Krapinčanin Nikola Poslončec (26) je magistrirao ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, smjer menadžerska informatika. Kriptovalute prati iz izričitog interesa u “Internet of things” i blockchain tehonologiju od 2013. godine, a kroz seriju kolumni “KRipto manija(k)” će čitateljima Zagorje Internationala pokušati približiti svijet kriptovaluta.

U prošloj objavi ukratko sam opisao što je Bitcoin i koja mu je prvotna namjena. Bitcoin je zamišljen kao sredstvo plaćanja bez posrednika bilo kome u svijetu. Prednosti naspram tradicionalnih načina plaćanja su brzina i cijena transakcija. Barem je tako bilo zamišljeno prije nekoliko godina i zaista je funkcioniralo. Zanimljiva je i usporedba slanja novca putem Bitcoina i Western Uniona prije nekoliko godina. No funkcionira li to i danas kada je cijena Bitcoina između 10 i 13 tisuća dolara?

Nekad je transakcijski trošak Bitcoina iznosio 1 cent

Kako je Bitcoin postao sve prihvaćeniji i popularniji, počela se gubiti stvarna vizija i namjena ove valute te se počelo gledati na nju samo kao na brzi način zarade zbog vrtoglavog rasta. S rastom popularnosti broj transakcija rastao je eksponencijalno te je zbog toga i cijena transakcije porasla. Iz slike iznad vidljivo je da je transakcijski trošak za slanje Bitcoina iznosio 1 cent, dok danas on iznosi oko 20 dolara, čime se gubi njegova prvotna vizija. Zašto je do toga došlo? Kako bi se transakcija poslala od jedne osobe do druge, ona se šalje u block (otud naziv blockchain tehnologija) koji zatim rudari (mineri) moraju “iskopati“, koristeći posebne uređaje koji obrađuju podatke služeći se SHA 256 algoritmom. U početku je bilo moguće rudariti, odnosno rješavati blokove s osobnim računalom te se dnevno moglo izrudariti nekoliko Bitcoina na prosječnom računalu. No, s vremenom se težina rješavanja algoritma povećavala te je počela proizvodnja USB rudara s čipovima izričito dizaniranim za taj algoritam i koji nije mogao poslužiti za ništa drugo. Danas postoje farme Bitcoina veličine nogometnih igrališta u Kini i Rusiji zbog jeftine električne energije i hladne klime (rudari se zagrijavaju pod opterećenjem i potrebno im je konstantno hlađenje).

Usporedba rudarenja nekad i danas

Povećanjem broja transakcija, povećava se i broj blokova koje treba rudariti, porastom broja blokova, povećava se i težina algoritma (otprilike svaka 2 tjedna). Porastom težine algoritma potrebno je sve više uređaja za rudarenje, što troši i više električne energije. Porastom potrošnje energije dolazi i do porasta cijene transakcije i tako se stvara začarani krug. Rudari uzimaju svoj dio kolača od transakcija jer zašto bi netko uopće rudario i trošio električnu energiju ako od toga nema koristi? Na taj način rudarenjem nastaje Bitcoin koji se opet prodaje na kripto burzama.
Nastankom novih kriptovaluta, koje su brže i jeftinije za slanje, Bitcoin postaje više kao zlato koje se ne šalje, već čuva, dok se za transakcije više koriste Ethereum i Litecoin čiji je trošak slanja znatno manji te Ripple koji je kriptovaluta s najmanjim troškom slanja transakcije naspram poslanom količinom. Iako je Bitcoin djelomično izgubio prvotni smisao, on je i dalje pionirska kripta valuta koja je opstala devet godina usprkos napadima i pokušajima zabrane od strane banaka i vlasti.

U sljedećoj kolumni pročitajte o Ethereumu i “altcoinovima” – valutama koje su manje poznate, a velika je vjerojatnost da će biti u stvarnoj primjeni unutar tri do pet godina.

Napomena: Navedeno nije savjet o trgovanju. Trgujete na vlastitu odgovornost. Kriptovalute su izrazito rizične i nikada nemojte ulagati više nego što ste spremni izgubiti.