Zamislite da jednog dana, još kao dijete, u prolazu ugledate nešto što vam okupira pažnju i pobudi u vama interes i želju da to nešto isprobate. Ni na kraj pameti vam u tom trenutku nije da bi se iz toga moglo roditi nešto mnogo više, pa čak i da bi vam se cijeli život mogao preokrenuti. U pozitivnom smislu, naravno.
Upravo se to dogodilo mladoj Zabočanki Karli Popović koja je jednog dana, kada je imala samo osam godina, s roditeljima prolazila pored teniskih terena i izrazila želju da bi htjela probati igrati tenis. Tada nije mogla ni slutiti kamo će je tenis odvesti i koja će joj sve vrata otvoriti. Naime, zahvaljujući tenisu, ova je mlada poslovna žena otišla na školovanje u Ameriku, a nakon što je završila Berkeley, prestižni fakultet u sunčanoj Kaliforniji gdje je neko vrijeme i radila, danas živi i radi u Londonu, gradu u kojeg se zaljubila, a evo kako je točno sve počelo.
Sportašica od malena
– Ja sam iz sportske obitelji. Mama i tata su mi bili sportaši cijeli život i kao mala sam se vrlo rano počela baviti s jako puno sportova. Tenis sam počela igrati s osam godina što je zapravo dosta kasno za tenisače s obzirom na to da ima djece koji počnu odmah s tri ili četiri godine. Bila sam u Zagrebu s roditeljima i prolazili smo kraj nekog teniskog kluba gdje su djeca igrala tenis. Ja sam tada njima rekla da bi ja htjela probati igrati i rekli su “Okej, ona hoće probati tenis, ajmo je odvest na tenis”. Prvi puta kada sam stala na teniski teren, imala reket u ruci i udarila lopticu, zaljubila sam se. Malo po malo, počela sam sve više trenirati i roditelji su vidjeli da mi dobro ide, i što sam bila starija, trebala sam se odlučiti za jedan sport jer ako se želim baviti sportom, moram se odlučiti za jedan – prisjeća se Popović.
Tada je znala da se zaljubila u sport i da je upravo tenis ono s čime se želi nastaviti baviti. Oko devete godine počela je trenirati redovito, oko dva puta tjedno, a kako je vrijeme odmicalo, treninzi su postali sve češći. Također, vrlo je rano počela igrati i teniske turnire što joj se osobito svidjelo jer je, kako nam je rekla, po prirodi dosta natjecateljski nastrojena i znala je da je to idealno za nju.
– Do 16., 17. godine sam sedam puta bila državna prvakinja, igrala sam europske turnire do 14 godina i bila sam u top 20 tenisačica u Europi, a nakon toga sam polako krenula igrati i profesionalne turnire. Tamo negdje s 15, 16 godina sam došla i do 500. mjesta na ‘WTA’ ljestvici u singlu. Osvojila sam i jednu ”desetku”, turnir od 10.000 dolara. Međutim, to sve nije bilo nimalo jednostavno jer sam ja išla u redovnu školu cijelo to vrijeme. To je vrlo netipično jer tko god je dobar u tenisu i time se bavi, trenira cijeli dan. Tenis je uvijek na prvom mjestu, ne ide se u redovnu školu nego u dopisnu gdje nema predavanja nego se samo dođu položiti ispiti na kraju godine. Ja sam, s druge strane, hodala u Gimnaziju Antuna Gustava Matoša u Zaboku i tamo bi bila od jutra do 13 ili 14 sati, ovisno o rasporedu, a potom bi drugu polovicu dana imala za treninge. Prvo bih imala teniski trening u Zagrebu, navečer kondicijski u Zaboku, a između toga bih pisala zadaće i učila, i to najčešće u autu, na putu od Zaboka do Zagreba i nazad. Svaki slobodan trenutak dana sam za koristila za školu – priča nam.
