Krapinsko – zagorska, kao uostalom i sve druge županije u Hrvatskoj, ove godine slavi 30. rođendan, a kako je Dan županije 23. travnja, bila je to prilika da s čovjekom koji joj je na čelu već dva i pol mandata, županom Željkom Kolarom, popričamo o temama koje su u posljednjih godinu dana bile bitne Zagorkama i Zagorcima, kao i o onima koje će im uskoro postati bitne.

Što uopće za Hrvate znači postojanje županija, što za Zagorce znači postojanje Krapinsko – zagorske županije?  

Trideset godina je i puno i malo, a kada govorimo o samoj Županiji, mislim da je ona izvršila svoju funkciju. Ono što smatram najvećim dosegom je upravo jačanje ljudskih kapaciteta i osnivanje institucija kojih prije nije bilo. Prije Županije nisu postojala ZARA i REGEA, nije postojao Poduzetnički centar u Krapini, u kojem radi izuzetno visoko obrazovani i stručan kadar koji može odgovoriti izazovima EU i EU fondova, i to je veliki dobitak za čitavu zajednicu. S druge strane kao uprava, rješavamo predmete koji su vezani za svakodnevne potrebe građana, od matičnog ureda pa do izdavanja građevinskih dozvala, to smo dignuli na jednu vrlo zavidnu razinu. Županije imaju svoju ulogu, pogotovo kada imamo puno jedinica lokalne samouprave, koje nemaju jakih fiskalnih, niti jakih ljudskih kapaciteta.

Kad se gleda od Dana županije do Dana županije, mjesec dana nakon prošlogodišnjeg, Zagorje je u tri navrata zadesilo jako nevrijeme praćeno tučom. Zagorje International je peticijom skupio više od 12.600 potpisa za povratak obrane od tuče raketama. U međuvremenu, gotovo je u potpunosti ukinuta obrana od tuče, no ipak se, barem zasad, zadržala neka krnja verzija. Kako danas gledate na to?

 Vi kao medijska kuća i mi kao Županija bili smo na istoj strani i dobro smo razmišljali kad smo rekli da ne možemo prepustiti dragom Bogu da nas čuva. Ja sam primjerima iz drugih europskih zemalja pokazivao da nije točno da je kompletno ukinuta protugradna obrana, štoviše. Odluka o ukidanju je bila vrlo ishitrena, jer ako se DHMZ, što mogu razumjeti, nije htio time baviti, onda smo trebali formirati agenciju kao u Bugarskoj. Ogromne štete koje su nastale prošlog svibnja, kad je tuča padajući tri tjedna za redom doslovce uništila poljoprivrednu proizvodnju na području Krapinsko – zagorske županije, pokazale su da je bilo puno jeftinije osigurati sredstva i braniti s raketama poljoprivredne nasade i imovinu ljudi, nego da je Vlada morala intervenirati s više od 40 milijuna kuna, samo da bi nadoknadila dio nastale štete.  No evo, prevladao je zdrav razum, ja sam u pismu ministrici tražio da nađemo modus i da nastavimo braniti ovo područje te da se trebaju nastaviti sufinancirati barem minimalne aktivnosti operativnog programa sustava obrane od tuče, a sve to da ih odgovorimo od konačne odluke da se nikako ne branimo od tuče. Očigledno će biti nekakvog pomaka u vezi toga, a Krapinsko – zagorska županija je spremna pokriti sav stvarni trošak koji nastane od obrane od tuče kroz godinu.

Elementarna nepogoda koja se, srećom, kod nas nije dogodila u posljednjih godinu dana, još uvijek i nakon tri godine ima velike posljedice na život dijela Zagorki i Zagoraca. Obnova od potresa je debelo podbacila. Kako tim ljudima objašnjavate zašto još nisu u svojim obnovljenim domovima?

Što se tiče privatnih kuća, tu je tragična situacija. No, ni u jednom trenutku nisam htio iskoristi taj šlamperaj, kao što je premjer Plenković rekao, to “nestvarno nečinjenje”, da bih u bilo kojem trenutku napao Vladu. Uvijek sam aktivno sudjelovao u izradi i izmjena zakona i zakona, apelirao i molio da se smanji birokracija i dokumentacija. Mi sada, nakon tri godine, imamo situaciju da smo srušili 16 kuća, imamo gotove elaborate i izvođače radova za još osam i da će se srušiti još desetak, no neće biti 44 kuće za rušenje kao što je bilo predviđeno, brojka je bliže 33 ili 34 kuće. To smo rekli da mora biti srušeno sada, jer zakon nam omogućuje do kraja svibnja. Vani je natječaj za sedam kuća, koji je do sada bio dva puta poništen i nema nikakvog razloga da se sada ne prihvate ponude i da te kuće do kraja godine neće biti gotove. Nema ni nikakvog razloga da se do kraja ljeta i ove ostale kuće ne počnu graditi, i do kraja ljeta ili rane jeseni zamjenski objekti budu gotovi. To je ono što tražim i očekujem od ministra Bačića. Uz moju punu podršku, očekujem da ovo što je rekao da će se i to realizirati.

