Veselo i raspjevano bilo je proteklog vikenda u “Lojzekovoj hiži” u Gusakovcu, u Gornjoj Stubici, gdje je održano nesvakidašnje obiteljsko druženje. Nije se tu slavio rođendan, niti vjenčanje, niti prva pričest, već su se na jednom mjestu po prvi puta odlučili okupiti potomci bračnog para Ljubice i Božidara Grdena iz donjostubičkog naselja Lepa Ves, točnije, Grdenovog brega.
Bračni par Grden imao je, naime, jedanaestero djece, od čega je nastalo današnje, kako ga u šali nazivaju članovi obitelji, pleme od čak 170-ak članova.
– Velik je to posel i trebalo je to stvoriti u samo sto godina – kaže nam sa smiješkom Irena Grden (38), unuka Ljubice i Božidara Grdena, te nam otkriva kako je druženje organizirala njezina sestrična Đurđica Labaš i kako su za tu prigodu njezina sestrična Vesnica Sinković i bratić Damir Milošić izradili i – obiteljsko stablo.
Nekad 125 ljudi
– Moji djed i baka rođeni su 1904. i 1906. godine, imali su jedanaestero djece i stvorili su jedno pleme od, kako smo doznali izrađujući obiteljsko stablo, 169 članova, među kojima je bilo doktora znanosti, medicinskih sestara, profesora, učitelja, novinara, svećenika… Inače, baka i djed su živjeli na Grdenovom bregu, koji je tako nazvan upravo zato što su ondje živjeli samo Grdeni. Doznala sam kako je u to vrijeme, prije 50-ak godine i više, na tom bregu živjelo 125 ljudi, a sada, nažalost, nema nikoga. Djed Božidar u to je vrijeme bio jedan od dvojice najvećih “gazdi” u ovom stubičkom kraju. To je značilo da je imao puno domaćih životinja i mnogo zemlje. Čitav taj brijeg s okolicom, s njivama, sa šumama, cijeli jedan dio sela pripadao je upravo njemu. Naravno, kako su se kasnije djeca udavala i ženila, svatko bi dobio u miraz šumu, oranicu, livadu, pa se onda to imanje s godinama rascjepkalo. Dakle, taj Grdenov breg jest u nasljedstvu mojeg tate, ali tamo više nema ni velikog voćnjaka niti stare drvene obiteljske kuće, jer ju je naslijedio tatin brat i preselio je na svoje dvorište – otkrila nam je Irena Grden, danas Zagorcima poznata kao solo pjevačica, a nekad kao članica narodno – zabavnog sastava Složni brati.
– Upravo je taj glazbeni sastav, u kojem sam i sama provela deset godina, potekao s Grdenovog brega, a među osnivačima je bio i moj otac Antun. Naime, braća Lojzek, Antun i Josip, sa sestrama Ankicom i Anđelicom, inače djeca Ljubice i Božidara Grdena, prvi su počeli svirati na Grdenovom bregu te su osnovali taj glazbeni sastav. Naravno, braća su se nastavila baviti glazbom, a sestre su se udale i prestale s tim hobijem, kao što je onda bio običaj – ističe Irena.
Prava veselica
Glazba je ostala duboko ukorijenjena u članovima ove velike obitelji, stoga ne čudi da se i obiteljsko okupljanje vrlo brzo pretvorilo pravu veselicu, te nije nedostajalo pjesme i plesa.
Inače, vlasnik “Lojzekove hiže”, gdje je održano okupljanje, bio je Irenin pokojni stric Lojzek, kojemu će 9. rujna biti 19. obljetnica smrti.
– Broj od 70-ak okupljenih članova obitelji nadmašio je naša očekivanja i bilo je fenomenalno. Jedan jako lijepi događaj. Naravno da bismo voljeli da se ponovi, da postane jedno tradicionalno događanje, međutim, treba uložiti jako puno truda i vremena u njegovu organizaciju. Ovog puta to je uspjelo zahvaljujući zaista velikom trudu moje sestrične Đurđice Labaš, koja je doslovno išla od kuće do kuće da bi sve pozvala – kaže Irena, koja će 10. listopada održati koncert povodom desete obljetnice svog samostalnog glazbenog rada.