Bilo je naporno, ali lijepo, a onda je u trećem razredu srednje škole došlo vrijeme za jednu vrlo važnu odluku: Želi li se nastaviti baviti tenisom profesionalno i odustati od školovanja ili otići u Ameriku, visoko se obrazovati i uz to igrati tenis na visokoj razini.
– Odlučila sam se za drugu opciju, a kada sam tražila školu koju bi upisala, htjela sam najbolju kombinaciju. Htjela sam da je škola jedna od najboljih na svijetu, ali i da je teniski program u top 10 u Americi. Odluka je tako pala na Berkeley. Studirala sam “Haas school of business” koja je jedna od najboljih poslovnih škola na svijetu, a što se tenisa tiče, od tamo su igrači uvijek bili među top pet u Americi. Dakle, kada se spojilo jedno i drugo, Berkeley je bio moj prvi izbor i definitivno najbolja odluka koju sam mogla donijeti u životu – iskrena je 26-godišnjakinja.
Ljudi, a pogotovo mladi, u posljednje vrijeme jako često odlaze iz zemlje u potrazi za boljim životom, no ovdje se ipak radi o nečem potpuno drugačijem. Popović je prvenstveno htjela steći vrhunsko obrazovanje, a nakon toga izgraditi uspješnu karijeru.
– Studirala sam “business”, otišla sam u “business” školu na University of California, Berkeley, i “business” se baš zove usmjerenje, odnosno program u kojem su svi predmeti tome podređeni. Meni je ta škola mnogo pomogla da naučim što više o različitim sektorima i da izaberem što je to što mi se najviše sviđa. Tako sam onda odlučila da su financije nešto što me jako zanima i čime se želim profesionalno baviti. Ono što me se tamo posebno dojmilo je to da te nauče kritički razmišljati i ne svodi se sve na “štrebanje” napamet. Dakle, tamo doista treba razumjeti koncepte i primijeniti ih u stvarnom svijetu. Jedna od stvari koja mi se jako svidjela u “business” školi je kada smo radili studije slučaja gdje bi dobili primjer neke situacije u određenim kompanijama, neki su bili izmišljeni, ali neki i nisu. Dobili bismo neku situaciju ili problem kojeg kompanija ima i trebali bi raditi na tome kako da se to riješi – pojašnjava Popović kako je izgledalo studiranje u Americi.
Naravno, nismo odoljeli pitati je koliko sličnosti ima stvarno studiranje u Americi s onim koje često gledamo u američkim filmovima, postoje li bratstva i sestrinstva, ima li ludih zabava?
Studiranje u Americi
– Bratstva i sestrinstva postoje. Ja nisam bila u sestrinstvu, nije me to privlačilo. Što se tiče zabava, naravno da ih ima, ali Berkeley je akademski jedna od najboljih škola na svijetu pa nije baš mnogo vremena ostalo za provode. Ja iskreno nisam sudjelovala u tom smislu jer sam uz studiranje trenirala i tenis za svoj fakultet i bilo je jako naporno. Trenirali bismo četiri sata dnevno, a sve bi počinjalo treningom od sat vremena ujutro u teretani ili kondicijskim treningom. Nakon toga bismo imali predavanja, popodne i po tri sata tenisa u komadu, a onda navečer bi bilo vrijeme za učenje, pisanje zadaće, pripremanje za ispite i druge obaveze. Tako je meni bilo iz dana u dan. Petkom i subotom bi igrali turnire, jedan bi vikend igrali doma, a svaki drugi vikend bi putovali na neko drugo mjesto, budući da smo igrale i dvoransko nacionalno prvenstvo i nacionalno prvenstvo na otvorenom. Uz to, tu su još onda bili i individualni turniri. Mi bismo zapravo putovale po cijeloj Americi – otkrila nam je.
