožnji, ali Zagorci su vrlo vješti u smišljanju izlika.
– Neki kažu “vozim pijan, ali vozim sporo”. Kada zaustavimo nekoga radi brzine, on kaže “nemojte mene, ja vozim brže, ali radije zaustavite one koji su pijani”. Kada zaustavite nekoga jer nije vezan, reći će vam “pa nemojte mene, dajte radije one koji luduju po cesti”. Vrlo je česta isprika i “joj, samo sam se javio na mobitel, imam hitnu situaciju”. Svi imaju hitne situacije i neki izgovor. No, svi moraju zapamtiti da ono što smatraju sitnicama, u jednom trenutku može dovesti do teške prometne nesreće. Nakon izgovora, dolaze i razmišljanja kako napisati žalbu. “Je li policajac imao kapu”, “je li bio propisno odjeven”, znači, traže se sitnice da bi se izvukli. Imamo jako malo prometnih nesreća gdje ljudi priznaju “da, kriv sam”. Svi misle da su super vozači, a kad im se dogodi… Još je dobro ako strada lim, no kada se zadobiju teže ozljede ili netko izgubi život, onda tu nastaju pravi problemi – zaključuje Dunaj.
U 2017. godini, policijski je presretač utvrdio 419 prometnih prekršaja. Najveća brzina izvan naselja izmjerena je na autocesti A2 u visini Zaboka, a iznosila je 187 kilometara na sat, dok je najveća brzina u naselju izmjerena u Hromcu, a iznosila je 101 kilometar na sat.
Policijska uprava krapinsko – zagorska ima jednog policijskog presretača, no povremeno rade i presretači iz susjednih policijskih uprava, Varaždinske i Zagrebačke, kao i presretač mobilne jedinice prometne policije iz Ravnateljstva policije.