Iz tornja Župne crkve Uznesenja Blažene djevice Marije u Oroslavju kuca podne. Zvuk fontane stvara zvukovni zapis kao iz filma, promet se odvija normalno, gradske kavane su pune lijepo sređenih gospođa, a samo par sto metara niže, u četvrtak se dogodio jeziv slučaj u kojem je Antonio Smrekar (46) odlučio nasrnuti na svog prijatelja Josipa Bedeka (45), mještanima inače poznatiji pod nadimkom Đoni. Nakon okršaja, zbog, kako neslužbeno doznajemo, oko televizora, Smrekar je Bedeka zatukao sjekirom, a nakon gotovo 12 sati bijega Smreka je pod ingerencijom policije zatečen u blizini groblja, u šumi. Priča se kako je krenuo u tom smjeru kako bi posjetio grob svog oca…

Presjek

Sve se zbilo sinoć, kako doznajemo, nedugo nakon početka utakmice vaterpola u kojoj su hrvatski vaterpolisti svladali Italiju. Bedek je, kako je ispričala njegova partnerica, oko 18 sati uzeo televizor kako bi ga odnio Smrekarima, ali je iz nekog razloga prerezao kabel. Je li tu počeo sukob teško je razaznati budući da je kriminalističko istraživanje u tijeku, a Smrekar se nalazi iza rešetaka. Adelita, nevjenčana supruga Bedeka danas je javno izašla s informacijom, a koju smo kasnije doznali i od njihovih sumještana, kako je znao popiti, ali se i potući, ali da ˝nikad nije napravio nešto tako nasilno kao što se sad njemu dogodilo˝.

Policijski dosje potvrđuje navedeno, ali još ‘brutalnije’ budući da je obilat razno raznim nasilnim incidentima. Tako je Bedek prije 22 godine ubo muškarca ispred svog stana koji je zajedno sa šestoricom svojih prijatelja krenuo u napad na njega, nakon čega je jedan od tih šestorice nasrnuo na Bedeka udarivši ga šipkom po glavi, a ovaj mu je pokušao uzvratiti dohvativši se kuhinjskog noža s oštricom od 30 centimetara. Prilikom jurnjave ispred stana, Bedek je jednog od njih ozbiljno ranio zbog čega je, navodno, bio osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu.

Nakon samo dvije godine, ponovni incident. Bedek je uhićen zbog iznude 5000 tadašnjih njemačkih maraka nad jednim svećenikom na području Karlovca. Policija je prijavila kako je Bedeka pozvao jedan od njegovih prijatelja da mu pomogne utjerati novce svećeniku koji mu nije isplatio 12.000 maraka za izvedene radove. Onda su Bedek i njih još trojica stigli do svećenika, pretukli ga i uzeli mu sav novac koji su u tom trenutku pronašli, a radilo se od 5000 maraka. Svećenik je zadobio teške tjelesne ozljede i prijavio cijeli slučaj policiji. Nakon 20 godina, ubijen je od strane svog prijatelja.

Nakon što se policija u petak udaljila s mjesta događaja, pokušali smo komunicirati s obitelji Smrekar koja inače živi u dva odvojena objekta u istom dvorištu. Trošne kućice, spuštene rolete, neugodan miris, građevinska kolica u kojima je televizor, jedna mačka i tišina. Smrt je nevidljivo obojala nebo nad ovim zagorskim gradićem.

Riječ sugrađana

– Danas hjutro kaj sam pročital, to znam, inače niš ne znam. Poznaval sam ih površno. Onak, kak susedi. ˝Bok, bok˝ i to je to. Ali da su stvarali probleme, jesu. To pije, to lumpa. Oni su socijalni slučaji. Ja sam došel jučer h pol sedem doma, još niš nije bilo. Danas hjutro čujemo onda to kaj čujemo – ispričao nam je malo dalji susjed obitelji Smrekar, čija se kuća nalazi na brdašcu iznad njih, a kojeg smo zatekli s tačkom punom zelja koju je iz vrta prevozio do garaže. Pitali smo ga je li ga bilo strah kada je pročitao da je spomenuti u bijegu. Odgovara nam negirajući jer mu je sin policajac, dodaje ˝Svejedno mi je˝.

Malo niže, u Tvorničkoj ulici gdje se ovaj nemili događaj zbio, na balkonu susrećemo stariju gospođu koja nam je ispričala kako ne zna ništa osim onoga što je čula na radiju. Ispričala nam je kako živi sa sinom i snahom, ali nije joj bilo ugodno kroz jutro dok je u kući bila sama. Kaže nam kako cijela obitelj Smrekar ima problema s alkoholom.

Dvije kuće od mjesta ubojstva upoznajemo mladića koji nam kaže kako je obitelj Smrekar često dolazila kod njih po vode.

