Prije nešto manje od mjesec dana, točnije 30. ožujka, na području cijele Hrvatske uspostavljena je Helikopterska hitna medicinska služba (HHMS). Već idućeg dana je s otoka Krka prema Malom Lošinju poletio helikopter HHMS-a koji je pacijenta s ozljedom glave prevezao u KBC Rijeka.
Jedan od najzaslužnijih za uvođenje HHMS-a u Hrvatskoj je Mladen Tureček, predsjednik udruge Helikopterima liječnici pomažu (HELP). Tureček, inače rođeni Krapinčanin, u HELP-u je od samih početaka te zahvaljujući njemu i njegovim kolegama helikopteri danas prevoze teško ozlijeđene pacijente.
Tureček u razgovoru za Zagorje International otkriva koliko je trajala borba za uvođenje Helikopterske hitne medicinske službe, od kakvog je to značaja za Hrvatsku, s kakvim se problemima susreću, a prisjetio se i kako je sve krenulo iz rodne Krapine.
Teško dostupna mjesta
Što točno Helikopterska hitna medicinska služba donosi Hrvatskoj? Kako bi trebala unaprijediti sustav hitne medicinske pomoći?
– Dio članova Udruge i ja već 15-ak godina radimo pritisak na sve moguće institucije oko pokretanja projekta Helikopterske hitne medicinske službe. Nastojali smo i Ministarstvu zdravstva i Saboru ukazati na to da u nama imaju partnera. I u Ministarstvu zdravstva i u saborskom Odboru za zdravstvo, pa i u nekim drugim ministarstvima, održali smo prezentacije projekta HHMS za Hrvatsku. Bio sam na sastanku kod ministra Beroša samo dan prije nego što je bio imenovan za ministra, tada je nakon našeg razgovora izjavio da mu je jedan od prioriteta uspostava HHMS-a. Nažalost, nakon tog sastanka nisu nas više kontaktirali iz Ministarstva i eto, lani su raspisali tender za helikopterskog operatera i potpisali ugovor te je HHMS konačno startao – kaže Tureček i nastavlja:
– Hrvatska je rijetko naseljena država s pedeset naseljenih otoka i brdskim područjima do kojih hitna pomoć teško stiže. Hitna helikopterska služba omogućuje da i na te otoke i u zabačenije krajeve može doći liječnik koji će spasiti ljudske živote. Isto je i s prometnicama, posebno autocestama, ako se teritorij Hrvatske dobro pokrije bazama. Iskustvo drugih država pokazuje da se HHMS koristi na 50 do 70 kilometara od zračne baze, odnosno bolnice, radi postizanja ‘zlatnog sata’, a prema nekim podacima, samo jedan helikopter s liječnikom može zamijeniti šest do čak deset timova hitne medicinske pomoći. Iz godine u godinu imamo više od 20.000 umrlih od srčanog ili moždanog udara, to su sve kandidati za spašavanje helikopterom. Imamo pedeset nastanjenih otoka s oko 130.000 stanovnika, a ta brojka u turističkoj sezoni značajno raste. Osim pritiska i zahtjeva prema Vladi, ne postoji naša financijska uloga u osnivanju službe. HELP je predlagao da HHMS ne bude opterećenje Ministarstvu zdravstva i da se uspostavi po modelu Njemačke ili Austrije pri nacionalnom autoklubu – govori Tureček.
Što je zapravo ‘zlatni sat’ i zašto je on važan u medicini?
– Takozvani ‘zlatni sat’ je razdoblje od oko sat vremena nakon ozbiljne ozljede ili akutnog medicinskog događaja, tijekom kojeg su brza intervencija i transport ključni za opstanak pacijenta ili sprečavanje dugoročnih posljedica. Hitna pomoć se organizira upravo tako da bi taj ‘zlatni sat’ mogao biti postignut. Zato su i uvedeni helikopteri u svijetu i Europi. Shvaćeno je da bolnička kola ne mogu postići traženih 60 minuta, ako se radi o otocima, ruralnim ili brdskim područjima, planinskim područjima ili autocestama – objašnjava nam Tureček.
Baze nisu pripremljene
Čime konkretno nisu zadovoljni u HELP-u?
– Ovako, za početak, zadovoljni smo što je Hrvatska krenula i pridružila se Europi u tom servisu, međutim nismo odradili svoju domaću zadaću i nismo pripremili baze. Znači dvije stvari moramo dijeliti, jedno su baze s kojih helikopteri polijeću, a drugo mjesta, helipedi ili helidromi kraj bolnica gdje trebaju sletjeti – govori Tureček.
