Nakon što je Pulski gradonačelnik Filip Zoričić zabranio nastup Duška Kuliša i gostiju koji je bio zakazan za 25. ožujka u Puli, u hrvatskoj javnosti ponovno se zahuktala polemika oko toga što je glazba, a što nije, ali i što je to uopće turbofolk. Sva glazba koja dolazi iz Srbije, a nije rock kod nas se naziva turbofolkom, narodnjakom ili “cajkom” bez da se radi neka razlika. 

Iako termin “cajka” Hrvati koriste gotovo svakodnevno, mnogi nemaju pojma što je uopće. Naime, “cajka” je, u hrvatskom govoru, žena koja pjeva narodnu glazbu i žena koja je sluša. Naziv je, dakako, većinom pogrdan, piše Index. 

Prva Cajka, Cajka s velikim C, bila je pjevačica Svetlana Miljuš koja je još šezdesetih otpjevala pjesmu Cajka i tako zaradila svoj nadimak. Cajka je u Srbiji nekada bio nadimak za Jelisavete i Stanislave, u govoru je ponekad bila naziv za vrckavu slobodoumnu ženu, a u žargonu je kasnije postao naziv za ženski spolni organ, ženski ekvivalent Đoke. 

Osamdesetih godina prošlog stoljeća glazbena scena bivše Jugoslavije bujala je novim glazbenim žanrovima. Osim novog vala, pastirskog rocka i new primitivizma, Jugoslaviju je počela osvajati i novokomponirana narodna glazba koja je u grad došla s Ibarske magistrale. Osamdesetih se ona kolokvijalno zvala ćirilica. 

No, to nije bio turbofolk u pravom smislu te riječi. Turbofolk je došao kasnije, u najužasnijim godinama raspada Jugoslavije, u najužasnijim okolnostima i na najužasnije moguće načine. Turbofolku je ime dao legendarni Rambo Amadeus. 

-Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim izgaranjem. Turbofolk je gorenje naroda. Turbofolk nije glazba. Turbofolk je miljenica masa. Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Turbofolk je sustav ubrizgavanja naroda. Ja nisam izmislio turbofolk, ja sam mu dao ime – rekao je Rambo Amadeus jednom prilikom. 

Turbofolk, u najužem smislu riječi, definira glazbu koja kombinira disko ritam i melodiju koja je preuzeta iz srpskih narodnih pjesama. Glavni nositelj melodije u turbofolk pjesmama je vokal, a melodije su većinom napisane u molskim ljestvicama. Izvođači ih izvode uz melodijske ukrase, a od instrumenata prevladavaju harmonika, flauta i limena puhačka glazbala. 

Turbofolk svoju popularnost i omraženost nije zaradio melodijom, ritmom i vokalom. Priča o turbofolku puno je šira i kompleksnija od laganih nota i suludih tekstova. Turbofolk je početkom devedesetih na televizije u Srbije došao na velika vrata zbog ljudi koji su ga financirali i slušali.  

Turbofolk je način života i veličanje određenog načina života. Turbofolk veliča sve ono što su njegovi sponzori htjeli da veliča. Turbofolk je kič, a kič je kada se govori o turbofolku samo prikriveni nacionalizam. Gotovo da ne postoji turbofolk pjevačica koja u grudima i usnama nema ugrađene silikone, njihov modni izričaj je sličan, a slične su i njihove biografije. 

Sve one pjevale su i slične tekstove – u tim tekstovima žena je redovito ponižavana u mazohističkim izrazima patološke privrženosti muškarcu. Žena u turbofolku je istovremeno poštena Srpkinja koja obožava svog muža kada je vuče po dnu i fatalna zavodnica koja pokazuje silikonske grudi. 

Danas je turbofolku, kulturnom fenomenu koji utječe na živote mladih (žena), vjerojatno najbliža najnovija novokomponirana glazba trep, koja spaja rap i narodnjački melos. U tekstovima koje mladim Hrvatima danas serviraju, recimo, Sarajlije, Buba Corelli i Jala Brat promovira se i veliča isti način života kakav je bio popularan devedesetih u Srbiji. 

U tekstovima Bube i Jale žena je redovito sponzoruša lakog morala koja konzumira narkotike, redovito se naziva kučkom, a muškarac je kriminalac koji se cijeli svoj radni vijek zabavlja u klubu, gdje je najpopularniji gost. 

Ono što su nekad bile odsječene vene i suze na tapetama prosječne turbofolk dive danas su seks, pijanstva, drogiranja i kupovanje skupih modnih brendova koje si oni koji ne pripadaju novoj nekulturi ne mogu priuštiti. Mladi se obožavaju identificirati sa životom koji im ne pripada jer njihovi roditelji imaju tek nešto više plaće od onih koje su imali Srbi pod sankcijama.