Sopranistica Josipa Lončar (31) pravi je zagorski slavuj rodom iz Kumrovca. Svojim iznimnim glazbenim talentom osvaja već od malih nogu, a, kako sama kaže, sluh, osjećaj za ritam, zvonki sopran i ogromna volja za pjevanjem, najzaslužniji su za njezin uspjeh. Danas radi kao pedagoginja u Umjetničkoj školi “Fortunat Pintarić” u Koprivnici, a u Gradskom kazalištu Komedija, u opereti “Kneginja čardaša”, trenutno igra kontesu Stazi.

Kontinuiran rad

– Već u najranijoj dobi, mnogi su uvidjeli perspektivu u mojim prvim nastupima. Nastavnici glazbene kulture uvrstili su me na sve školske i izvanškolske priredbe, festivale, razne manifestacije i tako sam imala priliku pred širokim auditorijem pokazati predispozicije za glazbu. No, bez majčine odluke da me ozbiljno baci u te vode, možda se o mome pjevanju danas ne bi niti pričalo – započinje svoju priču Josipa.

U glazbenu školu krenula je s 12 godina, i to na poduke glasovira i solfeggia u Zagreb, čime je stekla predznanja i vještine koje joj danas pružaju samostalnost u pripremanju koncertnog programa ili uloge. 2000. godine upisala je Glazbenu školu Blagoja Berse, smjer solo pjevanje, u klasi profesora Mladena Häuslera. Već od prve godine nastupala je kao predstavnica pjevačkog odjela na koncertima za Dan škole u Hrvatskom glazbenom zavodu. Četiri godine kasnije upisala je Muzičku akademiju u Zagrebu, u klasi profesorice Miljenke Grđan. Osvojila je prve nagrade na regionalnom i državnom natjecanju, nastupala uz Zagrebački filharmonijski orkestar i ostvarila svoj prvi debi u ulozi Adine u Donizettijevom “Ljubavnom napitku”. 2008. godine stekla je diplomu Akademskog muzičara pjevača, profesora pjevanja i magistre muzike, te je godinu dana kasnije upisala Umjetničko usavršavanje kod iste profesorice i završila u naslovnoj ulozi “Petrice” u Gotovčevom “Đerdanu”, koji se izvodio u zagrebačkoj Komediji.

Njezina velika želja 2008. godine bila je otići na postdiplomski studij u inozemstvo, no skromne životne prilike tada joj to nisu dopuštale.

– Iako ne potječem iz aristokratske obitelji koja mi nije bila u mogućnosti osigurati bezbrižan život, odlaske na privatne satove u inozemstvo, audicije diljem svijeta i sav potreban luksuz koji uživaju svjetski poznate dive, zahvalna sam svojim roditeljima što su mi pružili priliku da odrastem u emancipiranu ženu i samostalno donosim odluke za svoju budućnost – kaže Josipa, koja je naposlijetku ipak ostvarila zavidne međunarodne uspjehe – položila je audiciju na “Southern Methodist University of North Texas” za Master, osvojila je prvu nagradu na međunarodnom natjecanju “UPMCF International concurs SCHOLA CANTORUM” u Parizu, kao i prvu nagradu na međunarodnom natjecanju “26 Concurs International BELLAN”, također u Parizu. 2014. godine položila je audiciju za ulogu Carlotte u “Phantom at the opera” u Pragu.
S nama je podijelila i jednu anegdotu koja se dogodila kada je pristupila audiciji za zbor Radio France u Parizu.

– Prvu grešku koju sam skoro napravila jest da sam htjela napustiti audiciju prije nego što su objavili rezultate za finale jer sam bila sigurna da neću proći, a prošla sam. Kad sam vidjela rezultate, vrištala sam po hodnicima od sreće sto sam uvrštena u pet finalista od 160 kandidata i provela sat vremena na telefonu umirući od sreće, umjesto da se pripremam za finale natjecanja – govori Josipa sa smiješkom.
No, unatoč svim uspjesima, kaže kako stoji čvrsto na zemlji i kako je svjesna da uvijek mora težiti usavršavanju i raditi na sebi.
– Smatram da je od iznimne važnosti održavati kontinuiran rad na sebi, u svakom aspektu ljudske prirode, tako i u onom profesionalnom. S diplomom se ne osvaja tron, tek započinje bitka za prevlast, koliko god to zvučalo patetično. Na žalost, premalo smo tržište i imamo nedovoljno profiliranu kulturu u Hrvatskoj – ističe.

Obitelj – najveća podrška

Kaže kako se zasad ne usudi razmišljati o međunarodnoj karijeri, ali ima jednu veliku neostvarenu želju.
– Solistička rola u HNK definitivno je moja velika želja koja je izmakla prije dvije godine, promjenom repertoara i dolaskom nove intendantice. Radilo se o Straussovom “Rosenkavaliru” u ulozi Marianne – otkriva Josipa.

Kao najveću podršku ističe svoju obitelj, a kao najiskrenijeg kritičara svoga profesora, mentora, koji joj, kako kaže, ne dozvoljava da se otme kontroli.
– Pretjerano sam samokritična, perfekcionist. Iskorijenila bih emotivnu račicu u sebi – ističe, te otkriva kako trenutno uživa igrajući u opereti “Kneginja čardaša”, zajedno sa Zoricom Antonić, Nedimom Prohićem, Dubravkom Ostojić, Damirom Klačarom, Goranom Malusom i Ervin Baučićem.
Kaže kako često nastupa u Zagorju, a ima i jednu skrivenu želju koju bi rado ostvarila u budućnosti.
– Rado bih napravila veći i ozbiljniji projekt za Zagorje. Gala koncert s opernim pjevačima u glamuroznoj festivalskoj dvorani u Krapini s atraktivnim programom, bio bi poslastica za sve ljubitelje glazbe – otkriva.