Naglašava da baze nisu na dobrom mjestu te da je zbog toga izašla peticija za dodatne helikoptere.
– Trenutno smo samo na dnevnim letovima iz četiri baze (Zagreb, Osijek, Rijeka i Split) te je s MUP-ovim helikopterom iz Dubrovnika započeo novi projekt. Prema mišljenju članova Udruge, projekt nije najbolje osmišljen te smatramo da je potrebno napraviti poboljšanja u korist svih životno ugroženih pacijenata u Republici Hrvatskoj jer praktički s ovim sadašnjim načinom na koji imamo postavljena mjesta otkuda trebaju letjeti helikopteri, u Slavoniji u Klisi kraj Osijeka, dobrim dijelom pokrivamo Srbiju, Mađarsku i BIH, a ostaje nepokrivena Hrvatska. A s druge strane u Dubrovniku s Ćilipa imamo pokrivenu Crnu Goru, a nemamo pokriveno otoke i Jadran – upozorava Tureček.
– Za uspostavu funkcionalne hitne helikopterske medicinske službe potrebne su oko dvije godine. Problemi bi se mogli pojaviti kod službe 194 koja će zaprimati pozive, jer oni će biti ti koji će dati naloge bolničkim kolima, brzoj brodici ili helikopteru da krenu u akciju. To znači da će, osim zdravstvenog stanja pacijenta, trebati znati točnu poziciju pacijenta, vremenske prilike i slično. Problem se javlja i po pitanju pozicije unesrećenih – govori Tureček i nastavlja:
– Naime, u slučaju potrebe intervencija na moru, kod unesrećenih jahtaša, primjerice, postoji razmišljanje da spuštanje vitlom iz helikoptera na plovilo na kojem se nalazi pacijent trebaju obaviti isključivo pripadnici Gorske službe spašavanja (HGSS). To drugim riječima znači da ćemo imati 24-satno dežurstvo helikoptera za priobalje i otoke, a čekat ćemo pripadnike civilne zaštite i HGSS-a da dođu na intervenciju da bismo osobu spasili od srčanog i moždanog udara ili anafilaktičkog šoka. Da ne kažem da od intervencije u roku od par minuta, koja takvim pacijentima spašava život, nema ni riječi. To je suludo – napominje predsjednik HELP-a.
Njemačka je uzor
Kakvi su planovi za dalje?
– Meni je ovo zadnji veliki projekt za javno dobro. Nastojat ćemo da se služba organizacijski postavi kao što je u gotovo svim članicama EU, na dobrobit nas građana i gostiju koji dolaze u Hrvatsku. Mi smo se tek sada približili Njemačkoj koja već pedeset godina ima takav servis. Njemačka uvodi i ‘volokoptere’ čiji je zadatak što brže liječnika dovesti do životno ugrožene osobe radi spašavanja života – kaže Tureček pa nam pojašnjava definiciju ‘volokoptera’.
– Riječ je zapravo o bespilotnoj letjelici koja je nalik helikopteru te ima 18 propelera i dva sjedišta, a pokreće je hibridni motor. To joj omogućava da vrijeme letenja bude oko 30 minuta prosječnom brzinom od 50 kilometara na sat, dok je maksimalna brzina 100 kilometara na sat. Letjelica je visoka dva metra, a promjer rotora s propelerima iznosi 7 metara. Možda je to sljedeći projekt HELP-a, ali bez mene! – zaključuje Tureček, kojeg smo pitali i o Zagorju i njegovoj rodnoj Krapini te o počecima u HELP-u.
– Rođen sam u Krapini, točnije u Žutnici i ondje sam završio osnovnu školu, potom tehničku školu u Zaboku, a onda i Ekonomski fakultet u Zagrebu. S Helikopterskom hitnom medicinskom službom upoznao sam se prije petnaestak godina pri osnutku udruge ‘Sigurnost u prometu’. Nakon smrti osnivača ‘Sigurnosti u prometu’ Borisa Šprema, zamro je interes za taj projekt te je dio članova bio nezadovoljan i tako smo odlučili osnovati udrugu HELP. A što se tiče mog rodnog grada, moje Krapine, naravno da je uvijek lijepo prisjetiti se uspomena iz mladosti i svaki put se vraćam s radošću. Nogomet u Zagorcu, pjevanje u Ilircima, sve su to krasne uspomene… Još i dan-danas vezani smo za Krapinu i supruga i ja pa i kćer, koja je odrastala kod bake i djeda u Krapini. Ondje živi i moja sestra sa suprugom i sinom. Krapina uvijek ostaje u meni ma koliko daleko bio! – poručuje Tureček za kraj.