BRANKO PAPEŠ IZ PREGRADE

“Ljudi me ni ne znaju drugačije – svi me pozdravljaju s ‘Bok, Mišo'”

Objavljeno: 23.01.2017. Jelena Jazbec

Zbog iznimne sličnosti s legendarnim dalmatinskim pjevačem, poznat je kao zagorski Mišo Kovač, a baš kao i svoj idol, glazbom se bavi već više od 40 godina. Njegovo je ime Branko Papeš (57), nezaposleni je tesar iz Plemenšćine pokraj Pregrade, suprug i, kako sam kaže, ponosni otac troje djece.
Tijekom svoje dugogodišnje karijere, promijenio je nekoliko domaćih glazbenih sastava, no, najveću slavu, kaže, stekao je u Noćnim pticama. Poznat je diljem Zagorja, a za njega će uskoro čuti i cijela Hrvatska, kada s emitiranjem počne RTL-ova emisija “Nikad nije kasno”, u kojoj će zagorski Mišo s još 36 kandidata starijih od 45 godina imati priliku ostvariti svoj san: stati na pozornicu i zapjevati na nacionalnoj televiziji.

Svirao u Njemačkoj

Za Zagorje International otkrio je kako je uopće započela njegova glazbena karijera.
– Sve je krenulo kada smo se skupili mi, dječaci iz sela, i odlučili da ćemo složiti jedan glazbeni sastav. No, kako su oni svi bili godinu – dvije stariji od mene, odabrali su ove ostale instrumente, a meni je ostao klarinet. Nekako sam uspio nagovoriti tatu da krenem na poduke i tako je počela moja glazbena priča. S 13 godina počeo sam odlaziti kod jednog profesora u Hum na Sutli. Počeo sam učiti klarinet, i to je potrajalo pune dvije godine. Vlakom sam putovao iz Lupinjaka tri puta tjedno. Ubrzo sam upao i u jedan domaći sastav, i već s nepunih 16 godina počeo svirati po svadbama i raznim feštama – započinje svoju priču Branko, koji danas svira klarinet, saksofon, bas gitaru i gitaru. Dok je radio u Njemačkoj, pet je godina svirao i s dvojicom Nijemaca, dok danas najčešće nastupa u Zagorju te u Sloveniji, sa svojim bratićem, s kojim je prije osam godina osnovao glazbeni sastav Duo Papeš. Na njihovom repertoaru su, kaže, osim zagorskih, i dalmatinske i slavonske pjesme, kao i hrvatska zabavna glazba, a posebno uživa u izvođenju pjesama svojeg idola Miše Kovača.
– Moj idol, možete i sami pretpostaviti, je Mišo Kovač. On je legenda i pjevam puno njegovih pjesama. Ljudi me zapravo ni ne znaju drugačije, nego kao Mišu Kovača, i svi me pozdravljaju s “Bok, Mišo”. Meni je jako drago što me uspoređuju s njim jer to je čovjek koji zna posao i prava legenda. Namjerno njegujem takav izgled, da bih čim više ličio na njega. Sve je počelo kad su mi prije puno godina počeli govoriti da sličim malo na njega. Tada sam odlučio pustiti dužu kosu, dok brkove imam oduvijek. Ne znam sličim li mu zaista toliko, ali ako svi kažu da je tako, onda valjda je – ističe.
Pitali smo ga je li mu taj izgled donosio uspjeh kod žena.
– Oženjen sam i otac troje djece, tako da ne mogu reći da mi to donosi nekakav poseban uspjeh, no uvijek kada pjevam Mišine pjesme, žene podižu ruke u zrak i vidi se da uživaju u toj glazbi – otkriva.
Mišu, nažalost, nikad nije upoznao, iako mu je velika želja s njime popiti kavicu i zapjevati.
Iako mu sve troje djece, dvije kćeri i sin, imaju talenta za glazbu, svog je oca u pravom smislu te riječi naslijedio jedino 25-godišnji sin Milan, što Branka posebno raduje.
– Jako mi je drago što sam svoju ljubav prema glazbi uspio prenijeti i na sina. Jako je dobar glazbenik, ali i jako dobar čovjek – rekao nam je, spomenuvši kako i kćeri Danijela i Marina lijepo pjevaju i nisu im strani nastupi.

Prijavila ga kći

S obzirom na dugogodišnje iskustvo, pitali smo ga može li se u Hrvatskoj živjeti od glazbe.
– Mislim da ne, jer nekad je poziva za gaže previše, nekad premalo, i ne možeš nikad računati na to. Također, kod nas su cijene gaže dosta niske, a konkurencija je velika – kaže.
Zanimalo nas je i kako je došlo do odluke o sudjelovanju u emisiji “Nikad nije kasno”.
– Ja uopće nisam znao za tu emisiju. Jednog poslijepodneva zvoni mi telefon. Javim se i kaže mi čovjek da zove iz RTL televizije, da sam se prijavio u njihovu emisiju “Nikad nije kasno”. Pomislio sam: Čovječe Božji, nemoj me zezati, kakvu emisiju? Naime, imam puno prijatelja pa sam pomislio da me netko zeza. A onda kaže gospodin: “Vaš broj našao se u našoj redakciji. Možda vas je netko htio ugodno iznenaditi.” Onda sam pomislio da je to zaista tako, i pristao sudjelovati. Zovem ja svoju kćer Marinu, koja je udana u Trilj, i kažem joj da ću sudjelovati u emisiji “Nikad nije kasno”, a ona kaže: “Znam, tata. Kako ne bih znala, kad sam te ja prijavila” – smije se Branko.
S obzirom na to da se emisija bavi talentiranim ljudima koji iz nekog razloga nisu uspjeli ostvariti profesionalne karijere, zanimalo nas je što je njega spriječilo na tom putu.
– Razlog što nisam ostvario profesionalnu karijeru je taj što sam stalno svirao u bendovima, konstantno smo radili i nisam imao vremena razmišljati o tome. Nikad mi to nije ni palo na pamet! Bilo bi dobro da sam se malo zainteresirao za to, jer mislim da bih uspio da sam se ranije prijavio u neku sličnu emisiju. Ali, kao što sam naziv emisije kaže, “Nikad nije kasno”. I ako ću od sada pa nadalje, sljedećih 20 godina, biti nekakva zvijezda, trebala bi mi biti dovoljno, zar ne? – šali se.
Na kraju nam je otkrio i što u njegovom životu predstavlja glazba.
– Glazba je 80 posto mog života i ne mogu zamisliti svoj život bez nje. Bez glazbe bio bih čista nula – zaključuje zagorski Mišo.

Najnovije po kategorijama

˝Kada se sjetim kako smo igrali nogomet zajedno teško je, a ovo je naš mali doprinos da se prisjetimo svega što je dao za nogomet, našem klubu i što je kao čovjek dao svima nama˝

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba

Prijavite se na naš newsletter