Županija je osnivač zdravstvenim ustanovama na svom području, doduše, Opću bolnica Zabok preuzela je država, protiv čega ste se žustro borili. Kako ocjenjujete ‘krvnu sliku’ zdravstva u KZŽ, liječnika nedostaje sve više?

Mi smo otprilike predvidjeli što bi se moglo dogoditi i već šest godina stipendiramo studente medicine kao deficitarno zanimanje. No,  ne možemo mi odrediti naše mjere, prije nego što se donese novi zakon i prije nego što ministar napravi pravilnike, da vidimo kakva će biti razlika u plaći doktora u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i ostalih doktora, i u skladu s tim ćemo onda znati veličinu intervencije koju ćemo raditi. Što se tiče hitne, mi dajemo godišnje preko tri milijuna kuna da bi cijela županija bila pokrivena timom hitne ‘T1’. Ovo sada je peta godina, dakle, matematički, 15 milijuna kuna vlastitih sredstava smo dali, a koje smo mogli uložiti u domove zdravlja, Zavod za javno zdravstvo, naše specijalne bolnice, no mi smo pokrivali ovo što bi objektivno trebala pokrivati država. Međutim, moj stav je bio da svaki stanovnik Krapinsko – zagorske županije, bez obzira gdje živi, morao imati pravo na život i jednaku šansu za preživljavanje ako mu se nešto dogodi. Ako ministar ni sada to ne napravi, mi ćemo i dalje to plaćati jer ne želimo smanjiti ovu razinu zdravstvene zaštite koju smo sami omogućili našim ljudima. A što se tiče Opće bolnice Zabok koja ide pod državu, meni je žao što premjer Plenković nije organizirao sastanak koji je obećao. Vi znate kako već godinama govorim kako je taj sustav mrtav i da on funkcionira samo zahvaljujući zdravstvenim djelatnicima. Kada smo govorili o problemima limita, povećanja plaća, osiguranju sredstava, o visini cijena zdravstvenih usluga, oko svega smo se složili. Potrebno je složiti sustav i jest zadatak ministra i Ministarstva zdravstva da stvore održivi sustav koji će funkcionirati, gdje će se znati jasna pravila igre. Kada stvorite taj sustav i ako smo mi u tom sustavu loši upravljači, onda nam uzmite upravljačka prava, međutim oni uzimaju upravljačka prava prije nego što su složili sustav, unaprijed smatrajući da mi nećemo s njim moći upravljati. A, gle čuda, oni gomilaju 70 posto ukupnog gubitka koji se sada stvara u zdravstvu kroz kliničke centre, nema zdravog razuma i argumenta. Stoga smo mi protiv ovakve odluke, koja se još može promijeniti, iako je vladajuća većina donijela ovakvu odluku, ona se može još stigne promijeniti i ne bi to bio njihov poraz, naprotiv, to bi bila njihova pobjeda. Činjenica je da nikada ginekologija ne bi bila opremljena da nema nas, vlastitim sredstvima, niti Onkološki centar svjetski opremljen kakav će biti u Zaboku, ne bi nikad bio da država  upravlja tom bolnicom, nego bi on bio u Rebru, Vinogradskoj, u Dubravi, to svi znamo.

Gdje je zapelo s Razvojnim sporazumom ‘Sjever’, kako to ide?

Hvala na pitanju – ne ide nikako. Znate da je potpisivanje tog sporazuma bila moja ideja, nakon što sam vidio kako je Vlada to odlično napravila za Slavoniju, Baranju i Srijem. Čačić i Posavec su sjeli, složili se, potpisali, nakon toga smo priključili župane Bajsa i Korena te dvije i pol godine pregovarali s Vladom. Nakon toga došlo je do potpisivanja, a onda smo tri mjeseca čekali da dobijemo potpisane ugovore od svih ministarstava i nikada se nismo našli, sve do kraja prošle godine, kada smo održali sastanak na kojem je ministrica podijelila određene ugovore. No, niti jednom nismo sjeli, pritom mislim na spomenuta ministarstva i nas pet župana koji smo potpisali sporazum, da bismo razgovarali o strateškim projektima, kako ih možemo financirati, koja će biti dinamika njihovog izvođenja i slično. Dakle, ako mi dajete da ocijenim razvojni sporazum ocjenom od 1 do 10, onda dajem dvojku, i to samo zato što smo ga potpisali. 
Još malo politike, kako gledate na prekrajanje izbornih jedinica?
Bilo bi logično da izborne jedinice prate administrativne granice županija i da se ne mora u svim izbornim jedinicama birati jednaki broj zastupnika, bitno je da svaki glas vrijedi jednako. Suludo bi bilo da se dio primjerice Varaždinske županije pripoji nekoj drugoj izbornoj jedinici, a da se našoj III. izbornoj jedinici priključi dio Zagrebačke županije. Zbunit ćemo ljude, imat ćemo još manju izlaznost, a od toga nećemo imati ništa. SDP ima dobar prijedlog sa šest izbornih jedinica, logički je postavljen, ne bira se svugdje isti broj zastupnika, ali svaki glas vrijedi jednako. Druga najbolja varijanta je da se u postojećim izbornim jedinicama smanji broj zastupnika. Ovo što se sada šuška kako bi III. izborna jedinice mogla izgledati, to je neprihvatljivo.

