Krapinčan Dragutin Ranogajec (60) uspješno obnaša već treći mandat na čelu Hrvatske obrtničke komore. Ove godine sam slavi 30 godina u obrtništvu, dok je Obrtnička komora Krapinsko – zagorske županije, na čelu koje je bio prije nego što je postao šef HOK-a, proslavila 25. rođendan. Upravo su te dvije okrugle obljetnice bile povod za razgovor s čovjekom koji najbolje zna probleme koji muče današnje obrtnike te da javnosti približi što se radi kako bi im se olakšalo poslovanje na sve zahtjevnijem tržištu.

Vlasnik ste vlastitog obrta već 30 godina. Možete li se prisjetiti kako je to bilo kada ste kao mlad čovjek krenuli u vlastiti posao? Je li danas teže ili lakše pokrenuti obrt?

Pokrenuti svoj vlastiti posao nikad nije bilo lako. Kada sam ja ulazio u posao, bila su drugačija vremena, ali sam ga pokrenuo jer sam želio bolju egzistenciju za svoju obitelj i bila je prilika jer se otvorio zakonodavni okvir za otvaranje trgovine. Ja sam ustvari počeo s trgovinom “špeceraja“ i to mi je bila i struka. Nakon nekoliko godina sam ušao u drugi dio, a to je knjigovodstvo. Ulaganjem u svoje znanje, uspio sam se zadržati na tržištu. U današnje vrijeme je to tehnički puno jednostavnije jer je tehnologija, odnosno informatizacija, donijela mogućnost da iz udobnosti svoje sobe otvoriš obrt. No, ući u biznis je odluka ljudi i tu nema puno mudrosti – imaš ideju pa ju pretvaraš u proizvod ili uslugu i tako se pokušaš stabilizirati na tržištu, odnosno nađeš svoje mjesto pod suncem.

Koje su po vama odlike dobrog obrtnika?

Prije svega upornost i posvećenost poslu, odnosno usluzi ili proizvodu u koji vjerujete i koji želite plasirati, jer bez toga ne možete izaći na tržište. Trebate biti dobar majstor jer to znači da se možete zadržati na tržištu, morate cijeniti svoju uslugu kako bi od nje mogli živjeti. Važno je i poštivanje dogovora, ne treba to nužno biti ugovor, ali i podmirivanje svih obaveza prema radnicima i državi, jer država se voli i plaćanjem poreza. To moramo svi shvatiti, bez toga ne možemo opstati na tržištu i očekivati od države da će nam nešto pomoći i dati, ako istodobno ne izvršavamo obaveze prema njoj.

Trenutno obnašate svoj treći mandat na čelu HOK-a. Jeste li zadovoljni svojim radom? Koje biste svoje aktivnosti posebno istaknuli?