– Vidio sam ujutro policiju i od susjeda čul informacije, to kaj su se razgovarali. Kažu da ga je ovaj spikal, pa udaril s nečim. Đoni je živel tu u brijegu. Svi oni imali su problema s alkoholom, ali nikad nisu radili probleme. Došli su pitat za vodu, a ispred dućana su znali žicati po kunu, dvije – opisao nam je.

Posjetili smo onda i trgovinu i pitali djelatnice o ovom slučaju pa su nas uputili kod šefice trgovine koja nam je kazala kako su bili česti gosti u okolici dućana, ali nikad ne bi stvarali probleme, no današnji ih je slučaj ‘izuo iz cipela’.

– Sada nam nije ugodno. Kroz jutro dok je bilo u bijegu, a dok ga je policija lovila, nije nam bilo svejedno. Skrivao se u šumi i stvarno nije bilo ugodno. Imamo skladište tu iza i kad netko pozvoni nije nam baš… Našli su kod groblja tu gore – ispričala nam je.

Stižemo u obližnji lokal gdje je ovaj slučaj jutros bio glavna tema. Naručujemo espresso, a nama iza leđa čuje se:

– Te ti je Smrekar, on nije baš čisti – rekao je jedan od gostiju u unutarnjem dijelu kafića, a mi smo pitali vlasnika lokala zna li što o ovom dvojcu.

– Jednoga sam z viđenja znal, a drugi niti nije po birtija hodil – kaže pa se nepovezano (ne)nadovezuje kako je voda topla pa u čašu valja usipati leda. Onda se ipak vratio na slučaj pa nam pokušao objasniti gdje se slučaj zbio, iako ga to nismo pitali. Sjedimo na terasi, oko nas su popunjeni svi stolovi, priča se o sportu, a grubi glas iz unutrašnjosti dopire do naših ušiju.

– Zavisno kak ga je pretisnul – govori jedan.

– Dosta je bile krvi, ovak. Ovak tu po cielem tijelu – objašnjava mu drugi gestikulirajući.

– Ko zna ke bu dobil od zatvora, zavisno od ubojstva – razglabaju.

– Znate vi kakva su pravila nogometne igre? Kad golman zruši igrača, po novom, onda ne dobi crveni karton nek žuti i penal je, a kad ga brutalno zruši, onda je gotove – jedan od njih pokušava biti humorističan.

– Je*iga kad je na bananu stal pa se poskliznul par put – dodaje drugi, a iz unutrašnjosti kafića čuje se:

– Prvo ga je z nožem spikal, a onda ga je zatukel sekiruj.

– Očekujte kišu, očekujte loše, očekujte da vas bu nešči hbil.

– Eh, sad je on otpopeval svoje.

– Evo ga, ideju. Pa nek nešči veli da nema gej populacije h Oroslavju. Ima sega, i onih teri hbijaju.

– Ke je Slavek? Ideš h bertiju kak da te je strah!

– De si Gricko? Gle ih kak su pijani!

Dakako, kucalo se pivicama, kucalo se gemišima, rekli bismo ‘praf po domači’, a onda su se ”dječaci” razišli.

Nedefiniran lik

Mi smo se uputili prema gradskom groblju gdje je Antonio na kraju i pronađen od strane policije, a tamo smo naišli na čovjeka koji je kosio svoju okućnicu. Kaže nam kako se Antonio samo ‘smucal’. Poznaje ga od prije, a o njemu kaže kako je nedefiniran lik.

– Bio je on na lijekovima. Psihopat teški. To je sirotinja. Često smo ga viđali. U principu, to vam je tak, socijala teška. Nije niš to neočekivano, da vam budem iskren. Tata od Antonia i Bojana je bil brica, on se brinul za njih, on se posvadil z ženom, ona isto non stop žica za kruh, mljeko, daš im kunicu, dve, ali to su likovi za koje je pitanje vremena kad buju eksplodirali. U njemu je titralo, vidlo se na njemu da kad bu prilika da ga bu to dopelalo da tak reagira. Baš sam danas h birtiji čul Đonijevog brata kak govori da su bili doma, da su igrali nekej, nekakvu igru, ili gledali. Muzika je bila glasna i neke je bilo. Mama nije reagirala i ovaj je to rešil. Živci. Čul sam da ga je sekirom bubnul. Lik je pukel valjda – ispričao nam je.

U zgradi u kojoj, prema informacijama koje smo dobili s terena, žive skrbnici preminulog Đonija, nismo uspjeli dobiti informacije koje bi nam pomogle pa smo kontaktirali Centar za socijalnu skrb u Donjoj Stubici koji su negirali da su obitelji korisnici Centra.

– Osumnjičeni je evidentiran kao počinitelj nasilja u obitelji, te smo s obitelji radili savjetodavno, no u dva slučaja optužbe počinioca kaznenog djela za nasilje u obitelji su putem suda odbačene i osoba je oslobođena optužbe. Inače, počionioc ovog kaznenog djela nije bio korisnik stalne novčane naknade u Centru – odgovor je koji nam je stigao iz donjostubičkog centra.