Na tragu svega učinjenog u dva i pol mandata, mislite li da biste na sljedećim izborima za župana imali šanse i da ne stoji stranka poput SDP-a iza Vas?

Mnogi su pobijedili bez stranke, kao nezavisni kandidati, i sigurno je da ni ja ne bih bio bez šanse. Međutim, ovdje se ne radi o tome. Rekao sam da sam kao mlad čovjek ušao u SDP i to je moja stranka. Nikad mi nitko u njoj nije onemogućio da mislim svojom glavom, da kažem što mislim, bez obzira kome se to sviđalo ili ne, i uvijek sam imao potporu stranke za posao koji sam obavljao. Kad svega toga ne bi bilo, onda SDP ne bi bio moja stranka. No, ne može se dogoditi da ja otiđem u Socijaldemokrate, jer ja sam nagovarao kolege da ne formiraju novu stranku. Ja sam se kandidirao za predsjednika SDP-a da spriječim raskol u Klubu, jer to nije pitanje svjetonazora, već pojedinaca koji su svoje interese stavili ispred stranke i međuljudskih odnosa koji došli do te razine da ti ljudi više nisu mogli sjediti za istim stolom. Vezano uz to, da sam na mjestu Željka Pavića, vratio bih mandat stranci. Željko i ja smo bivši stranački kolege i prijatelji 30 godina i nema šanse da protiv njega kažem i jednu riječ, tim više što je on fantastičan saborski zastupnik, među prva tri najaktivnija je. O njemu sve najbolje, međutim, ovo nije njegov mandat. Što se mene tiče, moja velika prednost je što sam 22 godine radio u struci i meni, da odem s mjesta župana, ne bi bio problem sutra se vratiti raditi u svoju struku. On što su moji najveći politički benefiti, je to da nitko nikada nije rekao da ništa ne radimo. Doduše, prigovaraju mi da sam previše među ljudima. Ja smatram da sam premalo među ljudima i volio bih biti više, no zbog prirode svog posla više ne mogu. Neke projekte sam ja kao župan naslijedio, a neke ću isto tako ja ostaviti nekome da ih dovrši. Svoju političku karijeru završit ću dakle u SDP-u. Ipak, ako bi se, ne dao Bog, dogodilo da više nemam u stranci uvjete koje sam spomenuo, mislim da moje ime i prezime ipak nešto vrijede.

Vratimo se za kraj u slavljeničko raspoloženje – Vaša poruka Zagorkama i Zagorcima povodom 30. rođendana i Dana županije?

Prije svega, jedno veliko hvala svim ljudima na području županije na podršci. Stvorili smo doista odličan tim mladih i školovanih ljudi koji su dostojni bilo kojeg izazova i, ako ćemo imati jednake šanse, u Zagorju ćemo stvoriti, a već jednim dijelom i jesmo, vrlo dobre uvjete za život. Ključno je da država napravi demografsku strategiju, a mi, kroz projekte, da stvaramo uvjete za ulaganja u gospodarstvo, stvaramo nova radna mjesta s visokim prihodima, kako bi mladi ostajali na našem području. To je ključna poruka. Nadalje, imamo gospodarstvo koje od 2013. godine kontinuirano raste, a daljnjim ulaganjima u obrazovanje i pružanjem podrške civilnom društvu, nastojimo zatvoriti krug i postati jedna mala, razvijena, ekološki čista i energetski obnovljiva županija. Na svim smo tim poljima odlični, stoga upućujem zahvale i čestitke svima koji su doprinijeli takvim rezultatima na spomenutim poljima. Možemo biti i bolji, ali moramo imati jednake šanse. Ako moram reći jednu rođendansku želju, to je, čak i da ja to ne završim u ovom mandatu, Specijalna bolnica Krapinske Toplice, kao Centar za liječenje srca i mozga. To je u budućem razdoblju naš glavni cilj i napravit ću sve što mogu da se taj projekt realizira. Ako se to ostvari, ocjena koju sam dao razvojnom sporazumu, a to je dovoljan, odmah će skočiti na 10.