Diplomirala je u svibnju 2018. godine, a otprilike mjesec dana kasnije je pronašla i prvi posao. Zaposlila se u banci “First Republic Bank” u San Franciscu i radila je na odjelu upravljanja rizikom, odnosno “risk management”.
– Posao je bilo vrlo analitičan, dosta tehnički i mislim da je bio jako dobar za prvi posao nakon fakulteta jer te uvede u taj korporativni svijet. Ostala sam raditi u Americi godinu i pol dana i San Francisco je bio dobar, sviđala mi se i Kalifornija, a i život je tamo, međutim, ja sam htjela novi izazov. Razmišljala sam bih li se preselila u New York ili u London. Pritom sam razgovarala s puno ljudi koje sam znala da me savjetuju i na kraju sam se odlučila za London, iako tamo nisam prije živjela. Inače, London i New York su dva najjača mjesta na svijetu što se tiče financijskog sektora i dva najbolja grada za život po pitanju posla kojim se bavim, a jedan od ključnih faktora za preseljenje u London je bio taj što je mnogo bliži Hrvatskoj, mnogo bliži Zaboku i puno mi je lakše doći doma i posjetiti roditelje – ispričala nam je Popović.
Prilika za posao u Londonu nije se ukazala sama. Ambiciozna i željna novih izazova kakva po prirodi je, Karla ju je tražila sama, a na posljetku i pronašla. Baš ovaj posao kojeg je pronašla i kojeg trenutno radi, kaže nam, njen je posao iz snova.
– Trenutno radim za “Blackstone”. To je globalna financijska tvrtke sa sjedištem u Americi, ali ima urede po cijelom svijetu i mi trenutno imamo 881 milijardu dolara uloženog kapitala za cijelu firmu. Firma je podijeljena na ‘privatni kapital’, ‘nekretnine’ i još neke manje timove, ali među ostalim ima i tim za ulaganje u “hedge” fondove u kojem sam ja. Taj tim unutar tvrtke je najveći ulagač u “hedge” fondove na svijetu i imamo malo više od 82 milijarde dolara uloženog kapitala. Imamo klijente po cijelom svijetu i klijenti su nam institucije koje ulažu ogromne svote novca u te fondove i to rade preko nas. S obzirom na to da sam u Londonu, ja pokrivam europske klijente – kaže ova mlada poslovna žena.
S obzirom na činjenicu da je više od četiri godine živjela u Americi, a sada je već dvije godine u Londonu, zanimalo nas je može li nam otkriti kakav je život u Americi i Engleskoj u usporedbi sa životom u Hrvatskoj te koja je ključna razlika između Amerikanaca, Britanaca i Hrvata.
– Što se Amerike tiče, ona je ogromna i teško ju je generalizirati. Ja sam živjela u Kaliforniji i mogu reći da je standard jako visok. Usput rečeno, nisam sigurna da baš mogu dati neki konkretan odgovor jer sam ja izabrala živjeti u San Franciscu i Londonu, dva najskuplja grada na svijetu. Dakle, standard je na mjestima gdje sam ja živjela mnogo viši od hrvatskog. Što se tiče običaja i tradicije, općenito bi te pojmove poistovjetila s Hrvatskom mnogo više nego s Amerikom i Engleskom. Kalifornija je jako liberalna, jako internacionalna, tamo žive ljudi iz cijelog svijeta, a London je također jedan od najinternacionalnijih gradova na svijetu. S obzirom na to, ne dolazi toliko do izražaja baš ono njihovo, ono “domaće”. Nema jedne kulture, jednostavno, svi smo zajedno u tome pomiješani i mislim da je to najveća razlika između Amerike i Engleske kada ih usporedim s Hrvatskom. Sada, što se tiče Engleza, Amerikanaca i Hrvata, ja mislim da su Hrvati dosta druželjubivi, prijateljski nastrojeni prema drugima i to je ono što mi se sviđa. Amerikanci su, barem u sjevernoj Kaliforniji, dragi, ali kažem, sve se svodi na to da je Amerika doista velika i teško je generalizirati. Rekla bih da su u New Yorku ljudi možda malo manje srdačni i, kako se kaže, pucaju ravno u glavu. Što se Engleza tiče, velika je razlika između ljudi koji su baš iz Londona i ljudi koji nisu. Britanci se mogu činiti malo hladni i definitivno ima primjera ljudi koje sam upoznala, gdje odmah osjetiš da se drže kao da su bolji od ostalih. Također, iznenadila sam se, ali s jedne strane sam to i očekivala, da su moji najbolji prijatelji u Londonu svi Europljani, a ne rođeni Britanci – otkrila nam je Popović.