Uvijek se može bolje. Čovjek nikad ne smije u potpunosti biti zadovoljan, jer ljudsko srce nikad nije zadovoljno. Onoga časa kad postaneš zadovoljan, nema napretka.
U protekla dva mandata dosta stvari je odrađeno. Prije svega, uspjeli smo napraviti i ishoditi stupanje na snagu Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistriranih djelatnosti još 2011. godine i već se osam godina borim da se taj zakon promjeni, kako bismo stvorili mogućnost da se svi oni koji rade nelegalno, koji nemaju registraciju obrta, trgovačkog društva, maknu s tržišta, kako bi oni koji imaju sve uvjete i poštuju zakone Republike Hrvatske, mogli na tržištu pronaći posao. Istovremeno, svi oni koji posluju prema zakonu, trebali bi one koji rade na crno prijaviti i tu se ne bi ništa izgubilo. Za takvo nešto potrebna je politička volja i odlučnost da se to provede na razini Republike Hrvatske.
Isto tako, zalagali smo se za smanjenje stope PDV-a na 10 posto u ugostiteljstvu što je jedno vrijeme bilo na snazi i time smo bili zadovoljni. Postupno je ta stopa PDV-a narasla na 25 posto i našim naporima sad se konačno, stopa PDV-a snižava na 13 posto za uslugu pripremanja i posluživanja hrane u ugostiteljstvu. Međutim, to još uvijek nije dobro, jer smatramo da trebaju biti obuhvaćeni i kava, topli napitci, prirodni sokovi, limunada i slično. Što se pak tiče same Komore, mi radimo posao koji često nije vidljiv, a to je utjecaj na zakone.  Sprječavanje samo jednog članka zakona koji bi mogao naštetiti obrtniku ili trgovačkom društvu je dobar posao. Isto moram spomenuti da smo unutar sustava Komore promijenili dosta stvari. Jedan od uvjeta da bi se netko kandidirao za neku dužnost, jer smo svi mi volonteri, jest da treba dostaviti potvrdu da nema dugovanja prema državi za javna davanja. Na to sam potrošio skoro cijeli jedan mandat, kako bih uspio doći do toga da svi dužnosnici koji bi trebali zastupati druge, budu prvo čisti prema državi. Tu ne ulazimo u priču s dobavljačima, jer je to njihov vlastiti biznis, ali doprinosi, porezi i plaće radnicima moraju biti podmireni.  Mislim da je velika stvar što smo to uspjeli razriješiti.
Isto tako, cijeli projekt Zajedničke nabave, koji će sada doživjeti rebrending, nudi mogućnost da se električna energija ili gorivo dobiju puno jeftinije. Uvjet je članstvo u komori i plaćanje komorskog doprinosa. Naime, ako postavimo u neku korelaciju da bilo koji obrtnik plaća primjerice 1000 kuna mjesečno samo račun za struju, a dobije 15 posto popusta, već je u plusu u odnosu na plaćanje cijele godine komorskog doprinosa. Zahvaljujući plaćanju doprinosa samo na računima za struju, kada uđe u sustav HEP opskrbe član Hrvatske obrtničke komore, može uštedjeti 1800 kuna.
Članstvo Hrvatske obrtničke komore također može koristiti popust na benzinskim postajama INE i CRODUX-a, a u kontinuiranim smo pregovorima za povećanje tih iznosa. To je samo mali dio stvari koje smo odradili u ovih osam godina. Nadalje, moram spomenuti i usluge koje nudi Savjetodavna služba Hrvatske obrtničke komore, čiji su djelatnici uvijek na raspolaganju. Također, sufinanciramo izlaganje na regionalnim i inozemnim sajmovima, koji su prozor u svijet s 50 posto za naše kolegice i kolege. Smatram da obrtnici trebaju više i češće sami ulagati u svoje izlaske i dolaziti k nama da ih pokušamo predstaviti na drugim tržištima. U današnje vrijeme može se, bilo putem web shopa, bilo putem izlaska na sajmove odraditi jako puno posla koji donosi veću materijalnu korist, ali i situaciju da se uspijete stabilizirati na tržištu.

Kakva je povratna informacija s terena, od samih obrtnika, na te vaše aktivnosti?

Uvijek imate za i protiv. Cijenimo i kvalitetan prigovor, pogotovo ako je konstruktivan, iz razloga što se moramo mijenjati iz dana u dan i biti sve bolji. Sada smo u jednoj fazi kada imamo pripremljen cijeli projekt, kako bi imali bolju online uslugu. U Hrvatskoj obrtničkoj komori već postoji Centar za mirenje i Sud časti, putem kojih je moguće bez sudskog spora nešto riješiti online. Isto tako pripremamo platformu gdje će se moći pristupiti raznim uslugama putem aplikacije i mislim da je to budućnost.

Kako ste zadovoljni prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o obrtu? Što biste posebno izdvojili kao pozitivno? Ima li nešto s čime se ne slažete?

