Početkom prošle godine smo pisali o slučaju Jasenka Beblje iz Zlatar Bistrice koja se već nekoliko godina bori s ‘mrtvacima’ i hrvatskim pravosuđem. Podsjetimo, njen je stan u Zagrebu na adresi Ukrinska 12, kojeg je naslijedila od pokojnog djeda, od pokojnika kupila jedna druga obitelj i to bez njenog znanja. Od posljednjeg puta kada smo pisali o ovom slučaju, Beblje je saznala da ona nije jedina kojoj se tako nešto dogodilo, no o tome nešto kasnije. 

Proglašeno važećim 

Spomenuta je obitelj, prema svim dokumentima koje je Beblje prikupila s godinama, 1982. godine sklopila kupoprodajni ugovor s pokojnim čovjekom, osobom koja je preminula još 1963. godine, a dokument je važećim proglasila sutkinja na sesvetskom sudu.  

– Kada sam došla u posjed svih tih dokumenata kojima ovu priču mogu potvrditi, kontaktirala sam Ministarstvo pravosuđa da se takvo rješenje poništi, no nije se poništilo. Potom sam slučaj prijavila Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, no dosad nisu učinili ništa, niti sam dobila obavijest grafologa o tome kako se Janez Pavlin navodno potpisan na kupoprodajni ugovor 19 godina nakon svoje smrti. Uz to, gospođa koja je kupila stan je u međuvremenu preminula, a njezin je sin bez problema taj stan, moj stan, naslijedio od nje. Isto tako, preminula je i ključna svjedokinja u cijelom slučaju, Marjeta Pavlin, koja je na taj sporni kupoprodajni ugovor potpisana kao svjedokinja, no prije smrti o cijelom ovom slučaju nije bila ispitana što je suludo – priča nam Beblje. 

– Bila sam u Policijskoj postaji Domžale, u Sloveniji, odakle je bio vlasnik stana Janez Pavlin i svjedokinja Marjeta. Kako mi je tamo rečeno, oni nisu dobili nikakve upute da se nju kao svjedokinju mora ispitati, no rekli su mi da se javim u PP Zlatar Bistrica, dakle mojem mjestu stanovanja, da kažem da imam nove saznanja o slučaju, odnosno smrt ključne svjedokinje, i oni su se čudili da kako je uopće moguće da ona kao svjedokinja već nije bila ispitana – dodaje naša sugovornica. 

Inače, sa spomenutom sutkinjom smo kontaktirali o navedenom slučaju kada smo se njime prvi puta bavili. Tvrdila je da se konkretnog slučaja ne sjeća, no dodala je: 

Pravo na poništenje

– Ako je točno da je u vrijeme kada je ugovor sklopljen, ta osoba koja je potpisala ugovor bila preminula, može se ići na tužbu da se to prizna, a onda ako ova druga strana to priznaje, to se može osporavati u svakom slučaju. Može biti da su stranke, i jedna i druga, pokušale tim svojim raspolaganjima zloupotrijebiti instituciju. Takva se presuda može poništiti i ta gospođa ima pravo to raditi. Ona ovdje ima pravni interes i uvijek može tražiti poništenje i ići na utvrđenje, ali morala bi imati neke dokaze za pokretanje, primjerice, da je vlasnica ili nešto drugo. Tada bi mogla tužiti onu osobu koja je stekla to na temelju te presude – rekla nam je tada sutkinja o slučaju spornog kupoprodajnog ugovora kojeg je upravo ona proglasila važećim. 

Beblje je ispričala kako u cijelom slučaju postoji još jedan apsurd. Naime, u gruntovnici u Zagrebu na sporni je stan u Trnju upisan Ivan Pavlin, nepostojeći čovjek, s obzirom na to da je trebao biti upisan Janez Pavlin.

– 18. studenoga sam imala dogovoren sastanak u Državnom arhivu u Zagrebu s pravnicom kako bi dodatno razjasnila neke detalje o cijelom slučaju, međutim, na porti su mi toga dana lagali i rekli da ona nije tu, a ja sam znala da je i da smo imale zakazan sastanak – priča Beblje.  

– Mutni poslovi hrvatskog pravosuđa tjeraju nas na pitanje kojom matematičkom operacijom mrtvac koji leži u grobu 19 godina odredi sumu i prodaje stan. Vlasnik stana bio je Janez Pavlin i on je taj stan prodao mom djedu Ivanu Škecu, zapravo mome usvojitelju. Pavlin je umro 1963. godine, a prevarom i krivotvorenjem potpisa, Pavlin ponovno prodaje isti taj stan 1982. godine, dakle, 19 godina nakon što je umro – podsjeća Beblje o cijelom slučaju i dodaje: 

– Smatram da Državno odvjetništvo u ovom slučaju ne može donijeti rješenje negativno po mene jer se jednostavno zdravorazumski ne može dokazati da se na taj dokument potpisao mrtav čovjek – govori.  

Isto tako, kroz proces pokušavanja dokazivanja cijele ove zavrzlame, Beblje je doznala da njen slučaj nije jedinstven, već da se takve prevare, pogotovo na području metropole, događaju.

Jedan u nizu 

– Mislim da je sramotno da u Hrvatskoj tako starije nekretnine mogu kupovati i prodavati mrtvaci, a da za to nitko nije kažnjen. Također, smatram da na brojnim odgovornim pozicijama rade ljudi koji rade nekome ‘na ruku’ i zato je takvo što moguće. Institucije za koje se često kaže ona poznata izreka da ‘rade svoj posao’, zapravo ga ne rade – smatra naša sugovornica.

Da njen slučaj nikako nije usamljen, potvrdio nam je izvor dobro upućen u ovakve slučajeve, čiji je identitet poznat redakciji. Kako nam je u razgovoru ispričao, o detaljima pojedinih slučajeva nije u mogućnosti govoriti, no potvrdio je da se takvo što doista događa.

– Ljudi koji razmišljaju o kriminalnim radnjama smišljavaju razne načine na koje mogu prevariti pošten narod, a posebno se često iskorištava to što je netko umro. Njihove se nekretnine tako često onda znaju kasnije naći u posjedu onih kojima ne pripadaju. To se posebno često događa kod starijih ljudi koji nemaju puno rodbine ili imaju daljnju rodbinu, takvi se slučajevi posebno često iskorištavaju jer je proces dokazivanja težak i dugotrajan, baš zbog toga što ljudi nemaju puno rodbine i bližnjih – rekao nam je izvor. 

Jasenka Beblje za kraj je dodala: 

– Ovom sam svojom pričom, koja je već bila objavljena, željela potaknuti druge da prijave takve kriminalne radnje, no neki to ne čine jer se ništa ne učini po tom pitanju pa smatraju da gube vrijeme i još se vise živciraju jer na popisu kriminalaca, broj osoba u državnim službama samo raste. Želim poslati i apel pravosuđu da je sada dosta i da konačno zločince makne sa slobode, posebno ministru pravosuđa kojem je poslan dopis s dokazom potpisanog mrtvaca, no nije ga očito briga jer nije učinio ništa, a ako do sada nije, ne znam kada će – poručuje na kraju Beblje.