Kako je cijela ova priča, pa i Karlina životna, započela s tenisom, upitali smo je igra li još uvijek ovaj sport u kojeg se zaljubila još kao djevojčica.
Ništa bez tenisa
– Danas se ne bavim tenisom profesionalno, ali sam članica “Queens Cluba” u Londonu, a on je uz “Wimbledon”, jedan od najprestižnijih teniskih klubova u Engleskoj, tako da sam stvarno počašćena time da sam njihova članica. Imam sreće što živim tri minute od kluba tako da odlazim igrati tenis što više mogu, ali sigurno svaki vikend. Ponekad, kada radim od kuće i zbog toga što sam toliko blizu, odem do kluba u pauzi za ručak, odigram tenis sat vremena i vratim se doma raditi. U tenisu više nisam profesionalno, ne natječem se, ali tenis mi je omogućio toliko toga u životu i stvarno sam mu zahvalna na svemu jer je tenis taj koji mi je omogućio da odem studirati u Ameriku. I dan danas moji prijatelji s kojima igram su ljudi koji rade na vrlo visokim pozicijama u financijskom svijetu po Londonu, pa mi tenis otvara i mnoga vrata za nova poznanstva, bila ona na privatnom ili profesionalnom nivou. Tenis je definitivno bio i ostao nešto što mene uveseljava i bitno mi je da je barem u nekom segmentu prisutan. Zapravo, ja sam sretnija da mi je tenis danas u ovom smislu prisutan u kojem je, nego da ga igram profesionalno jer nakon što sam završavala fakultet, ja sam bila peta u Americi u singlu i među top 10 u parovima. Ljudi koji su me poznavali su mislili da ću, nakon što diplomiram, nastaviti igrati profesionalno, s obzirom na moje rezultate. Svi bi bili dosta začuđeni kada bih ja rekla da profesionalni tenis nije nešto što bih ja htjela. Imam diplomu s odlične “business” škole, htjela bih započeti profesionalnu karijeru. Tenis je oduvijek bio tu za mene i uvijek će biti tu uz mene, samo u malo drugačijem obliku i ja sam jako sretna s tom odlukom i na kraju je to bitno – iskrena je naša sugovornica.
Pitali smo je vrijedi li i u njenom slučaju ona poznata izreka “Svuda je lijepo, ali kod kuće je najljepše”.
– Meni je uvijek lijepo vratiti se doma i vidjeti roditelje. Kako sam i ranije rekla, London je doista jako blizu Hrvatske, mogu doći bilo kada i mogu ovdje doći na more. Otkako sam preselila u London traje korona tako da nisam imala prilike dolaziti toliko često koliko sam htjela. Ipak, 2021. godine se situacija malo popravila, pa sam dva puta došla tijekom ljeta i otišla s roditeljima na more, a došla sam i za Božić na desetak dana. Naučila sam da ti u životu možeš planirati koliko god hoćeš, ali te život sam navede na neki drugi put, tako da su moji planovi za bližu budućnost definitivno ostati u Londonu. Što se tiče povratka u Hrvatsku, za sada se ne bi vratila, ali sve je to još nedefinirano. Trenutno je London osvojio moje srce – zaključila je Popović.