Potrošili smo 22 mjeseca da bismo dobili konačan prijedlog izmjena i dopuna Zakona o obrtu i smatram da je nedopustivo da toliko dugo vremena trebamo potrošiti u usuglašavanju s ljudima iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, koji nikad nisu bili u obrtu ili u nekoj drugoj licenciranoj radionici. Oni ne shvaćaju da se teorija i praksa slažu samo u teoriji, nigdje drugdje. Kada obrtnici i poslodavci govore da žele obrazovanje koje će imati više prakse, to ne znači da se uzme klasičan sustav koji ima 240 sati prakse i digne na 680 sati i da je to veliki napredak – jer već postoji naš put – a to je Jedinstveni model obrazovanja (JMO). To je hrvatski model dualnog obrazovanja, samo ga je trebalo modificirati, a ne izmišljati eksperiment i raditi gluposti. Jer kad uzmete trogodišnje obrazovanje i nasilno ga pretvorite u četverogodišnje obrazovanje, kao na primjer s frizerima, a istodobno imate manje prakse nego u trogodišnjem obrazovanju, onda je to suluda situacija. U današnje vrijeme kada nemate radne snage, stvarate situaciju da godinu dana odgađate izlazak radnika na tržište rada, kako bi u tih godinu dana umjesto prakse učili matematiku, hrvatski jezik i strani jezik po istom programu kao za gimnazijalca, uz obrazloženje da im otvarate mogućnost za nastavak školovanja. Pa što ta djeca odmah ne upišu gimnaziju? Čudim se da Ministarstvo ne zna da imamo mogućnost da djeca nastavljaju školovanje nakon završetka trogodišnjeg obrazovanja i to četvrtu godinu na teret države, da polože dodatne ispite i nastave školovanje. Istovremeno, Hrvatska obrtnička komora je do 2013. godine bila jedina gospodarska institucija koja je brinula o budućnosti strukovnog obrazovanja. Strukovno obrazovanje bilo je u djelokrugu naših redovnih ovlasti, dio koji se odnosio na vanjsku evaluaciju znanja tih mladih ljudi, svi ugovori, matične knjige i sve što smo radili. Od 2013. godine i promjenom zakona za vrijeme “reformatora” Marasa koji je bio ministar obrta, došli smo u situaciju da se u šest godina urušilo strukovno obrazovanje i nisu provođeni niti pomoćnički ispiti, niti je rađena vanjska evaluacija znanja. To je izvlašteno iz Obrtničke komore i preuzela je Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, čiji ljudi jednostavno telefonima iz Zagreba nisu mogli organizirati ispite u 20 županija. S druge strane, HOK plaća 20 djelatnika u područnim obrtničkim komorama koji se bave samo obrazovanjem. Tu mislim i na obrazovanje odraslih, na majstorske ispite i na prekvalifikacije u stručnom osposobljavanju. Sad se ponovno ovim Zakonom vraća u naše ovlasti provođenje nekadašnjeg pomoćničkog, sada naučničkog ispita. To smatram dobrom viješću, iako će to nama biti dodatni trošak, ali naravno očekujem i dio sredstava iz državnog proračuna da bismo mogli to kvalitetno odraditi. Također, Zakon unosi novinu da se trajanje sezonskih obrta sa šest mjeseci produžuje na devet mjeseci i to je jako važno za ljude koji žele imati jaču i dulju sezonu, što će doprinijeti razvoju sektora turizma i ugostiteljstva. Imamo još jednu novinu, a to je da ako netko ima deset godina staža u struci, onda ne treba polagati majstorski ispit, nego mu se priznaje status majstora, može otvoriti obrt, a može i nakon polaganja ispita pedagoške kompetencije, svojim mentorstvom prenositi znanje na nove generacije.

Obrtnička komora Krapinsko – zagorske županije ove godine obilježava 25. obljetnicu svoga rada. Ide li zagorsko obrtništvo u dobrom smjeru? Kako biste ocijenili trenutno stanje?

Sjeverozapadna Hrvatska je uvijek prednjačila, posebno u dijelu obrtništva, ali i u pristupu, radu, odnosu na tržištu i mnogim drugim stvarima. Mi smo na neki način naučili na red i rad i to je doprinijelo tome da se održimo. Nakon krize koja je bila i koja je poharala, ne samo obrtništvo, nego i gospodarstvo, sada se vidi da se ponovno oporavljamo, bez obzira na to što su neke najave da se početak recesije kod izvoznika jako osjeća. Njemačko tržište je već smanjilo za više od 35, skoro 40 posto svoje narudžbe i bojim se da će tu biti problema. Njemačka, bez obzira na to što je Europska unija, brani svoje tržište i zna kako se to radi. Mi nikada do sada nismo branili svoje tržište, nego smo se uvijek prilagođavali pravilima drugih i mislim da je vrijeme da se to promijeni. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj, posebno u Krapinsko – zagorskoj županiji, naglasak je na proizvodnji. Mi se ne bavimo toliko turizmom kao što je to u primorskim županijama i ovdje postoji konstanta. Problem je radna snaga, problem su smanjene narudžbe, ali u principu, svatko tko je ustrajan i stručan u svojem poslu, može opstati.

Najveći problem na tržištu rada danas je nedostatak radne snage. Kako se po vama može riješiti taj problem? Kako mlade zainteresirati da se počnu baviti deficitarnim zanimanjima, kad nitko više ne želi biti dimnjačar, postolar, automehaničar, mesar…?

