Ne, ovo nema veze s onim fora naočalama i virtualnim svijetom u kojem umjesto sa Zagorje Internationalom imam ugovor s nekim javnim poduzećem i živim ko bubreg u loju financirajući se s državne sise. Nema veze ni s uhljebljivanjem svojih ljudi ili ljudi svojih ljudi na pozicije u bolnice, državne i županijske ustanove, gdje je uostalom već praksa da se u Lijepoj našoj uhljebljuje. Isto tako, nema veze ni s oduzimanjem prava na naknadu roditeljima koji brinu o svojoj djeci koja su bolesna, ili s bakicom koja mora vratiti naknadu koju je dobivala godinama, iako mnogi od vas znaju za takvu ili sličnu nepravdu. Ovaj put ima veze s cestama i radovima u sezoni. I, kao i navedene teme gore, ima veze sa Zoranom Šprajcom. Barem asocira na neke njegove priče. Tako je Šprajc u svom Direktu pohvalio taktiku Zagrepčana da usred sezone kopaju Radićevu ulicu, pa se turistima prezentiraju najmoderniji vozni park bagera i kršni momci u plavim kombinezonima s fluorescentnim markerima. Pohvalio je i Splićane koji su za sredinu sezone predvidjeli radove na Rivi. Posljednja Šprajcova priča dolazi iz Zadra, gdje je gradska vlast baš sada odlučila na remont poslati cijevi iz morskih orgulja, pa turisti koji dolaze slušati taj jedinstveni instrument na svijetu uživaju u Bajaginoj “Tišini”. Šala, ne slušaju ni to jer – ima slike, nema tona. Zašto bi naše najveće atrakcije bile dostupne turistima u sezoni, pa to nema smisla, zar ne?

Pa tako i mi Zagorci konja za utrku imamo. Doduše, uz pomoć Hrvatskih cesta, ali eto, baš su odlučili zatvoriti žilu kucavicu od Maclja do Krapine zbog sanacije klizišta. I ne, nije se jučer otvorilo klizište, ono je tamo već neko vrijeme. Cesta će biti zatvorena, taman da prepolovi špicu sezone, do 12. srpnja. OK, lokalnom stanovništvu neće smetati što Austrijanci, Nijemci, Slovaci, Česi, Skandinavci, Nizozemci neće tražiti alternativne puteve kraj njihovih kuća i stvarati gužve, ali pa zar baš svake godine moramo turistima nuditi građevinske radove? Prošle godine je tako, doduše, tu je priroda uplela svoje prste, pukla magistrala kod Podgore Krapinske, pa je magistrala bila zatvorena baš u vrijeme kada je i cijela Krapina bila raskopana (Krapina je doduše još raskopana, ali druga polovica grada, no o tom po tom). Godinu ili dvije prije obnavljali su se tuneli na istoj toj magistrali između Đurmanca i Krapine, opet se dio radova odvijao u sezoni. A sada, evo, sanacija klizišta. U sezoni. Svaka čast.

Zlobnici bi rekli da država to namjerno radi, kako bi u sezoni silne turiste koji idu na more preusmjerili na Autocestu Zagreb – Macelj, pa da troše novac za cestarinu. Neki su pričali da postoji klauzula u ugovoru između države i AZM-a, da ukoliko ne ispune neku godišnju kvotu vozila koja prođu i plate cestarinu, država koncesionaru mora isplatiti razliku do te kvote. Možda je istina, možda i nije, ali svakako je već sumnjiva ta slučajnost da se na Zagorskoj magistrali počne nešto raditi taman kad počinje sezona. Ako pak je istina, onda smo mi Hrvati stvarno maheri u zaobilaženju pravila i traženju rupa. Pogotovo kada to radi sama država. A onda se napada malog čovjeka kada malo zakasni s plaćanjem računa istoj toj državi, koja s druge strane gleda kako preveslati strance. Stvarno, nema nam ravnih, rekao bi Bitorajac: Mi, Hrvati! A Šprajc? Od njega bismo možda ipak trebali posuditi one fora naočale s početka priče.