Prodavači s Dolca na rubu su propasti. Ovu dramatičnu rečenicu rekli su nam kada smo ih posjetili prije nekoliko dana. Na Dolac smo stigli u petak, koji je obično uz subotu prepun kupaca, ali ni tada na njemu nismo vidjeli puno ljudi. Kako su nam rekli, od ponedjeljka do četvrtka stanje je i gore. Za lošu prodaju poklopilo se nekoliko faktora.
– Prvo nas je zadesila korona zbog koje nema više turista koji su najviše kupovali autohtone domaće proizvode poput maslinova ulja, meda ili lavande. Potom je bio potres pa su se ljudi iz centra grada koji su bili stalne mušterije odselili. Prema nekim procjenama otišlo ih je 20.000. Ljudi koji su dolazili godinama, za njih više ne znamo jesu li uopće živi. Svaki tjedan su nam dolazili i kupovali, obavezno, znači godinama i godinama. Rijetko kad sad dođe ti tvoj kupac. A sad nam štetu rade i štandovi koji se svako malo postavljaju na Trg bana Josipa Jelačića. Radi se plac na placu. Tamo se može pronaći isto što i tu pa se kod nas rijetko tko više penje. To nam više ide na živce. Stalno nekakvi dani – kažu nam jednoglasno prodavači s Dolca.
Napominju kako su neki prestali zbog toga raditi od ponedjeljka do četvrtka, a petkom i subotom zarade samo do 1000 umjesto nekad do 4000 kuna. Promet im je pao za 70 posto, a mjesečno za mjesto na Dolcu moraju izdvojiti od 2500 do 3000 kuna.
– Štand me dođe 1210 kuna, rezervacija mjesta 45 kuna, neki plaćaju i 55 kuna. Imam dva suncobrana, svaki je 28 kuna i skladište koje je mjesečno 310 kuna pa vi sad izračunajte troškove samo toga – kaže nam jedna prodavačica.
Mnogi od njih rade za nekog pa se i njihovi šefovi pitaju što se događa.
– Šef me neki dan pita što se sa mnom dešava. Pitam ga kako to misliš, a on odgovara da sam mu bio najbolji prodavač, a sad sam najgori. Bolje od mene rade na svim zagrebačkim tržnicama – kaže nam jedan prodavač.
Govore da se bore kako znaju, spuštaju cijene, ali kupaca i dalje nema. Neki od prodavača nakon više desetljeća rada na Dolcu već su spakirali svoje stvari.
– Prodavači odustaju. Jedan čovjek je 42 godine prodavao voće i povrće i odustao. Jedna žena je lavandu na Dolcu prodavala 37 godina i odustala. To nikad prije nije bilo. Prije niste mogli dobiti štand. I da ima prazna klupa petkom i subotom nije bilo šanse. Ljudi su se tukli za klupe – kažu nam.
Jedna žena je taj dan donijela dvije kila matovilca, a prodala samo 10 dekagrama.
– Pa to je Bogu za plakati. Trešnjevka radi super, Kvatrić radi super, Zaprešić je bio katastrofa, a sad radi bolje od nas – kaže jedna prodavačica.
Žale se da je pad prometa krenuo od kada su Bakačeva i Cesarčeva pretvorene u pješačku zonu, a sad se isto to najavljuje i za Vlašku.
– Tad se već osjetio pad prometa. U krugu Dolca je sve pješačka zona. Prva garaža je na Kaptolu ili Langov trg. Tko može hodati kilometar ili dva po hladnoći ili kiši, snijegu i vrućini da dođe do nas i nakon toga natrag nositi vrećice. To nikome ne pada na pamet. Znači, ostaju nam stariji ljudi koji žive u centru grada i nemaju gdje otići, ali nemaju novaca. To je problem. Ovi koji su imali novaca su otišli van grada. Oni su znali doći pod pauzom. Ostave auto, izlete van, uvijek kupuju sve i ne pitaju za cijenu jer ljudi vole domaće proizvode. I to je sve donekle išlo u redu. Sad kad staneš autom odmah ti lupe kaznu od 300 kuna. Pa nitko nije budala ostavljati automobil zbog kilograma naranči i kilograma limuna i dobiti još kaznu od 300 kuna – kažu.
Rješenje vide u što hitnijoj izgradnji podzemne garaže.
– To se već planira između Kaptola i Dolca, ali prije toga treba neko privremeno rješenje. S time bi se rasteretile gužve i pod zidom te se riješili problemi u centru grada što se tiče prijevoza – te zaključuju kako bi bilo da se za vrijeme trajanje epidemije koronavirusa spuste cijene najma na Dolcu.
Bilo je tek oko 13.30 kada su s tržnice krenuli odlaziti prvi prodavači. Kako su nam rekli, nemaju za koga više tamo stajati. Koliko je stanje loše najbolje nam je u jednoj rečenici sažela jedna prodavačica. Kad smo je pitali uspije li što prodati kratko nam je kazala: “Mogli bismo pet partija bele odigrati prije nego što dođe neki kupac”.