Još 2004. godine, dok sam bio na čelu Obrtničke komore KZŽ, započeli smo jedan projekt gdje smo poticali deficitarna zanimanja. Promocija je jako bitna stvar, međutim urušili smo se jer smo sami davali stipendije, šest stipendija u prvoj, drugoj i trećoj godini, znači 18 stipendija iz vlastitih sredstava. Moram reći da je Krapinsko – zagorska županija, u trenutku kad smo ostali bez sredstava, preuzela taj dio i pomaže Obrtničkoj komori KZŽ. Ali mi definitivno imamo problem percepcije ljudi. Mi roditelji bismo da nam se djeca ne moraju mučiti i da im bude dobro u životu, da ne trebaju ništa raditi, a da imaju dobru plaću, a to je teško izvedivo. Ne cijenimo jednako sva zanimanja. Da ne govorim o tome da izvrsnost uopće ne cijenimo, a niti ju potičemo. To je osnovni problem u obrazovanju mladih – nedostatak kućnog odgoja i radnih navika. To najviše doprinosi tome da se djeca ne odlučuju za deficitarna zanimanja i za nešto što će moći raditi svojim rukama. Isto tako obrazovni sustav ih ne potiče, dok mi imamo situaciju da se u gimnaziju mogu upisati učenici s 40 bodova i sa 60 bodova. Tu ne možemo imati izvrsnost, jer oni koji su izvrsni moraju čekati one koji su prosječni ili slabi, a istovremeno ne postoji jedan kvalitetan bodovni prag, koji bi odmah odvojio one koji imaju šanse ići dalje. Danas se može završiti gimnazija sa slabom trojkom, ne nastaviti školovanje, čekati na Zavodu za zapošljavanje bez struke i zanimanja te čekati da država ponovno uloži u njihovo znanje prekvalifikacijama. Mislim da je ključ upravo promocija i objašnjavanje da u obrtničkim zanimanjima ima i novca, da se možete snaći na tržištu te ponuditi svoj proizvod ili uslugu i da možete od toga dobro živjeti. Ali treba raditi, to su krvavi rad i žuljevite ruke. Govorimo o tome da nam nedostaje od vodoinstalatera, pa do drugih zanimanja, a moramo se zapitati, kad svi odu u ekonomiste i pravnike, tko će nam onda postaviti umivaonik ili popraviti bojler? Jednostavno će se majstori plaćati “suhim zlatom“. No blizu smo toga da se počnu cijeniti onako kako to dolikuje.

Zagorje je poznato i po tradicijskim obrtima. Hoće li novi Zakon poboljšati njihov status? Postoje li mjere da takvi obrti ne odu u zaborav?

HOK je tražio od Ministarstva financija da se stopa PDV-a snizi za tradicijske obrte, cvjećare i frizere. Te tri kategorije smo tražili već nekoliko puta, no, nažalost Vlada je odlučila da tu nema popuštanja, zbog čega smo mi žalosni. Zemlje u okruženju imaju sniženi porez upravo na ono što se radi rukama, a to su cvjećari i frizeri, a za tradicijske obrte smo smatrali da čuvaju nacionalni identitet i da moraju imati pogodnosti. Hrvatska obrtnička komora radi na markici prepoznatljivosti tradicijskih obrta, a sada je pitanje koliko država i turističke zajednice dalje žele pomoći tim ljudima. Kako bi opstali, počeli su raditi minijature i suvenire, a suvenir je za jednu turističku zemlju, kao što jer Hrvatska, presudna stvar. Kad neki gost kupi suvenir i pogleda ga u svojem stanu, sjećanje ga vrati na destinaciju i prisjeti na lijepe trenutke koje je doživio. To razlog zbog kojeg tradicijske obrte trebamo očuvati. Obrtnička komora će na zahtjev Ceha tradicijskih obrtnika, koji vodi gospodin Varga, napraviti jednu monografiju tih obrta na razini cijele države.

Bili ste i kandidat za župana Krapinsko – zagorske županije. Kakvo vam je bilo to iskustvo i imate li daljnjih političkih ambicija?

Bilo je to jedno zaista zanimljivo iskustvo. Cijelim programom koji je bio izložen, htio sam pomoći Hrvatskom zagorju, a ne sebi osobno, jer sam situiran i imao sam poziciju na kojoj sam nastavio raditi. Htio sam pomoći obrtništvu u cjelini, ne samo na državnoj razini , nego i u Krapinsko – zagorskoj županiji. Ako se vi ne bavite politikom, politika se bavi vama. Moj doticaj s politikom je na dnevnoj razini u ministarstvima, u Vladi Republike Hrvatske, u svim institucijama Vlade Republike Hrvatske, u kojima se trudim štititi interese obrtnika. Budući da sam sada aktivan u Županijskoj skupštini KZŽ i njezin potpredsjednik sam, taj dio nije završio. Ne mora značiti da ću biti kandidat za bilo koju vodeću funkciju, ali da ću željeti pomoći da se promijeni situacija je činjenica, a osobito u onom dijelu u kojem nije dobra i ne štite se interesi, niti građana, niti obrtnika, niti cijele grupacije ljudi koja misli da Zagorje može i mora bolje.