Nastavljam seriju intervjua s mladim nogometašima koji obećavaju i u sebi nose ono nešto što bi ih moglo dići na veće visine. Hoće li u tome uspjeti najviše ovisi o njima samima te o klubu u kojem igraju i trenerima, a svakako im je potrebna i mrvica sreće.

Ovoga puta izbor je pao na Lovru Tepuša, mladog stopera i igrača koji može pokriti i poziciju zadnjeg veznog, nogometaša NK Golubovec koji je trenutno u borbi za naslov prvaka 4. Nogometne lige Središte.

Lovro, kako je sve počelo?

– Moram odmah naglasiti da je najvažniju ulogu u mojim počecima odigrala baka koja je, ako mogu tako kazati, usmjerila moj put prema nogometu. Naime, svakodnevno me vodila na igralište gdje su stariji dečki igrali nogomet, a ja sam se onako mali zaljubio se u loptu. Nedugo nakon gledanja nogometa, počeo sam ga trenirati, a moj prvi trener bio je Dubravko Pastorčić u omladinskoj školi Zagorca iz Krapine, da bi 2014. godine dobio poziv od Hrvatskog dragovoljca gdje sam prošao testiranje i postao član kluba. Dvije godine me svakodnevno na trening vozila mama da bi 2016. godine upisao srednju geodetsku školu u Zagrebu te nisam više morao putovati na treninge. Zadržao sam se u Dragovoljcu do 2021. kad sam otišao u Rudar Mihovljan gdje sam počeo igrati seniorski nogomet i nakon te sezone sam bio u Mladosti iz Zaboka gdje sam, nažalost, proveo samo pola sezone. Tada sam dobio poziv trenera Škudara i od onda sam vrlo zadovoljan u klubu.

Kakav je osjećaj postati prvak s 20 bodova prednosti i onda shvatiti da ne možeš u viši rang?

– Svakako da mi nije drago. Nikome tko je sudjelovao u tom naslovu prvaka nije drago i znam da im je mučno kao i meni kada se toga sjete. Osjećam razočaranje, tugu i bol jer za nešto što se boriš i to osvojiš na pošten i sportski način netko to tamo ‘od gore’ kaže: ‘Ne udovoljavate uvjetima za natjecanje u višem rangu.’ Nakon toga se pitaš zašto smo se mi 30-ak kola borili po terenima gdje je teško hodati, a kamoli odigrati nekakav dobar pas. I zato mogu tvrditi, i ove godine ćemo osvojiti naslov prvaka.

Lijepo je čuti to samopouzdanje i vjeru. No, ove godine je malo veća gužva u borbi za naslov. Čak četiri ekipe su u par bodova (Mladost Zabok, Ravnice, Prečko i Golubovec) i zaista će biti teško osvojiti naslov prvaka.

Vaša tvrdnja je točna, ali upravo u tome je stvar! Osvojit ćemo naslov prvaka s još većim guštom jer mi smo ekipa koja se ne predaje i u najtežim trenucima pokazujemo da smo prava škvadra koja ne priznaje poraz. Uostalom, zacrtali smo da ove godine osvojimo i Ligu i Kup Nogometnog saveza Krapinsko – zagorske županije.

Znači, ciljate i na Kup! Polufinalni parovi su Zagorec – Gaj i Pregrada – Golubovec. Koga očekujete za protivnika u finalu?

Tu nemam previše dvojbi. Finalni par će biti Gaj – Golubovec! Naglašavam da ovime ne podcjenjujem niti jedan od navedenih klubova, ali je činjenica da smo mi kvalitetniji od Pregrade, a da je Gaj trenutno najkvalitetnija ekipa županije pa je logično da očekujem da se mi sastanemo u finalu, a finale je uvijek otvorena priča.

Jako ste se ljutili na suca nakon susreta protiv zabočke Mladosti! Kakvo je vaše mišljenje o sucima?

Mislim da svatko želi raditi svoj posao najbolje što zna. No, ponekad se dogode greške za koje suci možda jesu krivi, a možda i nisu. Ukratko, svatko ima pravo na pogrešku, ali ako se te pogreške ponavljaju onda je u igri neka druga priča koja ne govori o znanju, već o neznanju ili nečem trećem.

Kako vidite svoju budućnost?

Trenutno mi je cilj što uspješnije završiti sezonu s Golubovcem i osvojiti dvostruku krunu. Prioritet mi je i fakultet, a što se nogometa tiče odgovor je jednostavan, kud me put odnese!